Letovi za Pjongjang su rijetkost na zračnoj luci u Pekingu, no tog dana let je bio pun. Libanonska momčad isticala se u mnoštvu Korejaca s crvenim značkama Dragog Vođe. U zraku se osjećala napetost.
 
Sjeverna Koreja najizoliranija je država svijeta, a nakon dolaska na vlast Kim Jong-una 2011. godine zemlja je pojačala svoje nuklearne ambicije. U šest godina provedena su četiri nuklearna testiranja.

"Kod kuće su zabrinuti", izjavio je 23-godišnji napadač engleskih Forest Green Roversa Omar Bugiel, kojemu je utakmica sa Sjevernom Korejom trebala biti debi u dresu Libanona. Libanonska momčad satkana je od Libanonaca iz raznih dijelova svijeta. Kao posljedica građanskog rata sedamdesetih i osamdesetih, danas dvostruko više Libanonaca živi izvan zemlje nego u njoj. Bugiel je rođen u Njemačkoj.

"Isprva sam mislio odglumiti da sam ozlijeđen kako ne bih morao doći", šali se Soony Saad. On je iz Michigana u SAD-u, a prije Libanona igrao je kao napadač za mlade američke selekcije. "Na vijestima čujete svašta o nuklearnom naoružavanju…", dodaje.
 
Dvadeset i četiri sata prije utakmice američka vlada zabranila je svojim građanima ulazak u Sjevernu Koreju. Bila je to reakcija na smrt Otta Warmbiera, 22-godišnjaka koji je tijekom odmora u Sjevernoj Koreji osuđen na 15 godina teškog rada zbog pokušaja krađe propagandnog plakata sa zida hotela. Iz zatvora je izašao u komi i umro šest dana po povratku u SAD. Ne zna se što mu se dogodilo.
 
"Shvatio sam da je posjet Sjevernoj Koreji prilika koja se pruža jednom u životu", govori Saad, koji putuje pod libanonskom putovnicom.
 
Let do Pjongjanga traje 90 minuta. Tamošnja zračna luka je prazna. Carinski službenici posjetitelje pretražuju u potrazi za knjigama ili USB-ovima kako u zemlju ne bi unijeli zabranjeni materijal. Wi-Fi signal ne postoji, a posjetitelji mogu, ako ispune potrebne obrasce i dobiju dozvolu, za 250 američkih dolara (1600 kuna) kupiti 3G SIM karticu s minimalnom količinom podataka. Izlaz iz luke čuvaju golemi portreti Kim Il-sunga, oca republike i revolucionarnog vođe te njegovog sina Kim Jong-ila. Libanonski tim narednih nekoliko dana bit će u potpunosti odsječen od svijeta.

Loza Kim
 
Susret s korejskim "Vječnim vođama" zahtijeva slijeđenje strogih pravila. Balzamirano tijelo Kim Il-sunga leži na crvenom baršunu u staklenom sarkofagu u zamračenoj prostoriji duboko u Sunčevoj palači Kumsusan, okruženo budnim očima vojnika. Posjetitelji mu se moraju pokloniti tri puta, kod nogu i sa svake strane, ali nikako kod glave. To je uvreda.
 
Kim Il-sung otac je Sjeverne Koreje. Započeo je svoj uspon kao gerilski vođa protiv japanskog imperijalizma u Kini. Nakon Drugog svjetskog rata sjeverno od 38. paralele na Korejskom poluotoku sagradio je Demokratsku Narodnu Republiku Koreju, komunističku utopiju pod pokroviteljstvom Kine i Sovjetskog Saveza. Država je 1950. godine napala snage UN-a u Južnoj Koreji. Pjongjang je porušen, a sukobi su prestali 1953. godine bez razrješenja, a dvije zemlje nikad nisu potpisale mirovni sporazum. Razdvaja ih demilitarizirana zona duga 250 kilometara.
Sjevernokorejski režim po svim je mjerilima jedan od najrepresivnijih u svijetu, a prvo mjesto povremeno prepušta jedino Eritreji. Prema "Slobodi u Sjevernoj Koreji", neprofitnoj organizaciji koja pomaže izbjeglicama iz Sjeverne Koreje, svako protivljenje režimu može biti kažnjeno zatvaranjem u logor. Poslušnost je presudna: jednostranačka komunistička diktatura ne tolerira prosvjede.
 
