Hajdukov beskrajni dan
Foto: Hina
NIKAD bliže, to je vjerojatno sukus poljudske drame koja će se dugo u jesen prepričavati po kvartovskim zidićima. Nakon što su dvije godine uzastopce u play-offu Dnipro i Slovan bili prevelika prepreka, Maccabi se nakon 180 minuta dvoboja dugo vremena činio kao svojevrsni ustupak sudbine. Nažalost, takvo što ne postoji, barem ne kada su Bijeli u pitanju jer Hajduk je posljednjih pet godina definicija kluba koji ne preskače ni najsitniju stepenicu u mukotrpnom oporavku. Svaki pozitivni trend toliko je minuciozan da se i ovakve, realno drugorazredne predstave, moraju smatrati velikim napretkom.
Svjesni su navijači Hajduka da jedna europska jesen ne bi ništa drastično promijenila u životu splitskog kluba, ali kada se tako dugo pluta nesagledivim oceanom ispodprosječnosti, onda se svaki vjetar u leđa, ma kako on sitan i beznačajan u konačnici bio, dočekuje kao spasonosan. Jer možda bi ulazak u skupine Europa lige odgodio prodaju Sušića te Kalinića na kojima bi kasnije zaradili trostruko više i možda bi šest europskih dvoboja ubrzali realizaciju nasušnih pojačanja koja će ovako zauvijek ostati samo debelo podcrtana imena u notesima ljudi kojih sljedećeg ljeta više vjerojatno neće biti tu. Možda bi, a možda i ne bi.
U Europa ligu sa šest besplatnih "pojačanja" u udarnih 11?
Nažalost već godinama čelnici splitskog kluba, ma kako se oni u dotičnom trenutku zvali, vape za strpljenjem jer za rezultate, kao i u svakoj životnoj sferi, naravno treba vremena, međutim tom "putovanju nakraj noći", za koji oni tvrde da bez dvojbe ide pravim smjerom, niti se nazire kraj niti se zasigurno zna je li ono uopće započelo. Iluzija napretka odavno je poznato političko oružje i smiješno je kako se lako taj proizvod prodaje splitskom puku omotan tek finom vrpcom Hajdukovih boja. Ipak, razumljivo je to, nema težeg no kraj nazvati krajem te prestati prihvaćati i ona najluđa objašnjenja i obećanja.
Svi smo mi slabi na velike podvige, međutim ruku na srce bilo bi uistinu suludo da je ovakav Hajduk prošao play-off. Nemam namjeru podcjenjivati nikog, ali pogledajte posljednju liniju Hajduka. 19-godišnji Ismaili kao stoper na desnom beku, Čosić i Šimić kao stoperski par te Albanac Memmola na lijevom. Tri od četiri igrača obrane, temelja svake ozbiljnije momčadi, na Poljud su stigli tek nedavno i u dresu Bijelih nisu odigrali više od deset utakmica. Ako njima još pridodamo Grka Savvasa, Zvonimira Kožulja i Ahmeda Saida, dolazimo do podatka da je Hajduk više od 60 posto udarne momčadi uigravao svega dva mjeseca.
Pušniku treba dati šansu, rezolutan je i nepredvidiv
U kakvoj to dijaboličnoj stvarnosti možeš potpuno besplatno dovesti šest nogometaša i s njima se u dva mjeseca preko četiri pretkola plasirati u kontinentalno natjecanje? Ako je Leicester bio čudo, onda bi Pušnikov Hajduk označio kraj nogometa kakvog poznajemo. Upravo zato, i sada dolazimo do pitanja koje će se sigurno sljedećih nekoliko dana povlačiti po medijima, slovenskom strategu treba čestitati na napravljenom poslu. Često je rotirao, još češće ludovao, i to više no što to doliči treneru nekad slavnog kluba, međutim u globalu je napravio dobar posao i zaslužuje povjerenje.
Četiri pobjede, remi i poraz u šest europskih utakmica od predstavnika liga koje su po kvaliteti ispred hrvatske, priličan je uspjeh. Iako se i to može osporiti, kada se uzme u obzir da je isto napravila i Lokomotiva, činjenica je da su u sedlu ostajali i treneri puno gori od Pušnika, šaneri koji nisu znali koketirati s publikom, beskičmenjaci koji nisu znali reći lopovu da je lopov i zvjezdane veličine čiju je moć prosudbe enormna taština izgrizla već nakon prvog tromjesečja. Ako ništa, Slovenac je pametnom defenzivom pokazao da je spreman odustati i od samog sebe samo da prođe Izraelce.
Ništa nova, ništa nova
A Maccabi je bez sumnje izvrsna ekipa s nekoliko aktualnih reprezentativaca i legendarnih internacionalaca poput Benayouna i Tal Ben Haima o kojima Hajduk može samo sanjati. Igrom nisu oduševili, ali njima prvenstvo nije još ni počelo i sigurno će još puno napredovati. Isto se pak za ne može reći za Bijele. Najavljuju se nove prodaje koje će namiriti godišnji proračun, a o nekim velikim pojačanjima nema smisla ni pričati. Na Pušniku je da izvuče maksimum iz postojećeg kadra, a ako na zimu bude barem dijelom konkurentan Dinamo i Rijeci, mogao bi dobiti još kojeg igrača da popunim redove.
I tako u krug do sljedećeg ljeta kada ćemo u Hajdukovom beskrajnom danu s novom, ali istom momčadi čekati nove, ali uvijek iste protivnike i nadati se da je baš eto te godine vrijeme za konačni iskorak nakon kojeg više nikada ništa neće biti isto. Mah! Možda bi najbolje za Hajduk bilo da na nekoliko godina odustane od varljive Europe, koncentrira se na prvenstvo i pokuša dugoročno izgraditi momčad, ali tko bi tek onda plaćao spasonosne milijunske odšteta za njegove talente. Rješenja naizgled nema i zato jedino što se može reći jest: "Strpljenja molim! Idemo korak po korak." Svaki put nekud vodi.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati