Kvizna scena u Hrvatskoj donedavno je bila začahurena u geto pasioniranih zaljubljenika, no posljednjih godina popularnost ponajviše pub kvizova, eskalirala je. Živanovićevo olimpijsko srebro u Hrvatskoj, srećom, nije ostalo nezamijećeno.

 

Premda forma pub kvizova u Hrvatskoj postoji puno desetljeće, tek nedavno ovaj oblik zabave postaje mainstream i izlazi iz okvira geekovštine. Gotovo svaki grad u Hrvatskoj ima svoj pub kviz, na lokalnim i državnim razinama sve češće organiziraju se natjecanja najboljih kvizaša, a upravo iz te ''sekte'' regrutirani su hrvatski reprezentativci, koji su proteklog tjedna branili bolje Hrvatske na Olimpijskim igrama u Ateni. Osim Perice Živanovića, koji je jedini osvojio medalju za Hrvatsku, u reprezentaciji su bili i javnosti poznati lovci iz popularne Potjere Dean Kotiga i Krešimir Sučević Međeral, kao i još neki ugledni kvizaši koje ćemo predstaviti nešto kasnije.

 

Medalja je ipak medalja i povodom ovog fantastičnog rezultata razgovarati smo Kumom. Intervju smo odradili u kultnom zagrebačkom sportskom kafiću MVP kod Cibone. Ovaj šarmantni lokal prvi je u Hrvatskoj krenuo sa sportskim kvizovima, a potpisnik ovih redova može se pohvaliti da je sa srebrnim olimpijcem dio ekipe Čukundeda vrač, dvostrukog (i jedinog do sada) osvajača prestižne lige u MVP-u. Drugim riječima, MVP je mjesto gdje se na neki način kovala Kumova srebrna medalja, tako da nismo mogli zamisliti idealnije mjesto za razgovor.

"Imam osjećaj da je ova medalja puno značajnija mojoj okolini nego meni samome. Znam da je ovo velik rezultat, ali kao osoba sam smiren i ne volim stvari doživljavati euforično. Zadovoljan sam i to je to'', skromno će u uvodu.

 

''Sve je krenulo 2003. na inicijativu Britanaca i Belgijaca, nacije koje imaju najdužu tradiciju pub kvizova na svijetu. Polako su im se pridružile i ostale zemlje i stvar se zakotrljala. Tada je nastalo i prvo Svjetsko prvenstvo, koje se u isto vrijeme igra na na više lokacija u svijetu. Ubrzo je pala ideja da se organizira veliki turnir na kojem će se naći svi natjecatelji, međusobno se družiti i saznati tko je najbolji. Logična ideja bila je organizacija Olimpijskih igara. Što se tiče Hrvatske, na Europskom prvenstvu prvi smo put bili lani u Rotterdamu, a na Svjetskom 2014.''

 

Danas je kvizna scena u Hrvatskoj poprilično jaka i omasovila se. Imamo puno znalaca, pa me zanima na koji je način okupljena reprezentacija? Bira li ekipu izbornik ili status reprezentativaca dobivate na temelju rezultata na domaćim natjecanjima?

 

''Postoje interna natjecanja, takozvana Hot 100 natjecanja. Ona su izbacila grupu čiji rezultati odskaču od prosjeka, a među njima su se birali igrači za određena područja. Tako je stvorena  jezgra za prvi sastav reprezentacije. Moram istaknuti da je naš najbolji igrač, to jest igračica Dorijana Širola, bila nit vodilja prema grupiranju reprezentacije. Rekao bih da je jedna od najboljih na svijetu i od starta je dio scene.. Fantastična je igračica i mislim da smo svi ostali upali u ekipu da pokrijemo njene slabe točke" 

 

 

''Tako je. Kako nas je bilo osam, pravila su dozvoljavala da možemo oformiti i B reprezentaciju.''

 

''U prvom sastavu su Dorijana Širola i Dean Kotiga, zatim Krešimir Štimac Kira, student FER-a, jedan je od najboljih igrača na svijetu u području filma i popularne kulture. Tu je i moja malenkost. U B reprezentaciji su Krešimir Sučević Međeral, također lovac iz Potjere i svjetski putnik. Zatim psiholog Ivan Vlahek, sjajan kvizaš, koji možda nije medijski eksponiran, ali za mene je nakon Dorijane naš najbolji igrač. Mladen Vukorepa, odličan igrač, pobjednik Izazova i četvrti na Olimpijskim igrama u sportu. I za kraj, Mario Kovač, poznati kazališni redatelj.''