"Život u zemlji je gadan, brutalan i kratak", tvrdi nizozemski akademik Christopher Green, koji je intervjuirao stotine izbjeglica.

Prva azijska momčad u četvrtfinalu SP-a

 
Sjeverna Koreja je misterij. Zapad je za nju nakon Korejskog rata prvi put čuo kada se njezina momčad kvalificirala za Svjetski nogometni kup 1966. godine. London nije priznavao Demokratsku Narodnu Republiku Koreju, pa se za nju koristio naziv Sjeverna Koreja. Sviranje himni ograničeno je na prvu i finalnu utakmicu kako se himna Sjeverne Koreje ne bi čula.
Prema dokumentarcu o sjevernokorejskoj nogometnoj reprezentaciji iz 1966. godine pod nazivom Igra njihovih života, Kim Il-sung igračima je osobno poručio: "Međunarodnim nogometom dominiraju europske i južnoameričke nacije. Kao predstavnici azijske i afričke regije, kao obojeni ljudi, zahtijevam da pobijedite u jednoj ili dvije utakmice." Tako je i bilo, što je gotovo uzrokovalo međunarodni incident oko sviranja sjevernokorejske himne.
 
Tadašnja sjevernokorejska momčad pod trenerom Myong Rye-hyonom osvojila je srca navijača. Pretrpjeli su poraz od Sovjetskog Saveza, no odigrali izjednačeno protiv Čilea i zatim, neočekivano, pobijedili Italiju 1:0. Postali su prva azijska momčad u četvrtfinalu i skoro došli do polufinala nakon što su favoritu Portugalu u prvom poluvremenu zabili tri gola. Portugal je na kraju pobijedio 5:3, no nekolicina igrača koji su još živi danas su heroji Sjeverne Koreje.
Kim Il-sung umro je 1994. godine. Zemlja se nalazila usred teške ekonomske krize zbog urušavanja Sovjetskog Saveza 1991. godine i niza prirodnih katastrofa koje su poharale to područje. Od gladi je umrlo oko tri milijuna ljudi.

Dragi Vođa i nogomet

U susjednoj prostoriji Sunčeve palače leži Kimov sin i nasljednik, Kim Jong-il. Tijekom njegove vladavine rasplamsali su se nuklearni apetiti Sjeverne Koreje, no i Dragi Vođa uvidio je vrijednost i moć sporta.

"Sjeverna Koreja mora domaćoj publici dokazati da ima moć i da može ostvarivati uspjehe. To mogu postići sportom. Shvaćaju ga jako ozbiljno", smatra Green.

Ulagalo se u mušku i žensku momčad, pokušalo se stvoriti ujedinjenu korejsku nogometnu momčad (ujedinjena momčad igrala je na FIFA-inu Svjetskom juniorskom prvenstvu 1991. godine). FIFA je bila ulaznica za Sjevernu Koreju. Bivši FIFA-in predsjednik Sepp Blatter posjetio je zemlju 2002. godine. "Bilo je to kao putovanje kroz vrijeme. Letio sam dva sata avionom i 50 godina u prošlost", izjavio je Blatterov politički savjetnik Jerome Champagne.

Kako je FIFA "kupila" mir između Koreja za SP 2002.
 
Kada je Južna Koreja bila suorganizator Svjetskog kupa 2002. godine, FIFA-u je brinula reakcija sa sjevera.

1987. godine južnokorejske obavještajne službe optužile su Kim Jong-ila za ubojstvo 115 putnika u zrakoplovu Korean Air 858. Zarobljeni sjevernokorejski špijun koji je podmetnuo eksploziv priznao je da se radilo o pokušaju remećenja Olimpijskih igara koje su se iduće godine trebale odigrati u Seoulu.
 
"Što smo više pomagali sjevernokorejskom nogometu, to je manja bila opasnost od napada režima na Svjetski kup 2002. godine", otkriva Champagne. Sjevernoj Koreji obećan je novac za nova nogometna igrališta i pomoć kod organizacije trening kampova u Švicarskoj. Finale je proteklo mirno.

Na Istočnoazijskom prvenstvu (EAFF) prošlog tjedna Sjeverna Koreja izgubila je od Južne Koreje 0:1, a igrači su se sportski pozdravili prije i nakon utakmice.

