Hrvatska se više ne sramoti u Europi
Foto: Hina, NK Rijeka
RIJEKA je pobjedom u Beču (3:1, treće kolo Europa lige) nad Austrijom oživjela nade u europsko proljeće i dokazala da je pravi europski klub.
Nemoćni domaćin
Iako je u prvom poluvremenu imao 58 posto posjeda lopte, domaćin s njom nije napravio baš ništa korisno. Matjaž Kek odlučio je presingom i igrom "čovjek na čovjeka“ u fazi obrane onemogućiti igru domaćina u opasnim zonama, i u potpunosti je u tome uspio. Igru su tako morali voditi stoperi, a gotovo svaka okomita opcija bila je pokrivena debelo prije nego li je mogla primiti loptu. Hrvatski klubovi u Europi nismo nas naviknuli na tempo, intenzitet i kompaktnost koje prezentira Rijeka. Već sada je igrom i stavom na terenu pokazala najviše od svih domaćih klubova na inozemnoj pozornici u ovom desetljeću.
Ljepota u jednostavnosti
Plan igre bio je vrlo jednostavan – s ozirom da su igrači Rijeke uvijek bili „na čovjeku“, po osvajanju lopte imali su mogućnost izlaska u kontranapad u brojčanoj prednosti nad suparnikom, koji se nije stigao postaviti u obrani. To je segment igre koji vjerojatno najviše imponira kod Kekove ekipe – tranzicija u oba smjera. Kod svakog gubitka/osvajanja lopte, puno prije suparnika prepoznaju takvu situaciju i dođu u ispravne pozicije kako bi brzo napali/obranili se. Na svakoj 50-50 lopti u sredini terena Gavranović, Gorgon i Acosty već bi istrčavali u dubinu. Suparnička obrana ih je morala pratiti i to im je uništilo kompaktnost u borbi za odbijene lopte u sredini terena. Rijekin napad nije ništa posebno atraktivan, ali nekad ljepota leži u najjednostavnijim stvarima.
Valerij Lobanovski, jedan od najvećih trenera u nogometnoj povijesti, donio je sa sobom, ili barem popularizirao, brojne metode, mehanizme i ideje koje i danas aktivno koriste treneri diljem svijeta. Jedan od njih je i „slip napada“, preuzet iz hokeja na ledu. U nogometnom kružoku, takav napad odnosi se na situaciju u kojoj krilni i bočni igrač rade rotaciju po dužini terena. Konkretnije, cilj napada je da se krilo spusti i postane igrač u međuprostoru, a u trenutku kada to povuče suparničkog beka prema naprijed, njegov suigrač s boka nadire iz drugog plana i ima slobodan koridor za probiti stranu. Jednostavne, direktne akcije prema krilima ili bekovima Kekov su pečat u Rijeci. I premda se radi o reaktivnom nogometu, lišenom prevelike kreativnosti, način na koji defenzivno kontroliraju prostor i pripremaju si dubinu te mogu realizirati odmah po osvajanju lopte, zbilja ih je pitko gledati.
Acosty i Pavičić kao „faktor X“
Rijeka ima jasni kostur ekipe, i u stilskom i u kadrovskom smislu. Ipak, odlazak Ristovskog i Andrijaševića potencirao je ionako postojeću potrebu za napredovanjem kako bi dobra ekipa nastavila rasti. Acostyjeva partija jučer pokazala je kako je Rijeka dobila motoričnog krilnog igrača, puno opasnijeg i tehnički potkovanijeg od Kvržića. Onakve partije u HNL-u Keku je igrao još samo Tomasov. Ganski nogometaš ima individualnu kvalitetu da u napadu stvori nešto i kad sistem zakaže. Pavičić je jedan od najvećih domaćih veznih potencijala i u ono malo vremena jučer pokazao je kakav dribling i moć stvaranja viška ima. Uz multifunkcionalnog Mišića, Kek je dobio varijablu više s kojom se može igrati i pretumbavati ekipu te je prilagođavati zahtjevima domaće ili Europske lige. Rijeka tako ima dva odlična jokera koja tek treba iskoristiti u punom kapacitetu.
Hrvatska napokon ima ekipu u Europi
U devet europskih utakmica ove sezone, od Rijeke smo vidjeli svega. I sretnih pobjeda i nesretnih poraza, i bolje i slabije partije. Ali baš u svakom od tih 9 susreta, Rijeka je bila konkurentni suparnik, onaj koji 90 minuta ima jasni plan igre i dosljedno ga provodi. Igraju igru bez praznog hoda, s jasnim ulogama svake karike u lancu, i čitava momčad sudjeluje u obje faze igre te se prema lopti ili suparniku primiče ekipno i kompaktno, bez solo avantura koji bi obrambenu konstrukciju činili ranjivim.
Tempo i intenzitet u kojem igraju obranu te provociraju suparnikove tehničke greške rijetkost su u Hrvatskoj, pa se čini zgodnim prozvati Kekov nogomet – „nogomet na steroidima“. Hrvatska konačno ima ekipu u Europi koja se neće sramotiti nedostatkom sustava, čitanja utakmice ili pripreme. Izuzmemo li posljednje kolo prošle sezone, kada su u slavljeničkoj atmosferi odigrali rezultatski nebitnu utakmicu u Maksimiru, Rijeka ima tek jedan poraz s više od jednog gola razlike – onaj na Rujevici od ekipe iz Maksimira. Njihova čvrstina i psiho-fizička pripremljenost čini ih idealnom ekipom koja se bez velike kvalitete (u europskim okvirima) može potući sa svima u Europi. Pred njima je utakmica sezone – pobjeda nad Austrijom na Rujevici otvara šansu plasmana u nokaut fazu natjecanja. Ako je nekad izgledalo da postoji domaća ekipa koja to može ostvariti, onda je to današnja Rijeka.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati