Foto: Guliver Image/Getty Images; Maxf1.net

CIRCUIT of The Americas u Austinu potpuno je nova staza na kojoj se vozi od 2012. čime je Texas postao domaćin dugo očekivanog povratka Formule 1 u Sjedinjene Američke Države.

Neslaganje oko ugovora između vlasnika staze i Berniea Ecclestonea krajem 2011. skoro je poremetilo planove oko održavanja utrke, ali utrka je ipak ostala u kalendaru za 2012.

Uzbrdica od starta prema sporome prvome zavoju rezultira zanimljivim startovima, dok konfiguracija ostatka staze inspiraciju nalazi u Silverstoneu (kombinacija Maggotsa, Beckettsa i Chapela), zatim Turskoj (slavni zavoj broj 8) i Njemačkoj (posljednji sektor).

S kapacitetom od 120 000 mjesta, nova je staza pravo, suvremeno utočište Formule 1 u SAD-u gdje dominiraju ovalne staze, a ulične poput Infineon Racewaya (Sears Point), Watkins Glena i Lagune Sece nisu prikladne za najbrži cirkus na svijetu.

Momčadi Formule 1, posebno tvorničke, snažno su navijale za povratak na komercijalno važno američko tržište, još od 2008. kada je kalendar ostao bez VN SAD-a.

Staza je djelo Tava Hellmunda, a doradio ju je, naravno, Herman Tilke. Inspiraciju djelomično nalazi u nekim od slavnih F1 staza, ali ujedno nudi i nešto novo. S-zavoji u 1.sektoru podsjećaju na legendarne zavoje na Silverstoneu Maggotts i Becketts, trostruki zavoj u stilu obrnutog zavoja broj 8 na Istanbul Parku i arena dio u stilu Hockenheima – sve to u jednom uzbudljivom krugu u smjeru obrnutom od kazaljke na satu.

Iako ima dva pravca od kojih je posebno dug onaj u drugome sektoru, momčadi koriste dosta downforcea zbog mnoštva brzih zavoja, pogotovo u prvom i na početku drugoga sektora. Prvi sektor počinje uzbrdicom prema lijevom lakat zavoju nakon kojeg slijedi nizbrdica i fantastičan niz brzih i srednje brzih zavoja koji podsjećaju na prvi sektor u Suzuki i brze zavoje u Silverstoneu. Drugi sektor također je obuhvaćen nizom tih zavoja, a nakon sporog lijevog zavoja slijedi najduži pravac i prva DRS zona, nakon koje ponovno slijedi spori lijevi zavoj.

Slijedi posljednji sektor koji se sastoji od mnoštva sporih zavoja i trostrukog brzog desnog zavoja koji podsjeća na kraću istanbulsku osmicu. Posljednji, spori lijevi zavoj vodi na startno ciljnu ravninu i drugu DRS zonu.

Osim mnoštva downforcea, potrebna je okretnost i stabilnost prilikom promjene smjera, pogotovo u nizu zavoja u prvom i drugom sektoru. Također, bitna je i trakcija jer su neki od najbitnijih zavoja na stazi vrlo spori i vode na dugi ravni pravac. Kočnice nisu posebno opterećene zbog samo jednog vrlo dugog pravca, a nakon nešto kraćeg pravca na startno ciljnoj ravnici slijedi zona kočenja na snažnoj uzbrdici, što skraćuje vrijeme kočenja i trošenje kočnica.

Kratka, ali dinamična povijest

Prva utrka 2012. privukla je nešto manje od 120 000 gledatelja, a borba za prvu pobjedu na novoj stazi vodila se između Lewisa Hamiltona i Sebastiana Vettela. Hamilton je Vettela koji je startao s pole positiona prestigao 14 krugova prije kraja i tako došao do druge uzastopne pobjede na VN SAD-a nakon trijumfa na Indianapolisu 2007.

Vettel se žalio na promet i Naraina Karthikeyana na kojeg je naletio u brzom prvom sektoru prepunom S-zavoja što je Hamiltonu omogućilo da mu se približi više nego u ijednom krugu prije toga i na kraju ga uz pomoć DRS-a prestigne na dugom pravcu.

Nijemac je i dalje vodio u poretku vozača s 13 bodova više od Alonsa uoči posljednje utrke sezone u Brazilu, a Hamilton je došao do četvrte pobjede u sezoni koja mu je bila posljednja za McLaren.

Hamilton je te sezone osvojio najviše pole positiona (7, ili 8 ako mu dodamo onaj iz Španjolske koji su mu uzeli zbog premalo goriva za analizu), ali zbog nepouzdanosti McLarena MP4-27 nije bio kandidat za naslov prvaka.

Druga utrka 2013. ponudila je manje uzbuđenja oko pobjednika jer je Sebastian Vettel dominantno pobijedio s prvoga startnog mjesta, ostvarivši pritom i najbrži krug utrke. Webber je bio na dobrom putu da Vettelu uzme pole position, ali Nijemac fantastičnim trećim sektorom nadoknađuje zaostatak i osigurava još jednu najbolju startnu poziciju koju je bez problema pretvorio u pobjedu.

VN SAD-a 2014. bila je poprište velike borbe Mercedesovog dvojca Hamiltona i Rosberga, kada je Hamilton prestigao Rosberga u izravnoj borbi na stazi i učvrstio svoje vodstvo u poretku vozača. Rosberg je startao s pole positiona, ali u 23. krugu je pogriješio i odabrao krivi način rada svoje pogonske jedinice što je Lewis iskoristio i napao ga kasnim kočenjem s unutarnje strane nakon dugog pravca.

U Austinu 2015. palo je nevjerojatno puno kiše pa su kvalifikacije odgođene na dan utrke. Drugi trening uopće se nije vozio, a u kvalifikacijama su se vozili samo Q1 i Q2.

Rosberg je i po kiši nastavio svoj niz pole positiona i bio brži od momčadskog kolege Hamiltona za +0.105 s. U utrci je Hamilton bolje startao i zauzeo unutarnju stranu u prvom zavoju, dotaknuo se prednjim kotačima s momčadskim kolegom i prisilio ga da ode široko. Rosberg je kasnije uzvratio i uvjerljivo vodio, ali kasni sigurnosni automobil vratio je stvari na početak.

Nijemac 10 krugova prije kraja radi neprisiljenu pogrešku na izlazu iz jednog sporog zavoja, mora korigirati bolid na ubrzanju i izlijeće na asfaltnu izletnu zonu. Dovoljno da Hamilton dođe na prvo mjesto i osigura treći naslov prvaka, drugi uzastopni u Mercedesu. Rosberg je bio očekivano ljut zbog načina na koji je izgubio borbu za naslov, a u na Hamiltonovo dodavanje kape uoči izlaska na podij Rosberg ju je ljutito bacio natrag. Britanac je kasnije izjavio da bi i bez Nicove pogreške već nekako pronašao način da ga prestigne u posljednjih deset krugova. Kontroverzna utrka koja je definitivno inspirirala Nicu Rosberga.