TRAGIČNA smrt 24-godišnjeg Hrvoja Ćustića, nogometaša čiji se život ugasio nakon udarca glavom i potiljkom u betonski blok uz aut liniju zadarskog igrališta, još nas je jednom grubo prizemljila u hrvatsku svakodnevnicu. Poučeni iskustvima, neće biti čudno ako nitko ne bude odgovarao za Ćustićevu smrt. A trebao bi.

Nažalost, i dalje će poput lustera visjeti pitanje zašto odgovorni uvijek reagiraju onda kada je već prekasno. U tom trendu, tako će se i NK Zadar vjerojatno oduzeti licenca za natjecanje u Prvoj HNL na izvanrednoj sjednici HNS-ove komisije. Većina hrvatskih prvoligaških stadiona ne zadovoljava sve kriterije za dobivanje licence pa su licence izdavane uvjetno, a glancanje se obavljalo u hodu kako bi se klubovima izašlo u susret.

"Najavljujemo preispitivanje odredbe koja propisuje pitanje udaljenost uzdužnih i poprečnih linija od tribina. To se mora na bolji način urediti", kazao nam je glavni tajnik HNS-a, koji se kao i čelni ljudi prvoligaškog udruženja pozivaju na propise zajedničke cijeloj Europi.

A u spomenutim Uefinim propisima piše da minimalna udaljenost od linije igrališta do zaštitne ograde iznosi dva metra. Treba li uopće isticati apsurdnost situacije u kojoj se betonski zid nalazi svega par metara od aut-linije? Kakvi su to propisi i tko ih provodi? Sigurni smo da bi se i ljudi iz Uefe, kojoj se vrhuška hr-nogometa dodvorava na najjeftinije načine, zgrozili kada bi vidjeli kako izgleda primjena europskih pravila na hrvatski način. Je li ljudski život cijena ulagivanja Uefi, kako bi pokazati da smo spremni za europeizaciju našeg nogometa, pa makar to bila čista fikcija? Za neke očigledno jest. A to je neprihvatljivo, gospodo, pa i prema običajima zemalja iz bijelog svijeta za kojim se tako slijepo vodite.

HNS tvrdi da je sigurnosni aspekt prioritet za dobivanje licence, ali se također ograđuje od odgovornosti jer su zapravo mnoge druge službe odgovorne za izdavanje sigurnosnog nacrta stadiona. Od vatrogasnih, građevinskih, gradskih i inih službi, preko sudskih vještaka za kojima se vodi HNS; svi oni snose dio odgovornosti i za to trebaju odgovarati.

Zar će obitelj nesretnog Hrvoja Ćustića sada tražiti utjehu u činjenici da planirana rekonstrukcija stadiona nikada nije obavljena zbog neriješenih imovinsko-pravih odnosa? I tko će i na koji način utješiti Tomislava Jurića, 17-godišnjeg dječaka koji mora prebroditi činjenicu da je svojim startom nehotice inicirao ovakvu tragediju? Zar će se te ljude farbati frazama o geodetskim mjerenjima i propisima koji su zadovoljeni ili o građevinskim akcijama gradskih vlasti koje su zapele kod prvog susjeda?

Teško je pronaći odgovore na lavinu pitanja, ali neki su za to (masno) plaćeni. Tragedija se, nažalost, dogodila, ali još tragičnije bit će ako se odgovornima i ovaj put progleda kroz prste. Gospodo, netko mora odgovarati!

D. R.
Foto: Index