Postoji više teorija zašto je esport uspio baš u Južnoj Koreji, ali početak im je svima isti. Azijska financijska kriza devedesetih natjerala je Južnu Koreju na financijsku reformu u kojoj je veliku ulogu igrao i MMF. Tada se vlada odlučila na strateške investicije u visoku tehnologiju među kojima su bile telekomunikacijska infrastruktura, kabelska televizija i internet. Uspostavljanje brzog interneta vlada je odlučila promovirati gejmingom. Počinje otvaranje svojevrsnih igraonica, PC bangsa, kako ih zovu u Koreji.

 

Krajem devedesetih, na drugom kraju svijeta, nastaje StarCraft. Strateška Sci-Fi igra koju izdaje Blizzard, danas jedna od najvećih kompanija u industriji videoigara. Nitko nije ni pomišljao da će upravo StarCraft i Južna Koreja stvoriti globalni fenomen kakav je esport, ali upravo se to dogodilo.

 

Godinu dana nakon izlaska originala 1999, Blizzard izbacuje i ekspanziju zvanu StarCraft: Brood War. Taj vremenski period poklopio se s otvaranjem prvih PC bangova u Koreji. Ogroman broj mladih Koreanaca svoje vrijeme provodi u PC bangovima igrajući upravo StarCraft: Brood War. Koliko je igra popularna govori podatak da je prodano skoro 10 milijuna primjeraka, od čega polovica upravo u Južnoj Koreji. Ovog ljeta izlazi i osvježena verzija kultne igre, StarCraft Remastered, koja bi trebala pomoći revitalizirati StarCraft: Brood War koji se još aktivno igra u toj zemlji. 

 

 

Da Južna Koreja ozbiljno planira razvijati esport potvrđuje i osnivanje Korean e-Sports Association (KeSPA) 2000. pod Ministarstvom kulture, sporta i turizma. Glavni fokus asocijacije, od osnivanja do danas, prihvaćanje je esporta na globalnoj razini i dovođenje u ravnopravni položaj naspram klasičnog sporta. Nacionalni sport Južne Koreje je taekwondo i vlada je prepoznala priliku da bude globalno poznata i po esportu, ali za to je prvo trebalo esport napraviti globalnim, a ne lokalnim fenomenom.

 

Početkom 2000-ih nastaju i prva službena natjecanja, Ongamenet Starleague 2000., i MBCGame StarCraft League 2002. Ono što im je zajedničko je prijenos mečeva putem televizijskih programa. Ongamenet je emitirao Starleague na Tooniversu, dok je MBCGame televizijska mreža koja je iskoristila svoje programe. Iako su lige počele skromno, 2002. profesionalni igrači formiraju timove, a uključuju se sponzori poput Samsunga, SK Telecoma i KT-a. Upravo su visokotehnološke tvrtke prve prepoznale potencijal esporta i počele u njega sustavno ulagati. Sve navedene kompanije i danas imaju svoje esport timove, najpoznatije upravo po StarCraftu, ali i League of Legendsu.

 

FOTO: LoL Esports/Flickr 

 

Nevjerojatan splet ulaganja u visoku tehnologiju i telekomunikacijsku infrastrukturu omogućio je jeftino stvaranje kabelskih televizijskih programa, srušio cijenu brzog interneta, a za promociju novih tehnologija mladima, gejming je došao kao naručen. Kada se stvorila kritična masa, priliku su prepoznale i kompanije pretežito iz tog sektora. Iako je Coca-Cola bila glavni sponzor natjecanja još 2001. 

 

Coca-Cola Starleague, održan 2001. godine, puno toga duguje Lim Yo Hwanu, čovjeku koji je uvelike utjecao na rast esporta u Koreji. Poznatiji kao Boxer, igrao je rasu Terran koju je u to vrijeme igralo vrlo malo igrača. Te godine pobijedio je JinNama 3:0, ali izgubio od Garimtoa u finalu i završio drugi. Već tada je nagrada za prvo mjesto bila oko 20 tisuća dolara. Boxer je u svojoj karijeri ostvario brojne uspjehe među kojima su najznačajniji Coca-Cola i Hanbitsoft Starleague te World Cyber Games 2001. i 2002.

 

 

U to vrijeme Boxer je imao klub obožavatelja s više od pola milijuna registriranih članova. Deseci tisuća gledatelja dolazili su gledati finala natjecanja, dok bi milijuni pratili prijenos na internetu i televiziji. 

 

Danas ga se smatra ikonom esporta i više puta je izglasan za jednog od najutjecajnijih ljudi u tom svijetu. SK Telecom T1, jedna od najpoznatijih i najuspješnijih esport organizacija na svijetu, gradila je svoj tim oko njega. Obnašao je nekoliko funkcija, uključujući i kapetana i menadžera tima. 

