Foto: Getty Images / Guliver Image

PONEKAD u životu nagrade stignu nešto drugačije upakirane, i to u obliku koji na prvi pogled baš i nema smisla. Naime, teško da postoji navijač Hajduka koji se ovoga ljeta nije zapitao zašto je ždrijeb u Nyonu bio tako nemilosrdan prema Bijelima i njihovim europskim ambicijama.

Tri sezone zaredom Splićani su zapinjali na posljednjoj kvalifikacijskoj stepenici EL-a, a onda su u godini, kad su napokon odradili zrele i smislene kadrovske zahvate i kad se činilo da su spremni za iskorak, Uefine kuglice izbacile Levski, Brondby i Everton, redom ponajteže moguće suparnike.

Povijesni transfer Hajduk prije svega duguje tom "nesretnom" ždrijebu

Ako se uzme u obzir to da je Maccabi Tel-Aviv do Europske lige stigao preko KR Reykjavika, Panioniosa i Altacha, tada je to izgledalo kao velika kazna. Međutim, taj ždrijeb sada je poprimio sasvim drugačije naličje. Danas je on iz mnogo razloga vrjedniji od europske jeseni.

Jer svaka čast Vlašiću, o njegovim ćemo se nogometnim uspjesima naslušati u budućnosti, pa i čudotvorcu Carrillu koji ga je vrlo brzo ne samo oživio, nego učinio dvostruko boljim no što je bio, ali ovaj povijesni transfer Hajduk duguje prije svega tim nesretnim švicarskim kuglicama.

Da Ronald Koeman na svojoj koži nije osjetio moć Vlašića, tko zna kad bi ga netko kupio i za koliko novca

Da se strateg Evertona na svoje oči nije osvjedočio kakve probleme taj mladi igrač Hajduka čini u redovima njegovih skupocjenih zvijezda, teško da bi ijedan skaut svijeta, njega ili kojeg drugog slavnog trenera, uvjerio u to kako se za Vlašića isti trenutak isplati dati čak deset milijuna eura.

Ne opovrgavam pritom da Vlašić jednog dana ne bi otišao za jednak iznos, ako ne i za veći, no riječ je tek o predviđanjima, ali o njihovoj propasti svi smo se jako puno nagledali posljednjih desetljeća - bilo da je riječ o neobjašnjivoj nogometnoj stagnaciji, ozljedi ili običnoj svađi.

Bijeli nemaju ni dovoljno novca niti dovoljno hrabrosti da zadrže Niksija

Bez obzira na financijsku konsolidaciju, u ovom trenutku Hajduk ne može zadrži Vlašića i pričekati njegovu eksploziju koja se može dogoditi, ali i ne mora. Rizik je, kao i Evertonova ponuda, isuviše velik jer se radi o najvećem transferu u klupskoj povijesti.

Osobito je važno to što će jedan takav, za Balkan veliki prelazak, etablirati Splićane na transfer-karti Europe. Zbog toga će se vrlo brzo ponude, poput one šestoznamenkaste za sjajnog kapetana Zorana Nižića (700.000 eura), smatrati smiješnima.

Transfer koji će etablirati Hajduk i biti temelj daljnjeg rada

Ta teorija tek se valja potvrditi, ali je temelj na kojem se Hajduk može i mora nastaviti graditi jer sada osim horde vjernih navijača, stručnog sportskog direktora i kvalitetnog trenera, napokon ima i novac, neizostavni dio modernog nogometa bez kojega ozbiljan europski klub ne postoji.

Osim toga, u ozbiljnim klubovima nepojmljivo je da dijete kluba koje još nije navršilo ni 20 godina, u ugovoru ima stavku koja mu garantira 30, odnosno čak 50 posto novca od odštetnog zahtjeva. To je nešto čime se čelnici Bijelih podrobno moraju pozabaviti u budućnosti. 

Ugovor Nikole Vlašića jako je štetan za Splićane

Iako je bivši predsjednik Brbić u jednom trenutku svog mandata garantirao da više nijedan igrač Hajduka nema takav ugovor, ovaj slučaj pokazao je da to nije tako. Na koncu će ispasti da je Vlašić u dresu Bijelih i to kao tinejdžer igrao za milijun eura po sezoni, što je izrazito štetan posao za splitski klub.

Istovremeno, recentna povijest Hajduka uči nas da treba puhati i na hladno. To govorimo zato što ćemo tek sada imati priliku vidjeti koliko su iskrene namjere onih koji u ovom trenutku upravljaju Bijelima. Lako je biti pošten dok novca nema, ali jednom kad se osjeti zov milijuna, polakome se mnogi.

Menadžerska provizija i transparentnost ugovora pokazat će nam koga je sve privukao miris novca

Važan pokazatelj bit će takozvana menadžerska provizija koja ne bi smjela biti veća od pet posto. Nekada je Hajduk davao od 10 do 15 posto, a kad je bio u financijskim problemima, kao u trenutku prodaje Vukušića, nije pristao na više od 3 posto. Tu je nužna čvrsta ruka.  

Vidjet ćemo i hoće li se objelodaniti pojedinosti ovog transfera ili će se pod izlikom poslovne tajne iznova početi zamračivati novac te stvarati tzv. crni fondovi, kako se ne bi dozvolilo da transfer "nekog novog Sušića" opet propadne zbog navodne provizije Manciniju koja se nije mogla pravdati.

Branco bi morao imati instant alternativu za Niksija

Riječ je o vrlo problematičnim situacijama od kojih se Hajduk treba držati što dalje. Splićani su do ovdje stigli poštenim i marljivim radom, a tako moraju i nastaviti. Puno je koraka naprijed napravljeno, a za razinu više, što višemilijunsko poslovanje jest, treba pažljivo pripremiti teren.

A taj teren podrazumijeva i kvalitetnu alternativu Vlašiću. Bilo da je riječ o posudbi Andrije Balića ili Ante Rebića, odnosno transferu Lovre Majera ili koga drugog, Branco i Kos moraju reagirati brzo i odlučno jer bi se sve drugo moglo pogubno odraziti na ostatak sezone.

Hajduk je bez Vlašića puno manje kompleksna momčad

Nikola Vlašić možda nije iza sebe ostavio nenadmašne statističke obrasce u vidu golova ili asistencija, no bio je ključni igrač Carillove momčadi koji je svojim kretnjama i bezobraznom okomitošću odrađivao strašan posao, konstantno otvarajući prostor suigračima.

Bez njega i njegova, unatoč mladosti, kapetanskog garda, Bijeli su višestruko slabiji i puno manje kompleksni kao momčad. Tražiti od Frana Tudora, što je Španjolac već pokušavao, da zamijeni Vlašića, zanimljivo je, ali optimistično rješenje.

Nikola kao posljednja žrtva financijske konsolidacije

Nepoznanica je puno, no ovaj put to su više-manje slatke brige o kojima su ljubitelji bijelog dresa još do prije nekoliko godina samo mogli sanjati. Je li Vlašić mogao otići nagodinu ili za veći iznos manje je važno od toga da Hajduk više neće morati svoje talente davati u bescjenje.

Puno je "žrtava" bilo zadnjih pet godina, od Vukušića, Pašalića, Bradarića do Eleza i Lovre Kalinića. Niksi je nasreću posljednja žrtva, ali i posljednji djelić slagalice. Dugo vremena projekt narodnog Hajduka bio je niz naizgled beznačajnih puzzli sastavljenih na marginama, a onda je igrom slučaja na Poljud stigao Everton.

Bila je to nagrada kakvu nitko nije ni očekivao niti isprva prepoznao, ali dogodila se premija nakon koje je sav trud dobio smisao. Milijuni eura od prodaje Vlašića centralni su dio mozaika narodnog Hajduka, a iako je još veliki dio slike prazan, prvi put mogu se vidjeti ozbiljne konture kluba podignutog na leđima navijača...