Foto: Guliver Image/Getty Images

DVA GLAVNA IGRAČA (od kojih je jedan golman) im zajedno imaju 71 godinu, s tim da je izostanak jednog od njih, 35-godišnjeg playmakera Pirla, tretiran poput katastrofe, a napadački dvojac su "nekakvi" Zaza i Immobile.

Najbolji strijelac od onih u kadru zabio je tek 13 golova za reprezentaciju, ali s obzirom kako Balotelli igra od početka sezone i da je u 14 nastupa poentirao tek dva puta, kao i da je često veća opasnost po atmosferu momčadi za koju igra nego po mrežu suparnika, pitanje je koliko je Conte profitirao krajnje kontroverznim pozivom divljem napadaču za utakmicu s Hrvatskom.

Conte protiv najjačeg suparnika u skupini zove strijelca koji ne zabija i kojeg su suigrači izbacili sa SP-a zbog lijenosti

Ne zaboravimo da je dvorska luda talijanskog nogometa na SP-u u Brazilu zamijenjena već na poluvremenu ključne utakmice skupine (Urugvaj 0:1) jer su igrači od bivšeg izbornika Prandellija to tražili, ogorčeni njegovim statiranjem.

Momčad koja je doživjela debakl na drugom SP-u zaredom, potpuno je obnovljena i pomlađena,  dok je Conteovo preuzimanje reprezentacije i preslikavanje sustava iz Juventusa na reprezentaciju donijelo mršave kvalifikacijske pobjede protiv Malte (1:0) i Azerbajdžana (2:1).

Nije problem u taktici, nego manjku kvalitete

Ali, nije to plod štekanja igrača zbog privikavanja na novog izbornika i novu taktiku, jer osim što ih je dosta upoznato s njegovim metodama rada, a i sami u klubovima igraju u tom sustavu, Italija je i pod prijašnjim izbornikom Prandellijem igrala istom taktikom (3-5-2) i to upravo protiv Hrvatske i Španjolske (obje utakmice 1:1) u skupini EP-a prije dvije godine.

Bit će da je prije riječ o manjku kvalitete u odnosu na prijašnje generacije Azzura, pogledajmo sastav sa prošle utakmice Italije, koji prije dva mjeseca pobijedio Norvešku (2:0) u Oslu:

Buffon - Astori, Bonucci, Ranocchia - De Sciglio, Giaccherini, De Rossi, Florenzi (Poli, 87), Darmian (Pasqual, 61) - Immobile, Zaza (Destro 84).

Bodovna kozmetika, kao i kod Hrvatske, maskira stalno stanje

Iako je to momčad koju vodi ugledan trener, koju nitko neće razbiti i koja konačno nakon tri kvalifikacijske utakmice za Euro ima devet bodova, daleko je od kvalitete i forme igrača koji su Italiju doveli do finala prošlog Eura ili od razine velikana koji su proslavili talijanski nogomet.

Bodovna kozmetika u slučaju aktualne Italije će, kao i kod Hrvatske, zamaskirati kako je ugledna reprezentacija do sada igrala protiv tri neusporedivo lošija suparnika. Pri tome je Conteova Italija zabila samo pet golova, od čega su čak tri djelo braniča, a jednako toliko ih je došlo nakon prekida.

Prandellijeva revolucija propala u Brazilu, Conte patuljke pobjeđuje golovima braniča

Prisjetimo li se kako je Conteov prethodnik Prandelli pridobio simpatije i stranaca "revolucionarnim" preustrojem Azzura iz anakrone i dosadne momčadi koja poslovično stoji otraga i čeka suparničku pogrešku, u modernu, fleksibilnu, brzu ekipu, sklonu presingu i napadu, netko bi se mogao zapitati vraća li se Italija svojim lošim starim navikama? Čini se da Conte ipak izvlači maksimum od onog što ima, a to nije mnogo.

Italija je postala tako skromna po imenima i kvaliteti, kako klupskog, tako i reprezentativnog nogometa (jer po dojmu često ni nije puno nudila) zbog potonuća Serie A na dno kaste najboljih europskih liga, jer ako talijanski klubovi nastave s ovako lošim nastupima u Europi, liga kojoj su prije 15-ak godina tepali kako je "Nogometna NBA" i koja je prije desetak davala oba finalista Lige prvaka i formalno će prestati biti "Liga petice".

Serie A: Od "Nogometna NBA" do padanja iza portugalske i francuske

Serie A trenutno je tek na petom mjestu Uefine tablice koeficijenata, sa samo malom prednošću ispred francuske Ligue 1, dok je Italija na 11. mjestu FIFA-ine ljestvice, što je čak i napredak za dva mjesta u odnosu na prethodni mjesec.

Nažalost po Talijane, propadanje Serie A i kraj transfera najvećih svjetskih zvijezda u tamošnje velikane, nije donijelo logičnu dobru posljedicu - porast broja talijanskih igrača u sastavima i u glavnim ulogama najvećih klubova. Italije više nije obećana zemlja za ekstra klase, ali i dalje je dovoljno primamljiva stotinama manje kvalitetnih stranaca, pa iz godine u godinu u Serie A raste broj stranaca, dok broj domaćih igrača opada.

Usprkos svemu, poslušajmo riječi velikog Ikera

Nakon spomenute 2012., iznenađujućeg puta Prandellijeve momčadi do finala seniorskog i U-21 reprezentacije do finala njenog Eura, činilo se da se Italija vratila tamo gdje je oduvijek bila, u krug najvećih. Uslijedio je grubi povratak u realnost; SP u Brazilu Italija je okončala s dva poraza u skupini, mladi lavovi Immobile, Donati i Caldirola otišli su tragovima predaka, na privremeni rad u Njemačku, a Verratti (zbog ozljede neće igrati protiv Hrvatske) je u PSG-u.

Ali, bez obzira na sve nabrojane velike probleme i teške izazove kojima talijanski nogomet kao da ne zna odoljeti dok na svim poljima klizi prema dolje, Talijane se nikad ne smije podcijeniti, čak ni kada su na konopcima ili u nokadaunu, ili kako je to pred kraj finala Eura 2012 rekao veliki Iker Casillas.