Kaleb: Kod Goluže taktika neće biti "Ajmo za Hrvatsku", ali mu u trenerskim nogama fali utakmica
Foto: AFP
"OBRANA i polukontra su dijelovi igre koji se moraju popraviti, a Buntić bi trebao biti ispred Kopljara", uvjeren je trofejni rukometaš zlatne generacije iz "nultih", Nikša Kaleb.
Osim po nadimku Kina, "azijskom" fanatizmu na terenu i naramku osvojenih medalja (svjetsko i olimpijsko zlato i svjetsko i europsko srebro) svi ga znaju i po tome da nema dlake na jeziku, što je u našem sportskom svijetu javnih ulizica i kuloarskih tračanja dobrodošla iznimka, a takvim se Kaleb naravno pokazao i u intervjuu za Index povodom skorog rukometnog SP-a u Švedskoj:
"U sadašnjoj reprezentaciji održao se kostur iz Portugala 2003. Balić, Lacković, Valčić, Zrnić su još uvijek tu. Goluža je sad izbornik. Meni je sada zadovoljstvo gledati ih, jer znam da sam bio dio te ekipe, kao što su i oni dio mene. Samo meni je sad lakše jer ništa me ne boli, dok oni još uvijek dosta vremena provode na masaži.
Portugal je za sve nas bio prekretnica. Sazreli smo kao ekipa iz koje je većina nas bila iz Metkovića i Zagreba, tako da je to bio veliki uspjeha hrvatskog tuzemnog rukometa i svih onih koji su nas trenirali: I Line i Baška i Pipea, kao i Ivice Obrvana, trenera iz Metkovića."
Koje od dva zlata vam je draže: svjetsko iz Lisabona 2003. ili olimpijsko godinu poslije u Ateni?
"Olimpijada je veći uspjeh, ali Portugal je za nas bio veliki 'bum' jer smo preko noći postali zvijezde, (što mi ni u kom slučaju ustvari nismo bili, jer smo uvijek ostali obični.) Jednostavno, tako smo došli u sve medije.
Ali što se tiče samog uspjeha, na Olimpijskim igrama bio je manji broj reprezentacija (koje je dakako teže pobijediti) i na njih je teže doći nego na SP.
Osim toga, ništa se u sportskom svijetu ne može usporediti s osjećajem kada stojite na olimpijskom pobjedničkom podiju ovjenčani lovorovim vijencem."
Ima li šanse da se na ovom SP neko probije i zablista "iz trećeg plana", kao što ste upravo vi napravili s krila u Portugalu?
"U napadačkom dijelu krila su nam odlična, ako ne svjetska, onda sigurno nacionalna klasa. Međutim, ako već sebe moram uspoređivati s tim krilima, onda bez lažne skromnosti mogu reći kako ja nisam bio klasa Ćavara ili Jelčića, ali sam bio u prednosti pred našim današnjim krilima jer sam u obrani mogao pružiti mnogo više.
Krilima, pogotovo Džombi, bilo je tada mnogo lakše istrčati kontru koju im prirede igrači u obrani, nego što je ovima danas, jer uz dužno poštovanje Kopljaru ili Gojunu, tu smo mnogo tanji nego kad su igrali Sulić, Špoljarić ili Dominiković."
Goluža kaže kako će igru temeljiti upravo na tim segmentima koji po vašem mišljenju najviše štekaju - obrani i polukontri?
"To je rečeno školski, jer bi to tako trebalo izgledati, ali obrana je dio naše igre koji se prilično treba popraviti i on je dobro detektirao naše probleme. Mislim da će nam ostvarenje tog cilja štekati i po pitanju polukontre, koju ćemo jako teško imati jer Kopljar nažalost ima psihološku blokadu i kočnicu u glavi.
Umjesto da da loptu za polukontru čeka na 12-14 metara od gola, kako bi mogao u punom trku odigrati kontru, on nerijetko bude na našoj polovici i nedostaje mu tih nekoliko metara. Treba povući polukontru, a ne gledati na našoj polovici kome će dodati. Taj dio nismo dobro uvježbali.
Prevelika je razlika tehničke potkovanosti između Balića, Duvnjaka, Valčića s jedne i Kopljara, Gojuna i mlađih s druge strane i tu je nerazmjer kvalitete."
Vratimo se "vašem" sektoru - krilima. Štrlek je na EP-u prošle godine bio u momčadi prvenstva, a u Zagrebu mu Kljaić ne ukazuje puno povjerenja, upravo zbog obrambenih manjkavosti?
"On je i ostat će igrač sa svim svojim vrlinama i manama, kao što sam bio i ostao i ja, koji sam bio kvalitetniji u obrani, dok je on raznovrsniji u napadu. On će uvijek imati visinu koju ima i kilažu koju ima i to će ga ograničavati u obrani. Pitanje je koliko ćemo moći trpjeti te njegove nedostatke.
Pravi znalci znaju koliko je važnije obraniti se, pa da bilo tko zabije gol, nego ono što publika često samo vidi, a mediji ističu igrača koji je zabio gol."
Desni vanjski kao veliki nedostatak nakon što smo zadnja dva desetljeća na tom mjestu gledali klase?
"Činjenica je da na tom mjestu nemamo igrača kalibra Sarača ili Pere. Buntić je kvalitetniji igrač od Kopljara, fizički je jači i prodorniji je prema golu i mislim da ga se treba više koristiti, ali nijedan od ove dvojice nema kvalitetu spomenutih prethodnika."
Koji je domet ove Hrvatske na SP-u koji za par dana počinje u Švedskoj?
"Sjetimo se samo SP u Tunisu, gdje je na svakoj utakmici praktički po jedan igrač završio sezonu, tako da nikad ne možemo znati što će se događati s ozljedama. Postoji mali milijun stvari koje mogu utjecati na konačan plasman."
Kako vas se kao trener dojmio vaš sugrađanin i dugogodišnji suigrač Slavko Goluža?
"Slavko je kao odličan igrač prošao sve i ima osjećaj za igru, a naši igrači su dovoljno školovani za prihvatiti svaku instrukciju. Ne vjerujem da će s njim biti sugestija 'Stisni!', 'Drži, ne daj!', 'Ajmo za Hrvatsku!', ali nedostatak mu je što kao u Sisku nije imao jakih međunarodnih utakmica i zato mu u trenerskim nogama nedostaje utakmica, ali mislim da će se on dobro snaći."
Koliko god rado gledali rukomet, nije li ovo previše velikih natjecanja koje ubijaju draž i stvaraju zasićenje: u četiri godine OI i po dva Svjetska i Europska prvenstva?
"Svakako. Pogledajte po svim reprezentacijama koliko ima ozlijeđenih koljena, popucanih križnih ligamenata. Zato što nijedan organizam ne može pretrpjeti toliko česte napore vrhunskih utakmica, a tome moramo dodati pripreme za sva ta natjecanja i jake i zahtjevne lige koje rukometaši igraju.
Sve je to zbog novca, jer EHF i IHF diktiraju igranje na teraflexu, a ne na parketu, jer je ta podloga pogodnija za lijepljenje reklama. Čim završi utakmica, na teraflexu se bez problema daju odlijepiti stare i zalijepiti reklame država koje igraju sljedeću utakmicu.
Međutim, ta podloga ne prihvaća đonove tenisica kao parket i tijelo nije naviknuto na takvu podlogu i onda dolazi do ozljeda, a sve zbog nečijeg interesa od kojeg igrači ne samo da nemaju nikakve koristi, nego oni trpe zdravstvenu, a njihovi klubovi financijsku štetu."
Završimo u veselom tonu. Molimo vas, kao i Sarača, da nam složite najbolju sedmorku u hrvatskoj rukometnoj povijesti?
"U velikom dijelu bi se složio s momčadi koju vam je on izabrao, samo bi umjesto Matoševića na gol stavio Mirka Bašića obzirom na njegovu sjajnu klupsku i reprezentativnu karijeru . Na krilima su mi Pako Ćavar i Pipe Smajlagić. Na vanjskim pozicijama Lac, Ivano i Pero, a na pivotu se ne mogu odlučiti između Alvara Načinovića, Vorija i Nene Kljaića. Sva trojica su igrala i u obrani i u napadu i zato su bili sjajni."
Facebook
Google