Foto: Vladimir Dugandžić / Cropix

TREBA li uopće naglašavati da je Saša Đorđević, makar u uloz komentatora Eurosporta, jedna od glavnih zvijezda Final Foura Eurocupa u Trevisu? Treba li podsjećati na njegovu karijeru, na dane kada ga je Dražen Petrović istisnuo iz Ivkovićeve reprezentacije, na utakmicu za europsku broncu iz 1987, kada ga je Krešo Ćosić protiv Španjolske ubacio na minus deset u zadnjoj četvrtini, a on mu je povjerenje vratio medaljom? Možda treba spomenuti veliko prijateljstvo s Dinom Rađom i Tonijem Kukočem, tri europska zlata, olimpijsko srebro i naslov svjetskih prvaka iz 1998, ali bolje ne i onu tricu preko ruke Slavena Rimca u drugom krugu Eurobasketa '97,, za pobjedu 64:62, koju će mnogi ozačiti kao početak kraja jedne košarkaške nacije, makar se ona počela urušavati mnogo prije Đorđevićevog torpeda.

> Marko Popović: Dolazi 500 navijača Cedevite? Pa mojih 20 Zadrana će ih nadglasati

> Prije godinu dana igrali su za frendove i rodbinu. Danas ih na Final Fouru prati navijačka kolonija

> Repeša: Na Balkanu ne vidim zdraviji projekt od Cedevite

Sreli smo ga ispred gradske vijećnice u Trevisu, gdje je nazočio prijemu domaćina. I biranim riječima osvrnuo se na Dontayea Drapera, jednog od ključnih lice Acine Cedevite.
 
"Dali ste mu hrvatsku putovnicu? Svaka čast, ima dozu liderstva koja vam može pomoći. Odličan igrač, jako mi se sviđa."
 
"Cedevita? Siguranm sa da će Aci pripremiti neko iznenađenje. Draperu je dao slobodne ruke i on mu to lijepo vraća. Za Uniks je ključ partija koju će pružiti Marko Popović. Favoriti su, no takvi ne pobjeđuju uvijek, kada se radi o jednom danu, jednoj utakmici. Skrili su se iza statusa outsajdera.", kaže Saša.
 
Među mnogim zanimljivim licim u Trevisu je i Žan Tabak, u ulozi pomoćnog trenera Seville. Razveselio se hrvatskim novinarima, makar još samo rijetke poznaje.
 
"Cedevita je sve iznenadila s dobrim igrama i rezultatima. Iznenadili su kompletnu košarkašku javnost, tako i nas u Sevilli. Drago mi je vidjeti da u Hrvatskoj gdje je situacija kompletno loše postoji klub koji radi u koji se ulaže. Postoje svijetle točke hrvatske košarke. Nisam dovoljno objektivan da govorim o receptu za poboljšanje stvari, jer sve što znam je na razini rekla - kazala... Ne mogu pohvaliti, ni kritizirati, već samo reći da žalim što je tako", reći će Tabak na spomen Cibone i njegovog Splita.

Zanimljivo, baš je Split prije 20 godina bio posljednji hrvatski klub na Final Fouru. I uzeli su posljednju europsku titulu hrvatske košarke. Cedevita je došla dvije stepenice blizu, malo tko se tome mogao nadati...