SINOĆNJA utakmica na Poljudu je viđena već nebrojeno puta. Hajduk koji promaši nekoliko dobrih prilika na samom početku, jalova inicijativa ostatak utakmice i protivnik koji ugasi Bijele iz praktički jedine prilike. Istra je preživjela prvih deset minuta u kojima je Hajduk stvorio svoje najbolje prilike, odigrala koncentriranu obranu, iskoristila svoju priliku i zasluženo uzela pobjedu (0:1).

Hajduk je u prvih pet utakmica prvenstva pokazao da može pobjeđivati u serijama, ali i da može bodove uzimati i kada mu ne ide sve po planu. Zato se činilo da su utakmice poput sinoćnje stvar prošlosti, ali Hajduk je po tko zna koji put u zadnjih 20 godina pokazao da je sam sebi najveći neprijatelj i kamen spoticanja. Niz pobjeda je morao stati, ali poraz od Istre na Poljudu je objektivno jako težak kiks.

Unatoč tome što je Hajduk stvorio dovoljno situacija u prvom poluvremenu da riješi utakmicu u svoju korist, zbog pristupa i taktičkog kaosa u drugom poluvremenu nije sinoć zaslužio ništa. Bolno je ovo otrježnjenje za pristalice Bijelih, ali jedan poraz u maratonu prvenstva ne smije značiti i gašenje svih ambicija. Kako do sada nije sve bilo ružičasto, ni sada nije sve crno.

Za Hajduk će najvažnija biti reakcija momčadi u sljedećem kolu. Ako je ovo bio loš dan, dugoročno Hajduk nema problem. Ali ako se budu ponavljale utakmice u kojima se ne osjeti žurnost i ne vidi jasna ideja, onda Hajduk ima popriličan problem koji se do sada zamaskiravao nizom dobrih rezultata. U prošlosti je Hajduk često upadao u depresiju nakon kiksa, što sada mora izbjeći pod svaku cijenu. Ako se želi boriti za titulu, onda mora pronaći sposobnost da prvo izvuče pouke, a potom i zaboravi ovu utakmicu.

Furiozan početak i još brže gašenje

Hajduk je utakmicu otvorio odlično. Već u trećoj minuti je Filip Krovinović imao fenomenalnu priliku koju je jednostavno morao zabiti, a nekoliko minuta kasnije je Niko Sigur gurnuo Darija Melnjaka u jedan na jedan situaciju s vratarom koju najkonstantniji igrač Hajduka nije uspio realizirati. Imala je u tom razdoblju i Istra svoju dobru priliku kada je pogodila vratnicu, ali dojam je bio da su Bijeli blizu pogotka i da se samo čeka trenutak kada će zabiti za vodstvo.

Međutim, nakon tog početnog pritiska, utakmica se primirila, što je bila voda na mlin gostujuće ekipe. Hajduk je imao loptu i pokušavao kreirati, ali se do zadnjih deset minuta utakmice nije osjetila nikakva žurnost u igri. Bilo je to jalovo i na trenutke jako dekoncentrirano uz velik broj loših odluka.

Trener gostiju David Català je utakmicu postavio jako pametno. Duplirao je bokove, postavio momčad u srednji blok i čekao svoju priliku. Može se reći da je pročitao Hajduk jako dobro jer mu momčad nije bezglavo tražila brzu tranziciju i tako vraćala posjed Bijelima, što bi omogućilo Hajduku da napada u valovima. Umjesto divljanja, Istra je umrtvila igru držeći loptu u zadnjoj liniji, a Hajduk joj je pomogao činjenicom da je pritisak na obranu bio nepostojeć ili jako neorganiziran kada bi se to i pokušalo.

Očekivalo se da će Hajduk sabiti Istru u svoju polovicu i s vremenom slomiti otpor gostiju, ali to se nije dogodilo. Razlozi za to su jednostavni. Istra je bila pametna i strpljiva, a Hajduk sve suprotno od toga. Bijeli su imali samo 80% točnih dodavanja na utakmici, uputili su čak 71 dugu loptu, a samo tri uspješna centaršuta od čak 37 (!) pokušaja su frapantan podatak.

I dok se Hajduk mučio da pronađe način da bude opasan, Istra je uz dobro držanje posjeda u zadnjoj liniji imala i strašno jednostavan mehanizam da izađe iz sporadičnog pritiska Bijelih, a to je duga lopta na usamljenog napadača Antu Ercega. U normalnoj utakmici obrana te duge lopte mora pokupiti i omogućiti kontinuitet napada, a sinoć je Erceg sam maltretirao stopere i bio u tome vrlo uspješan. Omogućio je Istri lagan izlazak i tako stalno tjerao Hajduk na resetiranje svojih napada. Ovih nekoliko sitnica u igri potpuno je razbilo ritam Hajduka i unijelo nervozu.

Nervozni Livaja ne pomaže nikome

Marko Livaja je sinoć odigrao utakmicu ispod svoje razine. Bio je nervozan od početka do kraja, mahao prema suigračima stvarajući dodatni nemir umjesto da kao kapetan ekipe bude stabilizirajući faktor. Livaja nosi Hajduk na svojim leđima već jako dugo i ima pravo na loš dan, ali nitko nije imun na kritike, pa ni on. Kampirao je u zaleđu veći dio utakmice, u reposjedu nije postojao, a presing s njim i Vadisom Odjidja-Ofoeom kao isturenim igračima nije mogao nikako funkcionirati.

