Foto: Goran Mehkek (Cropix), hajduk.hr

RASPAD stadiona kojem se od početaka forsiranog pretvaranja u nacionalni hram nogometa neosnovano tepalo "hrvatski Wembley", čini se kao idealna prigoda da se utakmice reprezentacije premjeste na Poljud, ali i na ostale hrvatske stadione.

Za adaptaciju Poljuda potrebno je 20 milijuna kuna, dok se Maksimir mora srušiti i izmisliti 100 milijuna eura

Nije estetski kriterij (jer teško će se naći i najzagriženiji dinamovac koji će Maksimir pretpostaviti Poljudu po ljepoti i izgledu objekta) jedina komparativna prednost splitskog u odnosu na zagrebački stadion, iako i Poljud ima brojne i bitne manjkavosti.

Prilikom kandidature za Euro 2012. najoptimističnije procjene su pokazivale kako je za sanaciju Poljuda, kako bi spreman dočekao veliko natjecanje, potrebno 20-ak milijuna kuna, dok se do konkretne brojke od 23 milijuna kuna, koliko bi dostajalo za "upicanjeni" Poljud, došlo prilikom izračuna troškova za Svjetski atletski kup 2010. u Splitu.

Poljudu je krov potrebno sanirati, a na Maksimiru ga za početak projektirati

Nesumnjivo velika investicija, posebno u recesijska vremena, ali za taj iznos Poljud bi bio stadion dostojan igranja finala Kupa Uefe, dotjeran i ulickan, sa svim potrebnim komforom koji sad itekako nedostaje. Sanitarni čvorovi na splitskom stadionu nisu u ništa boljem stanju nego na Maksimiru.

Ostali zahtjevi i ulaganja koji su potrebni odnose se na ispitivanje statike i popravljanje krova stadiona, ali što tek onda reći na rješenje tog pitanja na Maksimiru koji krova uopće nema.

Kako bi Bilić boysi bez voljenog Čateža?

Maksimir kao nacionalni stadion je projekt jači od Maksimira u raspadu i Maksimira rugla, jer plan je to oživotvoren i nametnut u središnjici HNS-a. Čak se ni igrači ni treneri ili izbornik, ponikli u Hajduku, nisu previše bunili ili barem ukazivali na potrebu da se kvalifikacijske utakmice, a posebno one protiv jakih protivnika, igraju na Poljudu.

Varaždin, Osijek i Rijeka dobivali su službene utakmice protiv slabijih protivnika, dok su za Split bile rezervirane prijateljske revije protiv jakih protivnika (Brazil, Njemačka, Španjolska), ali sve su to dude varalice, jer naravno da se to ne može usporediti s Capellovom Engleskom ili Hiddinkovom Rusijom u odlučujućoj utakmici za odlazak na SP ili EP.

Pri tome su se kao argumenti za neigranje u Splitu navodile idiotarije tipa da je "Poljud nesretan za reprezentaciju" jer tamo reprezentacija "nikog nije pobijedila", sve do praznovjerjem i unosnim aranžmanima vezane reprezentcije za Čatež, jer nejasna je sva ta fama koja se podiže oko resorta uređenog u stilu zrelog socijalizma.

Bandić će "konzervirati" situaciju

Nogometna decentralizacija bi ipak mogla ostati samo sanak pusti jer koliko god zagrebačka gradska blagajna opustjela "prije, za vrijeme i tijekom" Bandićeve predsjedničke kampanje, a do jučer prema Dinamu darežljivi Holding grcao u dugovima, gradonačelnik bitno potkresanih krila još uvijek može ispod ležaja izvući koji milijunčić za hitne intervencije.

Naravno, njegova obećanja o konačnoj sanaciji stadionskog rugla su i u vrijeme kada je po proračunskom bonitetu i ovlastima vedrio i oblačio kao "drugi čovjek u državi", bila folklorno puštana u javnost, jer Tuđmanova megalomanska vizija centralnog državnog stadiona završila je tamo gdje joj je i mjesto - na smetlištu, ali sada je bitno da zbog toga netko od posjetitelja Stadiona strave i užasa ne završi na groblju.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje