Foto: AFP

O GUUSU HIDDINKU kao "rođenom luzeru" pisali smo još 2009. godine. Od tada prošlo je dvije i pol godine, a Nizozemac nije ništa napravio da bi skinuo aureolu vječnog gubitnika. Mnogi ga i dalje smatraju jednim od najboljih trenera na zemaljskoj kugli, međutim aktualni izbornik Turske u posljednjih 13 godina izgubio je sve najvažnije utakmice. Prisjetimo se...

Serija nesretnih polufinala započela 1998. godine

Istina je kako se većina momčadi koje je vodio nazivala autsajderima te kako u mnogim slučajevima nije imao sudački vjetar u leđa, međutim kada netko ispadne u pet uzastopnih polufinala koje igra, treba priznati da je isti zapravo veliki gubitnik. Taktička genijalnost i čudesna priprema utakmica na svim frontama Hiddinku se ne može osporiti, jer kako ne skinuti kapu čovjeku koji je Južnu Koreju od autsajdera promovirao u četvrtu reprezentaciju svijeta, koji je od tada slabašne Rusije napravio svjetsku nogometnu silu i koji je preporodio gotovo svaku momčad koju je vodio počevši od PSV-a pa do Chelsea.

Serija "nesreća" Guusa Hiddinka, ako ih tako možemo nazvati ne rugajući se onim životnim, započela je 1998. godine u polufinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Njegova Nizozemska prošla je skupinu bez poraza da bi u osmini finala sretnim pogotkom Edgara Davidsa u sudačkoj nadoknadi pobijedila Jugoslaviju. U četvrtfinalu Nizozemska je svladala Argentinu golom Bergkampa u 89. minuti, da bi onda u polufinalu "Tulipani", iako su cijelu utakmicu bili nedvojbeno bolja momčad, na jedanaesterce izgubili od Brazila. Hiddink je kasnije izgubio i od Hrvatske u borbi za treće mjesto, ne znajući da će sljedećih 11 godina zapinjati gotovo uvijek na istoj stepenici.

Čudo s Korejom i početak građenja kulta Guusa Hiddinka

Četiri godine kasnije Hiddink se vratio na veliku scenu s trenerskom palicom Južne Koreje u ruci. Mnogi su smatrali kako će Hiddink unatoč domaćinstvu potpisati kapitulaciju već nakon prvog kruga, međutim Korejci su borbenošću osvojili svijet, a kult Guusa Hiddinka počeo se stvarati, iako je ovaj podsjetimo osvojio Ligu prvaka s PSV-om davne 1988. godine. Korejci su završili skupinu kao prvoplasirana momčad bez ijednog poraza, izbacivši veliki Portugal iz daljnjeg natjecanja. U osmini finala Korejci su predvođeni Seol Ki-Hyeonom i Jung-Hwan Ahnom izbacili favorizirane Talijane.

Zlatni gol Ahna u 117. minuti toliko je razbjesnio Apeninski poluotok, da je Ahn dobio trenutni otkaz u Perugi gdje je zarađivao nogometni kruh. U četvrtfinalu SP 2002 Koreja je izbacila Španjolce nakon izvođenja kaznenih udaraca. U četvrtoj seriji za Furiju je promašio vječni talent Joaquin koji je tako Hiddinku dao temelje za novi povijesni, čak nezamislivi uspjeh. I onda opet nesretno polufinale. Korejci su se prerano ispuhali, iako su bili dobar dio utakmice bolji suparnik, a Ballack je golom u 75. minuti nastavio Nizozemčevu tradiciju. Da je Hiddink opet izgubio u borbi za treće mjesto to ne treba posebno napominjati.

Povratak nakon 12 godina: Ponovni procvat PSV-a pod Hiddinkovom palicom

Odlaskom s dalekog istoka, Hiddink se vratio u svoju zemlju, gdje je ponovno nakon 12 godina preuzeo PSV, s kojim je, rekli smo već, osvojio naslov prvaka Europe 1988. godine, što mu je pak jedan od rijetkih internacionalnih trofeja. Njegovim dolaskom počeo je ponovni procvat kluba iz Eindhovena s kojim je osvojio tri uzastopna naslova prvaka Nizozemske i nizozemski kup. Svoj vrhunac PSV je doživio u sezoni 2004./2005. kada je briljirao u Ligi prvaka. Prisjetimo se kako je nizozemski klub skupinu E završio na drugom mjestu, ali sa jednakim brojem bodova kao prvoplasirani Arsenal. U osmini finala PSV je u dvije utakmice golovima Alexa, Hessselinka i Beasleya (1:0, 2:0) izbacio francuski Monaco, da bi u četvrtfinalu svladao francuski Lyon nakon dva puta po 1:1 i jedanaesteraca.

I onda opet polufinale, ovaj put protiv Milana. U prvoj utakmici na San Siru Milan je golovima Ševčenka i Danca Tomassona u 90. minuti pobijedio sa 2:0 i tako po mnogima već osigurao novo finale Lige prvaka. Međutim, sjajnom taktičkom postavkom Hiddink je sasvim iznenadio talijansku momčad, a PSV je predvođen Koreancom Parkom i kapetanom Cocuom nakon 65 minuta vodio sa 2:0. No, kada su svi očekivali produžetke, nesreća koja je tada već sedam godina vjerno pratila Hiddinka opet je odigrala važnu, čak glavnu ulogu. U drugoj minuti sudačke nadoknade za Milan je zabio ni manje ni više nego okorjeli defenzivac Massimo Ambrosini. To što je minutu kasnije Cocu opet zabio i što je PSV na koncu pobijedio sa 3:1 nije umanjilo Hiddinkove patnje, jer bilo je to treće uzastopno polufinale koje je izgubio. Srećom - nije bilo utakmice za treće mjesto...