Belgijac je nakon utakmice u Solunu jako pao i pokvario početni dojam. Sinoć nije bio gotovo nikakav faktor i ostaje pomalo nejasno zašto je igru u drugom poluvremenu napustio Krovinović, a ne on. Krovinović nije igrao dobru utakmicu, ali Hajduk je izgubio sve konce kada je on izašao, isto kao u Solunu.

Nejasno je i zašto je Ivan Leko vadio Emira Sahitija koji nije igrao sjajnu utakmicu, ali je u odnosu na svog partnera na drugoj strani terena bio daleko korisniji. Ivan Dolček je odigrao groznu utakmicu, koja bi ga trebala zakucati na klupu u sljedećem kolu, i Leko je pogriješio što ga nije izvadio kada je na teren poslao Leona Dajakua. A ni on mu nije ništa donio.

Priča o Hajdukovim krilima postaje već pomalo i dosadna. Dolček, Sahiti i Dajaku jednostavno nisu kvaliteta koja treba Hajduku za ravnopravnu utrku s Dinamom i sportski direktor taj problem mora riješiti do kraja prijelaznog roka. Zapravo je taj problem trebao riješiti isti dan kada je prodao Jana Mlakara, ali ako sljedeći tjedan u klub ne bude doveden igrač koji na toj poziciji može raditi razliku, uzalud će biti Hajduku što je od vratara do pozicije desetke jako dobro pokriven i kvalitetom i širinom. Činjenica da Luka Vušković nije prodan vjerojatno financijski otežava dovođenje kvalitetnog igrača, ali i prodaje spadaju u sektor Mindaugasa Nikoličiusa te mu za to nitko nije kriv, nego on sam.

Kaos na terenu u zadnjih pola sata

Nakon gotovo 70 minuta presporog ritma i odsutnosti bilo kakve žurnosti, Hajduk je do kraja utakmice otišao u drugi ekstrem. Istra je stajala sve niže kako se utakmica bližila kraju, ali Hajduk je potpuno izgubio strpljenje. Uspijevali su Bijeli dovesti loptu do bočnih pozicija, Istra bi se uvukla u svoj kazneni prostor i onda, umjesto da igrači Hajduka strpljivo stežu obruč dodavanjima oko te zone, oni su forsirali centaršuteve i duge lopte koje su stoperi Istre bez problema čistili.

Jedini igrač na terenu koji je zadržao prisebnost i donosio logične odluke je bio Niko Sigur koji je odigrao jako dobru utakmicu. Bio je glavni pokretač Hajduka u svim fazama igre, a njegove statističke brojke govore za sebe. 88% točnosti dodavanja, dva ključna, jedna stvorena velika prilika, a bio je posebno dobar u okretanju strane dijagonalama, iz čega proizlazi podatak da je uputio deset uspješnih dugih lopti od 13 pokušaja. Sigur zaslužuje kontinuitet igara u budućnosti, unatoč skorom dolasku Mihaela Žapera u klub.

U tako kaotičnoj igri Istra se snašla puno bolje. Nije Hajduku ništa dopustila, a bila je stalno na korak do toga da kazni situacije kada bi igrači Hajduka napunili kazneni prostor gostiju ostavljajući ogroman prostor u sredini terena. Erceg je u dvije takve situacije dobro zakuhao probleme. Prvi put kada je između dva stopera Hajduka nekako došao do lopte, a Zvonimir Šarlija ga poslao u nesvijest potezom koji više priliči borilačkom sportu. Šarlija je vrlo vjerojatno trebao dobiti crveni karton.

Nevjerojatno je da se Erceg nakon toga vratio na teren, a potom i odigrao ključan potez utakmice kada je zadržao loptu pri tranziciji Istre u zadnjim trenucima dvoboja, odigrao dodavanje prema Mateu Lisici koji se sjurio prema vratima Hajduka, laganim driblingom slomio obranu i pospremio loptu u gol za 0:1 i šok na Poljudu. Istra je napravila sve što treba na Poljudu, uzimajući u obzir razliku u pojedinačnoj kvaliteti, te uzela sva tri boda prvi put ove sezone, a navijače Hajduka ostavila u očaju.

Pred momčadi Hajduka je sada test karaktera i vjere u vlastitu kvalitetu. Ako ovaj rezultat shvate kao upozorenje da bez potpunog fokusa ne mogu pobijediti nikoga te nastaviti s dobrim igrama koje su prethodile ovoj utakmici, tada će ovaj poraz s vremenskim odmakom izgledati kao mali posrtaj. Ali ako klub i momčad upadnu u nervozu i zaredaju lošije rezultate, tada će se na ovaj poraz gledati kao na prekretnicu sezone. Sve je relativno, Hajduk je i dalje vodeći u prvenstvu, a na momčadi je da pokaže može li se nositi s tim pritiskom ili ne može.