 
Sjevernokorejska momčad 2004. godine u Dubaiju je odigrala utakmicu protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata. Utakmica je bila revijalnog karaktera jer se Sjeverna Koreja već kvalificirala za idući krug. Svoju momčad uživo je nekim čudom bodrilo 2000 navijača iz Sjeverne Koreje. Žene su nosile šarene tradicionalne nošnje i zaštitu za ruke kao ih ne bi ozlijedile plješćući, muškarci su bili odjeveni u identična radna odijela s bedževima Kim Jong-ila. Na tribinama su bili podijeljeni prema spolu i okruženi sjevernokorejskim zaštitarima. Njihovo sablasno skandiranje popratilo je cijelu utakmicu. Poslije se doznalo da se radilo o radnicima i sluškinjama poslanima da zarade stranu valutu. Po nekim izračunima, sjevernokorejska vlada oduzimala im je i do 90 posto zarade.

"Što ako zabijem Sjevernoj Koreji i doznaju da sam Amerikanac?"

Prilikom posjeta libanonske momčadi na području vojnog testnog područja Punggye Ri zabilježen je potres jačine 6,3 stupnjeva po Richteru. Sjeverna Koreja tada je testirala svoju šestu i najveću atomsku bombu dotad.

Libanonci Bugiel i Saad opuštali su se pred utakmicu igrajući PlayStation. "Hvala Bogu da ovo radi. Nemamo interneta, ne možemo svojima javiti da smo dobro", žali se Bugiel.
 
Igrači nisu znali za eksploziju. "Kada sam se probudio, tisuće ljudi nešto su pjevale na ulici. Na televiziji postoji samo jedan kanal, Russia Today. Čuo sam da je Sjeverna Koreja testirala hidrogensku bombu. Nisam znao znači li to početak rata", otkriva Saad.
 
Saad se prije priključivanju Libanonu u Americi pripremao na debi u nacionalnoj reprezentaciji, no karijera mu je neočekivano stagnirala. "Nisu bili spremni za muslimanskog Amerikanca", smatra Saad. No tada je dobio poziv od Thea Buckera, njemačkog trenera koji je Libanon gotovo doveo do SP-a 2014. godine. Nakon sudjelovanja u tajlandskoj ligi, Saad danas igra za američki Sporting Kansas City.
 
Saada su morile brige o tomu što bi mu se moglo dogoditi ako zabije gol na stadionu Kim Il-sung u Pjongjangu. "Što ako zabijem gol i doznaju da sam Amerikanac?" pitao se.

Na sudjelovanje se odlučio unatoč neslaganju roditelja. "Kada ću opet dobiti priliku vidjeti ovako nešto? Pristupamo ovomu profesionalno. Trebaju nam bodovi. No, ne znamo njihove igrače. Postoji nešto videa na YouTubeu, no ne možemo ih gledati jer internet ne radi", otkrio je Saad.

Uspješno testiranje bombe slavilo se na krovovima
 
Bugielov put bio je brdovit poput Saadova. U Ujedinjenom Kraljevstvu igrao je izvan lige, a njegovi Forest Green Roversi iz Worthinga u svibnju su promaknuti u Drugu ligu nakon pobjede nad Tranmere Roversima u doigravanju Nacionalne lige u Wembleyju.
 
"Poziv iz Libanona dobio sam nakon igre u Wembleyju", govori Bugiel. Bugielu se iskustvo u Sjevernoj Koreji dopalo. O svemu želi doznati više. Svidjelo mu se što nema interneta jer se momčad zbog toga zbližila. "Nitko nije na telefonu, pa svi međusobno pričaju", kazao je.
 
Saadovu i Bugielovu igru prekida žamor izvana. Nekoliko desetaka muškaraca u radnim uniformama maršira i koreografirano maše velikim zastavama na obližnjem krovu. Slave uspješno testiranje bombe.
 
U pozadini se vidi golemi nedovršeni hotel Rjugjong u obliku piramide. Bugiel je od nekoga doznao da u sjevernokorejskoj prijestolnici mogu živjeti samo oni s najboljim vezama, koji su dokazali apsolutnu odanost obitelji Kim. O tomu svjedoče rampe koje priječe izlaz i ulazak u grad.
"Ovo mjesto je ludnica", zaključuje Saad.
 
