Foto: Pixsell, Standard Sport, HNK Hajduk

U UZVRATNOJ utakmici play-offa Europske lige, Hajduk je pred više od 30 tisuća gledatelja na Poljudu remizirao s Evertonom i ukupnim rezultatom 3:1 Englezi su prošli u natjecanje po skupinama. Bijele je u 43. minuti u vodstvo golom s više od trideset metara doveo Josip Radošević, dok je na samom početku nastavka konačnih 1:1 postavio Islanđanin Gylfi Sigurdsson, nevjerojatnim pogotkom gotovo s pola terena.

Od Mallorce Hajduk nije tako nasrnuo na jednog velikog europskog protivnika

Bez obzira na ishod, bila je to jedna od najzrelijih europskih partija Bijelih u posljednja dva desetljeća. Potpisnik ovih redaka, još od dvoboja s Mallorcom 2001., ne pamti da je Hajduk na svom travnjaku držao na konopcima jednu ovako kvalitetnu momčad. Veliki Everton, koji je ovog ljeta potrošio 150 milijuna eura na pojačanja, na poljudskom travnjaku nije postojao i to će se još dugo vremena prepričavati.

Povijest tragičnih pogrešaka: Nekad Runje i Miladin, sinoć Stipica

Nažalost, prečesto se ponavlja da sjajne prezentacije Hajduka ostaju tek bajkovite priče, i to zbog teško shvatljivih reakcija pojedinaca. Svojevremeno je Runje majstorski pogodio Miladina i tako poklonio gol Cassanu, dok je sinoć Dante Stipica neshvatljivo zaspao na dvadesetak metara od gola i tako dopustio Sigurdssonu da mu s 40-ak metara zabije zgoditak na tragu čudesnih škarica Zlatana Ibrahimovića Engleskoj.

Hajduk treba takve igrače: Said je pogriješio, ali je barem imao hrabrosti

I kao da taj cirkus nije bio dovoljan, hajdukovci su se amaterski "posvađali" kod izvođenja kaznenog udarca. Zašto je Ahmed Said, koji nije među prvim trima pucačima jedanaesteraca u momčadi, oteo loptu Ercegu i krenuo put bijele točke, vjerojatno nikad nećemo saznati. Međutim, ako treba birati između igrača koje je Bilić svojedobno u četvrtfinalu austrijskog Eura preklinjao da pucaju i čovjeka koji u kritičnim trenucima preuzima odgovornost, onda je odluka jasna.

Da mogu zadržati ovaj tempo, hajdukovci bi se prošetali HNL-om

Ganac je na koncu postao tragičar jer Everton je u tim trenucima bio zreo da primi treći, a možda i četvrti gol, ali je na fantastičan način ocrtao furiozni duh kojim je Joan Carrillo oboružao svoje igrače. Nikada Hajdukove igrače nisam vidio tako nabrijane i moćne. Da kojim slučajem mogu zadržati ovaj nivo tijekom cijele godine, što je teško, dojam je kako bi se bez imalo problema prošetali HNL-om.

Remi koji vrijedi više od stotinu prvenstvenih pobjeda: Hajduk se vraća na stare staze

Pogotovo što su ovo utakmice u kojima se igrači pune samopouzdanjem i napreduju. Jedan ovakav susret vrijedi više nego stotine HNL dvoboja i ako će poslužiti za neke nove uspjehe, onda ga se ne smije nazvati tragičnim. Više se čini kako je riječ o prijelomnom trenutku, onom kojeg su navijači Hajduka čekali godinama kao konačnu potvrdu da se Bijeli vraćaju na pravi put. Četvrti put zaredom bili su u play-offu EL-a i svaki put su sve ozbiljniji takmac.

Od Špace Bijeli nisu imali trenera s tolikim znanjem

Bez obzira na to što je Everton u Split stigao relativno bezbrižan i što je Koeman odmarao nekolicinu važnih prvotimaca, španjolski strateg na klupi Hajduka odradio je perfektan posao. Još od Špace, nijedan trener Splićana nije tako znalački i samouvjereno rukovodio svojim igračima. Nadmudriti i nadigrati jednog takvog protivnika mogu samo pravi majstori, i Carrillo samo zbog tog treba dobiti novi dugogodišnji ugovor.

Briljantne partije velikog broja hajdukovaca: Barry je bio Hajdukov Modrić, a Vlašić se opet rugao s Englezima

Pohvaliti pritom treba i njegove prvotimce. Nižić i Lopez bili su fantastični, Juranović hrabar i prodoran, dok je Radošević podsjetio zašto ga je Napoli svojedobno kupio za tri milijuna eura. Postigao je izvrstan gol. Barry je pak odigrao najbolju utakmicu u karijeri, bio je "Hajdukov Modrić", dok je Vlašić potvrdio da prerasta u izvanserijskog ofenzivnog veznjaka.

Španjolac je uspio u najtežem: Naučio je igrače kako ukrotiti i iskoristiti energiju s tribina

Posebno me impresioniralo to da Hajdukovci nisu izgorjeli na Poljudu. Zbog atmosfere na stadionu igrači bi često gubili razum i bezglavo jurili naprijed, što bi kvalitetni protivnici iskoristili, ali ovaj put sve je bilo na mjestu. Tribine su, kao rijetko kad, bile 12. igrač Bijelih, i veliki Carrillov uspjeh je taj da je naučio igrače kako će ukrotiti i iskoristiti energiju s tribina.

Hajdukovci i Torcida nemaju za čime žaliti, a momentum ovog dvoboja treba se zadržati

Zbog toga, ali i zbog mnogih drugih stvari, igrači i navijači Hajduka nemaju za čime žaliti. Bijeli su odigrali dvoboj daleko iznad svojih mogućnosti, posramili su navodnog pretendenta za naslov Premierlige i dokazali da se mogu nositi s nogometašima vrijednim desetke milijuna eura. Zato, koliko god potrošeni bili, u nedjelju moraju svladati Istru. Zadržati momentum nužno je kako još jedna sezona natjecateljski ne bi bila gotova prije početka rujna.

Pored neprepoznatljivog Dinama i uzdrmane Rijeke, ovakav Hajduk kandidat je za naslov

Dinamo je neprepoznatljiv, a uzdrmana Rijeka opterećena Europom. Čini se kako bolje prilike za napad na titulu jako dugo nije bilo. Jedino pitanje koje se sada postavlja jest hoće li Hajduk u narednim danima napustiti nekolicina stožernih igrača ili će Uprava napraviti ono što nijedna prije nije, i već u kolovozu početi stvarati momčad za sljedeće ljeto. U tom slučaju, potraga za dokazima da je Hajduk ponovo klub s glavom i repom mogla bi i službeno prestati.