BOJAN VRUČINA jedan je od omiljenih igrača HNL-a s početka stoljeća, kada je gotovo punih šest godina igrao za Slaven Belupo. Nastupao je za mlađe uzraste hrvatske reprezentacije, a izbornik Slaven Bilić u A vrstu pozvao ga je 2009. godine za kvalifikacijsku utakmicu protiv Andore. Obilježila ga je bizarna priča kada su ga predstavnici portugalskog kluba Nacionala de Madeire skautirali pomoću Football Managera.

Usred sastanka izvukli su laptop, pokazujući mu podatke iz videoigre, što je iznenadilo Vručinu i vodstvo Slavena. Transfer, u konačnici, nije dogovoren, kao što nije ni kada je bio blizu odlaska u Dinamo i Hajduk. Igrao je kasnije i za Hapoel Tel Aviv, u koji je iz koprivničkog prvoligaša otišao u transferu vrijednom 750 tisuća eura te Duisburg, Panserraikos, Kaposvar, Shkendiju, AO Trikalu, Rudar Velenje i Shabab Al-Ordon. Posljednje četiri godine nastupa za niželigaške klubove.

Prvo se okušao u austrijskom Windonu, iz kojeg je prešao u Borac Imbriovec koji se natječe u koprivničko-križevačkoj Prvoj ŽNL, a zatim zaigrao za Zadrugar iz Hrastovskog, klub Varaždinske županije. Danas mu je 37 godina i osvojio je novi naslov, ovoga puta u šestom rangu austrijskog nogometa, igrajući za SC St. Margarethen an der Raab.

Brat Jurica u 180 utakmica zabio isto toliko golova

"S obzirom na to da u Ludbregu, odnosno Vinogradima Ludbreškim vodim adrenalinski park otvoren prije tri godine, a većina grupa dolazi vikendom, tražio sam klub u Austriji. Naime, ondje puno klubova svoje utakmice igra petkom. Brat Jurica je dogovorio dolazak i sada se sve poklopilo", kaže Vručina za Index.

Pohvalio je pet godina mlađeg brata Juricu, rekavši kako je u austrijskom nogometu na statistici od, otprilike, 180 golova u jednako toliko utakmica. "Dosad smo zajedno igrali samo na turnirima, nikad u klubovima. U Margarethenu igramo u formaciji 4-4-2. Nas dvojica smo u špici, što je dobro funkcioniralo", priča Vručina.

"U usporedbi s našim nogometom, po kvaliteti bi to bio vrh prvih županijskih nogometnih liga ili, primjerice, kao Četvrta NL Bjelovar - Koprivnica - Virovitica, s obzirom na to da sam s tog područja. No po uvjetima se klubovi ne mogu uspoređivati", napominje Vručina.

Navijač mu pod pepeljaru gurnuo 100 eura

Njegov klub, nabraja, ima stadion na koji stane tisuću ljudi, natkrivenu tribinu, tri pomoćna terena, pri čemu treniraju na drugom, a tu su i reflektori, odlične svlačionice, sauna, jacuzzi, bazen... Vlasnik kluba ujedno je vlasnik nekoliko hotela i restorana. Funkcioniranje Margarethena, koji se nalazi između gradova poput Feldbacha i Gleisdorfa, potpomaže i pet-šest jakih sponzora.

"Nemaju, naravno, navijačku skupinu, ali zavladala je velika euforija jer već deset godina žele ići u višu ligu. Primjerice, brat i ja smo došli u kafić na kavu prije utakmice. Prepoznao nas je navijač, došao do našeg stola i gurnuo 100 eura pod pepeljaru", prepričava Vručina koji tjedno odrađuje jedan trening i jednu utakmicu u Austriji.

"S 38 godina već je teško. Treba se voziti do tamo, znojiti, odigrati tekmu, vratiti u Hrvatsku... Naporno je", priznaje. Srećom, s ozljedama nema problema. Najgori period imao je od 2008. do 2012. godine, kada je prošao tri operacije. "Pronašao sam formulu koja funkcionira i kojom mogu odraditi dvije-tri aktivnosti tjedno", govori.

Može se zaraditi više od deset tisuća kuna

Na pitanje otkud mu volja da na pragu 40. godine putuje u drugu državu te općenito posljednjih godina igra amaterski nogomet, odgovara poprilično jednostavno. "Volim nogomet, cijeli se život njime bavim. Ne razmišljam o prestanku. Nije riječ o novcu ni o dokazivanju.

Velim, igrat ću dok ću moći jer, jednostavno, uživam. Nema drugog objašnjenja", tvrdi pa nastavlja: "Ma kakva čast? Čast je igrati amaterski i profesionalno dok možeš. Nema časti ako radiš nešto što voliš."

Trend odlaska Hrvata u Austriju na tzv. vikend-ligu nije ništa novo. Lijep novac može se zaraditi za dvije-tri aktivnosti tjedno. "Ovisi o statistici igrača, nisu svi sa svima zadovoljni. Je da strance poput Hrvata ili Slovenaca više plaćaju nego svoje igrače jer donosimo prevagu, ali nešto moraš pokazati. Tada će te jako cijeniti", smatra Vručina.

"Ljudi pogrešno shvaćaju što znači šesti rang"

Nekolicina misli kako hrvatski nogometaši u nižim austrijskim ligama dominiraju po pitanju tehničke uglađenosti, dok su domaći igrači pravi radnici na terenu. "Klub koji ima dobrog trenera s dobrom vizijom i suradnjom s upravom može postići dobar balans. Uvijek dobro ispadne kada trkački sposobnim igračima dodaš par naših", misli.

Dok tamošnji nogometni amateri treniraju četiri puta tjedno, fizički i malo jače, dio Hrvata dolazi pred utakmice te radi pripreme. "Ozbiljnost je na nivou. Puno ljudi pogrešno shvaća kada se kaže da igramo šesti rang. U našoj Drugoj ŽNL ljudi misle da igrači ne dolaze na utakmice ili dolaze pijani, dok neki traže samo novac", kaže Vručina.

"Ljudi ne shvaćaju kako izgleda šesti rang. Puno je mojih prijatelja, kada su došli pogledati utakmicu u Austriju, shvatilo da ne bi mogli pratiti takav ritam", prepričava. "Ne bih o točnim ciframa, ali se uz par pobjeda može zaraditi i preko deset tisuća kuna. Pristojan novac za sedam-osam dolazaka na mjesec", otkriva.

Otvorio adrenalinski park

Treće poluvrijeme uvijek je tema kada se govori o amaterskom nogometu, mnogima razbibriga nakon radnog tjedna i prilika za druženje. U Austriji i Hrvatskoj, čini se, priča je otprilike ista. "Fešta se, često i dugo u noć, ali nama je problem što moramo voziti doma", napominje.

"Utakmice su im poput praznika, jedva ih čekaju nakon što cijeli tjedan rade. Čak su po tom pitanju slični Hrvatima, samo što su zabave ipak mirnije, nema divljanja. Sjedi se, popije i popriča. Mentalitet je drugačiji", pojašnjava Vručina.

A i Vručina je drugačiji od ostalih nogometaša. Dok mnogi po završetku karijere otvaraju kafiće, on se odlučio na adrenalinski park. "Otvorio sam ga prije tri godine u mjestu okruženom šumom. Posao se zalaufao nakon ukidanja restrikcija uvedenih zbog korone. Svaki dan mi dolaze grupe, popunjen sam do 15. kolovoza", zadovoljno kaže pa, dok se pozdravljamo zaključuje: "Idem dalje, na košnju i na trimanje."