Život pod Kimom
 
Rodong Sinmun, novine Radničke stranke i državni organ za objavu službenih vijesti, na dan nuklearnog testiranja su na naslovnici objavile fotografiju Kim Jong-una s hidrogenskom bombom. "Gledao je kako bombu tovare u novi interkontinentalni balistički projektil i izjavio da osjeća ponos nepokorivosti dok promatra termonuklearno oružje koje ocrtava ideologiju juche, izgrađenu našim vlastitim naporima i tehnologijom", stajalo je u članku.
 
Pjongjang ne nalikuje ostalim azijskim metropolama poput Pekinga ili Bangkoka. Umjesto prometnih gužvi, trgovine, neonskog osvjetljenja i smoga, grad je tih i čist, a širokim ulicama promet teče povremeno. Posvuda se nalaze plakati i kipovi obitelji Kim, koja zemljom vlada već gotovo 70 godina. Najveći je 22 metra visok brončani kip Kim Il-sunga na brežuljku Mansu. Pored njega nalazi se i kip njegovog sina.
 
Oglasi su zabranjeni u Sjevernoj Koreji, no na svakom uglu zalijepljeni su rukom crtani propagandni plakati koji pjevaju hvalospjeve državnom programu nuklearnog naoružanja i optužuju SAD za imperijalističku agresiju. Vodiči gostima pokazuju samo ono što smiju vidjeti. Stranci ne smiju ulicama hodati bez pratnje. U većinu dućana zabranjen je ulaz, kao i plaćanje domaćom valutom, wonom (jedan šoping centar u kojeg ulažu Kinezi to ipak dopušta). Kratkom mrežom podzemne željeznice voze stari zapadnonjemački vlakovi. Ljudi se skupljaju oko oglasnih ploča s ovješenim dnevnim primjerkom novina Rodong Sinmun. U dupkom punim vagonima postavljene su televizije. Današnji film dramatizacija je jednog od najsunčanijih trenutaka sjevernokorejske sportske povijesti: pobjede ženske nogometne momčadi na FIFA-inu Svjetskom prvenstvu U-20 2006. godine.

Ženska reprezentacija je svjetska velesila, a izbačena je s SP-a zbog dopinga žlijezdom jelena
 

Ženski nogomet omiljena je igra u Sjevernoj Koreji zbog uspjeha koje ostvaruje zadnjih nekoliko godina. Nogometašice su osvojile tri AFC-ova Azijska kupa, zlatne medalje na trima Azijskim igrama i trenutne su prvakinje u kategorijama ispod 17 i ispod 20 godina. 23. rujna osvojile su AFC-ovo Žensko prvenstvo U-16 pobijedivši Južnu Koreju 2:0.

 
Seniorska ženska momčad dvostruko je uspješnija na kvalifikacijama za Svjetski kup od muške, iako je njihov posljednji nastup završio skandalom: na prvenstvu u Njemačkoj 2011. godine pet igračica palo je na testu za drogu. Sjevernokorejska delegacija tvrdila je da su igračice popile tradicionalni kineski lijek iz mošusnih žlijezda jelena nakon što ih je udario grom.
 
"Sjevernokorejski službenici izjavili su da lijek ne koriste za poboljšanje izvedbe", potvrdio je predsjednik medicinskog odbora FIFA-e Michel D'Hooghe. Iako je FIFA utvrdila da se radi o nepoznatoj supstanci koja nije poznata u svijetu dopinga, momčad je izbačena sa Svjetskog prvenstva 2015. godine.

Imaju najveći stadion na svijetu

 
Stadion Prvog svibnja nalazi se na otoku usred spore rijeke Taedong u Pjongjangu. To je najveći stadion na svijetu. Donedavno je ugošćivao 150.000 ljudi za vrijeme Masovnih igara, golemog koreografiranog događaja na kojem su nastupale tisuće gimnastičara. Događaj je bez objašnjenja otkazan 2013. godine. Stadion izgleda poput ogromnog betonskog svemirskog broda.
 
Liga je misterij, igraju se turniri, a najuspješniji klub je 4.25
 
Nogometne momčadi u Sjevernoj Koreji pripadaju različitim industrijama, tvornicama ili vladinim odjelima. Prema procjenama, Sjeverna Koreja raspolaže milijunskom vojskom, a javni prostor je visoko militariziran, pa ne čudi da vojska dominira i nogometom. Najuspješnija momčad je 4.25, nazvana prema 25. travnju, danu kada je Kim Il-sung oformio svoju vojsku. Međutim, ligaške utakmice su misterij. Utakmice se najavljuju izvan stadiona dan prije održavanja. Liga već godinama ne postoji u tradicionalnom smislu. Utakmice se igraju u vidu niza turnira koji se odvijaju svaka dva mjeseca, obično oko velikih državnih praznika kao što su Kim Il-sungov rođendan i Dan vojske. Momčadi se rangiraju prema izvedbi na šest turnira.
 
Na stadionu momčad Sobaeksu – podružnica 4.25 – igra protiv Sportskog kluba Amrokkang, momčadi unutarnje sigurnosti. Zvijezde utakmice su četiri igračice nacionalne reprezentacije. Ogromni stadion gotovo je prazan. Jedini gledatelji su igrači odgovarajućih muških momčadi. Sobaeksu uvjerljivo vodi, no nema obavijesti o toku igre. Ime strijelkinja ostaje nepoznato.

2008. ženska U17 reprezentacija postala je prvak svijeta.
 
Iako je Sjeverna Koreja izrazito patrijarhalno društvo, ženska nogometna momčad nacionalni je ponos. Kim Jong-un je po dolasku na vlast naložio povećanje ulaganja u sport, posebice nogomet, zbog stjecanja međunarodnog prestiža i strane valute. U pismu upućenom sudionicima Sedme nacionalne konferencije sportaša 2015. godine – tj. 104. godine po sjevernokorejskom kalendaru, koji započinje rođenjem Kim Il-sunga – Kim Jong-un poziva sportaše da sportu pristupe kao ratovanju: "Sportaši svoje programe treninga trebaju shvaćati jednako kao i Strankine borbene naredbe, a stadion kao bojno polje za provođenje ideja Stranke i obranu zemlje."
 
Prema Kim Jongu-unu Koreja se treba usredotočiti na ženski nogomet. Green objašnjava da se nastavni plan za tjelesnu kulturu po njegovu dolasku na vlast izrazito fokusira na nogomet.

Kimov cilj je Katar 2022., pomaže mu kontroverzni talijanski senator
 
"Sport – osobito nogomet – počeli smo razvijati u svibnju 2013. godine kako bismo dostigli razinu ostalih zemalja. Zato smo osnovali ovu Akademiju. Ovdje odgajamo buduće igrače", kaže pedesetogodišnji Kim. "80 posto igrača mlađih od 17 godina dolazi iz ove akademije", tvrdi Kim. Cilj zemlje je Katar 2022. godine, a Kim ne sumnja da će ondje osvanuti i njegovi štićenici.

Aktualna reprezentacija koja je prošlog tjedna igrala na Istočnoazijskom prvenstvu.

Mnogi mladi igrači će prije toga steći međunarodno iskustvo. Nova strategija uključuje slanje najboljih igrača na trening u Europu. Han Kwang-song je daleko najuspješniji. Prošle je godine u Cagliariju postao prvi Sjevernokorejac koji je postigao zgoditak u talijanskoj Seriji A. Ove sezone na posudbi je u Perugiji u Seriji B, gdje se već iskazao količinom pogodaka. Dolazi iz Akademije ISM koja se nalazi blizu Perugije u Italiji, gdje trenira desetak mladih Sjevernokorejaca. Ugovoru između ISM-a i Sjevernokorejskog nogometnog saveza posredovao je kontroverzni talijanski senator Antonio Razzi, simpatizer Sjeverne Koreje.
 
"Kim Jong-un je nasmijana osoba", izjavio je u intervjuu putem e-poruka. "Voli nogomet. Šalje mlade igrače u ISM." Razzi je Sjevernu Koreju posjetio desetak puta, a za Kima kaže da obožava glazbu te da je u učeničkim danima u Švicarskoj često pratio utakmice AC Milana. Razzi sasvim drukčije doživljava čovjeka kojeg svijet smatra tiraninom koji je smaknuo vlastitog ujaka Changa Song-thaeka i vjerojatno sudjelovao u ubojstvu svog polubrata.

Nogometaši se školuju u Europi
 
Talijanski parlament pokrenuo je istragu o tomu krše li sporazumi sa sjevernokorejskim nogometašima međunarodne sankcije. Za vladavine Kim Jong-una znatno je porastao broj radnika zaposlenih u inozemstvu – uglavnom u Kini, Rusiji i na Bliskom istoku, a režim im navodno otima većinu zarade kako bi obnovio siromašne sjevernokorejske zalihe strane valute. To predstavlja problem nogometnim klubovima. Fiorentina je tako prekinula ugovor s igračem Choe Song-hyokom zbog nesigurnosti kamo taj novac zapravo odlazi.

"Slanje nogometaša u inozemstvo znak je dobre volje Sjeverne Koreje", smatra Razzi. "Dobar je to pristup. Kroz sport možemo krenuti putem prijateljstva."
 
New York Times nedavno je istaknuo da Razzi samo ponavlja režimsku propagandu, no nogometaši iz Sjeverne Koreje nastavljaju pristizati o trošak svoje vlade, unatoč mogućem kršenju sankcija nametnutih Sjevernoj Koreji. To je golemi trošak za zemlju čiji bruto domaći proizvod po stanovniku iznosi tek 643 američka dolara (oko 4100 kuna). Usporedbe radi, on u Južnoj Koreji iznosi 27.397 dolara (oko 175.500 kuna). ISM svake godine odlazi u Sjevernu Koreju po nove igrače.
 
Nogometne utakmice u Koreji nakon debakla na Svjetskom kupu 2010. godine rijetko se prikazuju na televiziji. Utakmice europskih liga redovito se prikazuju, tvrdi Kim Chol-ung, no dugo nakon što su odigrane kako bi ih se moglo prevesti.
 
Eksplozija na tribinama poput hidrogenske bombe testirane dan ranije

 
Unatoč testiranju hidrogenske bombe, utakmica između Sjeverne Koreje i Libanona je odigrana. Utakmica je bila besplatna, a većinu publike činili su školarke i školarci u uniformama. Ispred stadiona prodavale su se dnevne sportske novine, no stranci ih nisu mogli kupiti.

Stadion je bio pun gotovo identično odjevenih ljudi, no brojka od 100.000 navijača koju su najavili državni mediji višestruko je napuhana. Sviranju himni prethodio je dugi govor u ime ministra sporta.
 
To je bila prva utakmica na domaćem terenu za trenera Jorna Andersena, no on se može pohvaliti dugogodišnjim iskustvom i velikim brojem igrača koji su igrali u inozemstvu. Golman Ri Myong-guk odigrao je sve tri utakmice na Svjetskom prvenstvu 2010. godine. Pak Song-chol je također igrao u momčadi sa svjetskog prvenstva, tri igrača rođena su u Japanu, a dvojica su kratko igrala za srpskog trećeligaša. Vezni igrač Jong Il-gwan igra za švicarski Luzern, a napadač Pak Kwang-ryong za Švicarsku je igrao šest godina prije prelaska u austrijski SKN St. Polten. Han Kwang-song, međutim, nije u momčadi.
 
Libanonska momčad je dobro počela, no vrućina i stres uzeli su svoj danak. Sjeverna Koreja zabila je gol i dominirala prvim poluvremenom. Publika je bila oduševljena. Međutim, slavlje je završilo u drugom poluvremenu, pogotkom libanonskog braniča Noura Mansoura.
 
Utakmica je bila neočekivano kvalitetna. Bugiel je igru prosjedio. Nakon nekoliko zamjena, Ri Yong-jik je u posljednjim minutama zabio za Sjevernu Koreju. Sjevernokorejsko društvo rijetko dobije priliku za katarzu, no to je bio jedan od tih trenutaka. Zemlja se tresla od slavlja publike dok su se igrači vraćali na svoja mjesta – poput eksplozije hidrogenske bombe.
 
Libanonski trener, Crnogorac Miodrag Radulović, uveo je Soonyja Saada u posljednjim minutama. Utakmica je ušla u produžetke, a uz teren se odigrala prava drama: libanonski igrač na klupi, Maher Sabra, zaključio je da jedan "ballboy" loptu u igru namjerno vraća presporo i silom mu je pokušao oteti iz ruku. Zatim ga je njome gađao i umalo pogodio. Publika je poludjela. Sabri, kojeg bi na ulici gotovo sigurno uhitili, dodijeljen je crveni kartom. Menadžer ga je izgurao u svlačionici mlateći ga po glavi kako bi gledateljstvu pokazao da je pravda izvršena. Publika se smirila.
 