"Aussie Guus" ili "Tsar Hiddink" nakon Australije preporodio i "majku Rusiju"

Prije no što je uspjehom "razoružao" bivšu socijalističku tvrđavu, Hiddink je imao više no uspješnu epizodu s reprezentacijom Australije, što je na koži nažalost osjetio i Cico Kranjčar. Australija je bila jedno od ugodnijih iznenađenja SP 2006. godine u Njemačkoj, a iznimno nesretno poražena je unatoč sjajnog igri u osmini finala od Italije, sramotno dosuđenim kaznenim udarcem u petoj minuti sudačke nadoknade, kojega je u gol pretvorio legendarni Romin kapetan Francesco Totti. Po završetku najvećeg nogometnog natjecanja na svijetu, dežurni moskovski hvalisavci objavili su kako su zakaparili sad već jednog od najvećih stratega na svijetu Guusa Hiddinka, koji je označen kao jedini čovjek koji može spasiti katastrofalnu nacionalnu reprezentaciju, koja prethodnih desetak godina nije uspjela proći niti skupinu europskih i svjetskih nogometnih prvenstva. Preporod Rusije došao je gotovo instantno, a što se posebno svidjelo Rusima, Nizozemac je forsirao igrače iz domaće Lige, a sve to ubrzo je dalo ploda.  Rusija je na koncu osvojila drugo mjesto u kvalifikacijskoj skupini ispred velike Engleske. Mnogi su već tada shvatili da će Rusija igrati važnu ulogu na predstojećem EP, a igrači poput Aršavina, Pogrebnjaka, Pavljučenka pa i Žirkova počeli su izlaziti iz sjene anonimnosti, što je na koncu dovelo i do procvata tamošnjeg klupskog nogometa.

Rusija je na EP-u igrala u skupini sa Španjolskom, Švedskom i tada aktualnim europskim prvakom Grčkom. Unatoč visokom porazu od 4:1 protiv Španjolske u prvom susretu, Rusi u nastavku upisuju pobjede protiv Grčke i Švedske te prolaze u knockout fazu kao druga momčad skupine D sa šest bodova. U četvrtfinalu Rusi su 3:1 (dva gola u produžecima) golovima Aršavina, Pavljučenka i Torbinskog, ali i igrom demolirali do tada favorite za naslov, nepobjedive Nizozemca. Rusi su tom pobjedom oduševili nogometni svijet i vjerojatno nema čovjeka koji im nije "stisnuo palce" protiv Španjolske. No, umjesto briljantne kombinatorike koju su pokazali do tada, puleni Guusa Hiddinka bili su neprepoznatljivi. Golovima Xavi, Guize i Silve "Furija" je demolirala Ruse, kasnije se okitivši i naslovom prvaka Europe. Bio je to novi teški udarac za Hiddinka, koji je tada napokon shvatio da ima veliki problem, jer nije bilo više govora o nesreći, to je sada postala tradicija. Konačni udarac kao izbornik Rusije doživio je u studenom 2009. godine kada je nakon osvojenog drugog mjesta iza Njemačke u kvalifikacijama za SP 2010, ispao u dodatnim kvalifikacijama od autsajdera Slovenije. Rusija je slavila u Moskvi 2:1, međutim u uzvratu Slovenci su pobijedili golom Dediča, zadavši veliku udarac velikoj nogometnoj naciji.

Iniesta "nepravedno" izbacio Chelsea iz finala Lige prvaka

Nešto ranije te godine odlaskom Scolarija, Hiddink je preuzeo i klupu Chelsea. Bluesi su izvrsno gurali, pogotovo u Ligi prvaka, gdje su došli do polufinala s Barcelonom. U prvoj utakmici na Nou Campu, Hiddinkov Chelsea remizirao bez golova protiv nezaustavljivog katalonskog stroja. I u uzvratu je Chelsea bio bolji, štoviše vodio je cijelu utakmicu zgoditkom Michaela Essiena. Barcelona, koja je tada igrala najbolji nogomet na svijetu u 180 minuta nije zabila zgoditak, pera svih novinara već su na veliko pisala o novom trijumfu čuvenog nizozemskog taktičara, a onda je u 93. minuti uzvratnog susreta Andreas Iniesta uputio prvi udarac u okvir Katalonaca na utakmici i zabio za konačni 1:1. Hiddink je doživio novi peh i opet je bio nesretno zaustavljen u polufinalnom dvoboju. Sve je engleska momčad napravila što je bilo u njenoj moći da prođe u finale, međutim protiv Hiddinkovog peha nije imala šanse.

Mogu li Turci okrenuti Hiddinkovo kolo sreće?

Pet uzastopnih polufinala i jedne dodatne kvalifikacije izgubio je Guus Hiddink u posljednjih 13 godina. Sada, kao izbornik reprezentacije Turske ima novu priliku napokon prekinuti tu crnu tradiciju. Turci su dobro izgledali u kvalifikacijama, osvojili su drugo mjesto u skupini, a prema informacijama koje dolaze iz Istanbula "baraž" je od početka bio njihov adut za Europsko prvenstvo. No, sve se nekako čini da će Hiddink opet ostati Hiddink i da Turska neće vidjeti Euro, barem ako je vjerovati kapetanu hrvatske reprezentacije Dariju Srni koji bezuvjetno vjeruje u sudbinu. Kapetan kaže: "Nema šanse da onaj ludi gol Semiha Senturka u četvrtfinalu Eura 2008 i ovaj ždrijeb dodatnih kvalifikacijama nisu povezani. Nismo imali sreće u Beču, nismo imali sreće u ovim kvalifikacijama i pravo je vrijeme da nam se ona vrati."