 

 

''Zaista ne znam.''

 

 

''To stvarno nije pitanje za mene. Iskreno, nemam pojma kako je to išlo. To znaju ljudi koji vode Hrvatski kvizni savez. Što se tiče troškova, sve smo sami platili. Što se tiče sponzora, dobro došli su.''

''Da. Bez ikakve dvojbe.''

 

''Nemam fotografsko pamćenje. Jednostavno, sport obožavam od kada znam za sebe. Sport me oduvijek najviše zanimao i otkako sam prohodao pratim sva moguća natjecanja. Kroz godine praćenja sportskih prijenosa zapamtio sam najviše podataka koje danas koristim na kvizovima.''

 

''Postoje tri načina pripreme. Prvi je ovaj o kojem sam već pričao. Dakle, praćenje sporta kroz život. Drugi je prikupljeno znanje na pub kvizovima, a treće je posebna priprema. Tada ciljano učite neke stvari koje nisu pretjerano popularne i prisutne kod nas, a često se pojavljuju na svjetskim kviznim natjecanjima. Na primjer, ragbi, kriket ili bejzbol. Naravno da ne mogu na taj način nadoknaditi činjenicu što te sportove nikad nisam aktivno pratio, ali barem mogu naučiti osnovne stvari i riješiti neko lakše pitanje iz tih područja.''

 

 

''Čak i da sam htio, nisam mogao zbog posla. Ali priznajem da sam bacio oko na neke statističke podatke koje sam očekivao na kvizu. Primjerice, broj medalja ili titula pojedinaca i zemalja"

 

 

 

''Ono što treba svakako spomenuti natjecanje je timova. Bili smo šesti na svijetu, to je sjajan rezultat. Izgubili smo u doigravanju od Irske. Sljedeći dan na rasporedu su bile pojedinačne discipline, njih 12: sport, biznis, digital, film, znanost, povijest, književnost, zemljopis, književnost, pop-kultura, vizualne umjetnosti, glazba. U isto vrijeme održavala su se dva natjecanja u različitim disciplinama, tako da u nekima nisam mogao nastupati. U znanosti sam bio 14. na svijetu, a posebno sam zadovoljan nastupom u književnosti, jer u tom području nisam pretjerano dobar. Mislim da sam na kraju bio među najboljih 50. Podbacio sam samo u zemljopisu. U paru s Deanom Kotigom bili smo 24. Volio bih spomenuti i sjajne rezultate kolega iz reprezentacije. Dorijana je imala dva četvrta i dva peta mjesta. Mladen Vukorepa je u sportu bio četvrti, bronca mu je pobjegla za bod. Kira je također imao dva vrhunska rezultata u filmu (5.) i digitalu (7.) gdje je bio na korak do medalje.''

 

 

''Tako je. Čovjek je legenda. Cijeli je život posvetio tome. Svakodnevno uči, puno putuje. Radi i neke kvizove za tamošnje televizije. Upoznao sam ga lani na Europskom prvenstvu u Rotterdamu. Nevjerojatno simpatičan čovjek.''

 

 

''Mogu se donekle složiti s tim. Međutim, što je točno definicija geeka? Po meni je geek svatko tko na neki način pokazuje povećani interes za neko područje koje nije konvencionalno. Nogomet je popularan i svi oni koji ga masovno i pobožno prate nisu geekovi jer to sport općeprihvaćen društvenim normama. Ako se netko intenzivno posveti području koje nije toliko popularno, primjerice računarstvu, automatski ga spremamo u određene ladice i nazivamo geekom. Kompjuteraš i nogometni fan ulažu u svoj hobi jednako vrijeme i energiju, ali to očito nije važno. Jer, jedan je geek, a drugi je navijač. Glupo, zar ne?''

 

''Bilo ih je stvarno puno jako dobrih, ali izdvojit ću nekoliko zaista odličnih.''