 

 

Narednih godina StarCraft i esport cvjetali su u Južnoj Koreji, a industrija počinje rasti i na drugom kraju svijeta. Jedna od najvećih esport organizacija na svijetu, Fnatic, osnovana je 2004. u Londonu. Međutim, na zapadu esport raste na igrama kao što su Counter-Strike, DotA i World of Warcraft. Igra se i StarCraft, ali esport u Europi i SAD-u počiva na drugim korijenima.

 

Južna Koreja je do izlaska igre koja će prerasti StarCraft već punila stadione, imala ogromne nagradne fondove i razvila cijeli ekosustav. Kada je 2009. godine izašao League of Legends, ubrzo je postao najigranija igra u PC bangovima, a Koreja je postala vodeća sila najpopularnijeg esporta na svijetu. Samo godinu kasnije, izašao je i StarCraft II, ali nije ostvario očekivani uspjeh. Esport je postao masivan i globalan, jednostavnije igre za praćenje poput League of Legendsa, Counter-Strikea i Dota 2 učinile su svoje. 

 

 

Kako niti jedna zemlja ili regija na svijetu nisu imale razvijeni esport sustav kao Južna Koreja, bilo je vrlo teško nadigrati njihove igrače ili timove. U League of Legendsu, SK Telecom T1 tri je puta bio najbolji tim na svijetu, a pitanje je kako bi se ostali timovi nosili protiv slabijih Koreanskih timova. Što se StarCrafta II tiče, u Koreji je i dalje popularan, ali na globalnoj razini nešto manje. Situacija je takva da se svi igrači koji nisu Koreanci nazivaju "foreignerima", odnosno strancima, i teško je očekivati da će se to promijeniti. Otkad je uspostavljen StarCraft II World Championship Series, svjetsko finale igrali su samo Koreanci. 

 

 

Teško je objasniti razmjere u kojima su koreanski igrači i timovi dominantni u igrama koje preferiraju. StarCraft II i League of Legends prve su na popisu, a nedavno su im dodali i Overwatch. Blizzardova futuristička pucačina uspjela je nakratko skinuti League of Legends s mjesta najpopularnije igre u Koreji. Što je presedan otkad se LoL popeo na to mjesto. Pogađate, najbolji timovi, najbolja reprezentacija i najbolji igrači u Overwatchu su iz Koreje. Opet, vrlo dominantno. Uspije li Blizzard u naumu da Overwatch League postane esport budućnosti, njime će opet vladati samo jedna sila. Kolijevka esporta. 

 

Skoro 20 godina tradicije, kulture, ulaganja i razvoja, trenutno ne može pratiti niti jedna zemlja na svijetu. Južna Koreja je u tom periodu stvorila produkciju, prijenose, organizacije, timove, trenere i čitave sustave koji stvaraju najbolje igrače na svijetu. Naravno, bilo je i posljedica. 

 

Kako je popularnost gejmingu i esportu rasla nevjerojatnom brzinom, mladi su postali izrazito podložni internetu i videoigrama. Ovisnost o alkoholu i drogama, zamijenila je ovisnost o videoigrama i internetu. To je dosegnulo takvu razinu da je vlada 2011. godine donijela "Cinderella Law" (Pepeljuga) koji osobama mlađima od 16 godina zabranjuje igranje u periodu od ponoći do 06:00. Kako bi koristili računalo ili internet, u recimo, PC bangu, morate upisati svoj broj socijalnog osiguranja. Mlađi od 16 tako ne mogu igrati u navedenom periodu. Međutim, stvaranje novih esport zvijezda upravo počinje u tim godinama, pa je 2014. omogućeno roditeljima da ukinu zabranu svom djetetu. To je još jedan od pokazatelja koliko je esport industrija jaka i značajna u toj zemlji.

 

Američki i europski igrači pokušavali su imitirati Koreance do te granice da su se preselili u Koreju, igrati i živjeti s njima. Prvo su počeli europski StarCraft igrači, a onda su slijedili čitavi timovi. Američki Team SoloMid među prvim je League of Legends timovima koji su se odlučili za takav potez i to je bio potpuni pogodak. Međutim, upravo zbog dugotrajne tradicije i iskustva, nikako se nisu uspjeli podići na razinu da pariraju koreanskim timovima, ali postali su jedan od najboljih timova svoje regije.

 

Južna Koreja zaista je kolijevka i Meka esporta. Od samih početaka, esport je usko vezan uz tehnološki razvoj i digitalizaciju. U posljednje vrijeme, kada sve postaje digitalno, ostali brendovi i tvrtke dolaze na teritorij esporta koji je u tom svijetu nastao. Uspjeli smo digitalizirati gotovo sve segmente života, komunikaciju, trgovinu, zabavu itd. Ono što je ostalo netaknuto je tradicionalni sport, koji nije doživio revoluciju posljednjih stotinjak godina. Upravo će tu prazninu popuniti esport.