Libanonski kapetan Hassan Maatouk uspio je zabiti izjednačavajući gol sekundu prije zvižduka suca. Utakmica je završila 2:2, a navijači su se povukli sa stadiona mirno i tiho, kako su i došli.
U sjevernokorejskim medijima incident s "ballboyem" nije spomenut, a cijela utakmica tek ovlaš i površno. Rodong Sinmun izvijestio je: "Obje su momčadi dale sve od sebe. Obje momčadi napadale su vrata i zabijen je gol u posljednjim minutama. Bila je to dobra utakmica."

Norvežanin na čelu Kimove reprezentacije: "Sviđa mi se mentalitet ove zemlje. Rade sve što im kažete"

Isječci utakmice na televiziji su prikazani idućeg dana. Sjevernokorejski trener Jorn Andersen otkriva da su igrači bili razočarani rezultatom. Andersen je rođen na jugu Norveške, a početkom devedesetih igrao je za njemački Eintracht Frankfurt. Bio je trener u Grčkoj i Austriji, no najveći uspjeh polučio je kao trener njemačkog Mainza, koji je doveo do Bundeslige. Klub je napustio zbog neslaganja s igračima, prema pisanju njemačkih novina.

Radio je kao trener u Austriji kada je primio misteriozni anonimni poziv da postane trener jednog azijskog kluba. Andersen je tek nakon nekoliko poziva doznao o kojoj zemlji se radi, a do sklapanja osmomjesečnog ugovora prošlo je nekoliko mjeseci zbog tajnovitosti Sjevernokorejskog nogometnog saveza. Jedan od uvjeta bilo je preseljenje u Sjevernu Koreju.
 
"Po dolasku sam bio veoma iznenađen. Ovdje je vrlo čisto i tiho. Nema puno automobila. Lako je živjeti ovdje. Nema pritiska novinara. Nitko s tobom ne priča o nogometu", pripovijeda Andersen o svojem iskustvu u Sjevernoj Koreji. To ne čudi, s obzirom na to da režim kontrolira sve aspekte života, uključujući novinare.
 
Andersen je u Norveškoj bio izložen teškim kritikama zbog prihvaćanja ponude. "Čudi me da bi jedan norveški Nijemac pristao na takvu ponudu jer je tamo nogometna federacija direktno podređena državi", izjavio je glavni tajnik organizacije Amnesty International Norge, John Peder Egenaes. Neki, poput bivšeg trenera norveške reprezentacije Per-Mathiasa Hogmoa, potez su ipak ocijenili pozitivno.
 
Andersen izbjegava razgovor s novinarima poučen lošim iskustvima. "Neću reći riječi o ovdašnjoj politici", naglašava. S pravom je na oprezu - reperkusije mogu biti kobne.
 
Norveški trener potpuno je posvećen svojem poslu. Trenira sa svojom momčadi pet puta tjedno. Potvrđuje činjenicu da Sjeverna Koreja nema ligu, već se svaka dva mjeseca igraju turniri. Svoju momčad odabrao je praćenjem utakmica na turnirima. "U mjesec dana pogledao sam 60 utakmica, dvije svaki dan", otkriva. Smatra da su Sjevernokorejci izrazito disciplinarni i poslušni, za razliku od igrača u drugim zemljama. "U Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj igrače morate moljakati da treniraju. Sviđa mi se mentalitet ove zemlje. Rade sve što im kažete."

Velika zvijezda reprezentacije pobjegla u Mostar
 
Andersen je uvidio da je turnirski sistem izrazito iscrpljujuć za igrače jer u mjesec dana moraju odigrati 10 do 12 utakmica. U siječnju je donio novi plan igre, čime je Sjeverna Koreja napokon prihvaćena u AFC-ov Azijski kup, iz kojeg je bila izopćena jer nije slijedila ista pravila kao ostale momčadi.
 
Trenutno ga muči nedostatak igrača, jer ih sve više odlazi u Europu. Netom prije utakmice protiv Libanona vezni igrač So Hyon Uk prešao mu je u bosanski Zrinjski Mostar. "Savjetovao sam ga da to ne čini. Fantastičan je igrač. Rekao sam mu da će dobiti ponude boljih klubova", negoduje Andersen. Vjeruje da će nakon Istočnoazijskog nogometnog prvenstva u Tokiju zemlju napustiti još pet ili šest igrača. Za Sjevernu Koreju, to je revolucija.