OPORAVAK nogometaša Hajduka i hrvatskog reprezentativca Ivana Perišića mogao bi potrajati dulje od očekivanog, on se ne može ubrzati i obično traje od 16 do 24 mjeseca. Napisao je to na Facebook prije par dana kondicijski trener i profesor kineziologije Kristijan Blažević.

Njegova se stručna procjena, temeljena na dugogodišnjem iskustvu, nije svidjela dijelu publike. Status je prenijela većina hrvatskih medija. Blažević je u subotu objavio kako je dobio i neke ružne poruke od pojedinaca. Njegov novi status prenosimo u cijelosti.

U potpunosti stojim iza svega napisanog

"S obzirom da je moj post o ozljedi i oporavku prenesen u većem dijelu našeg medijskog prostora, dužan sam ga malo doraditi za onaj mali broj ljudi koji su ga pročitali sa nekim čudnim emocijama, a ne sa razumijevanjem.

Zašto ovo radim? Zato što postoji nekolicina vaših prijatelja koja mi već dva dana kopa po fejsu i u inbox mi želi doslovce smrt. Užas kakve su to poruke. Osvrt se odnosi na vijest o 'komplikacijama' našeg proslavljenog nogometaša, koju nisam prenio javnosti ja.

Osobno sam se referirao na pročitano, a veliko je pitanje jel to sve zapravo tako. Post se odnosi na očekivanja u ovim slučajevima, o protokolima i samoj biologiji.

Nakon stotina sati razgovora sa liječnicima i kolegama fizioterapeutima i kineziolozima, nakon ne znam koliko seminara, webinara, kongresa, nakon više stotina procirkuliranih koljena kroz moj život, proučavanja literature i opažanja prakse, u potpunosti stojim iza svega napisanog. Isto potvrđuju i brojni iskusni medicinski i sportski djelatnici koji su mi iskazali podršku. Kada bih trebao istaknuti svoju najveću strast, onda je to definitivno koljeno, uz skočni zglob.

"Dinamovac sam, ali sam pomogao mnogim Splićanima"

Ono što muči nekolicinu je to što sam ja Dinamovac, koji se dirnuo u 'njihovu' svetinju. Ne, ja sam kompetentna osoba sa jebenim iskustvom, koja je pisala o 'svojoj' svetinji, a to je sportska ozljeda. Ja jesam Dinamovac, meni Dinamo puno znači. Ja sam Senjanin koji je oženio prekrasnu Dalmatinku, za koji bi kao i za našu djecu isti čas dao život.

Ovdje sam zapravo htio reći da ono što smo pročitali o Perišiću, a ko zna jel to uopće istina, je zapravo normalno. Većina je shvatila da sam htio poručiti kako sam se ovoga nagledao i u konačnici bude dobro, samo stvari nije pametno ubrzavati.

Sve ima svoju biologiju. Također, nije pametno tražiti 'krivca'. Krivac je priroda, a mi svi imamo svoju statistiku uspješnosti. Svi imamo svojih privatnih sranja, ko je bez grijeha neka baci kamen.

Ali kada je riječ o ozljedi, najvećoj agoniji mladih ljudi, sportaša, tu sam poput navijača koji su sastavni dio mog života, na raspolaganju u potresima, poplavama. Tu sam na raspolaganju svima, bez obzira za koga navijaju, koje su nacionalnosti, rase i vjere.

Neću tagirati ljude, cure i dečke, redom Splićane, kojima sam u panici pomogao savjetima, slanjem materijala, vježbi. Pitajte ih koliko im je to naplaćeno i u kakvim odnosima smo ostali. Svi imaju moj osobni broj.

Momentalno sam na liniji sa desetak splitskih stručnjaka iz područja rukometnog i nogometnog svijeta. Razumijem, imamo svi svoja sranja, ja prvi. Nisam ja mimoza, svašta sam prošao. Al jedno je bit faca i potući se ko frajer, a drugo je nekome željeti smrt.

Podjebavanja u vrijeme nogometnih utakmica su sastavni dio naših života, pa za to se živi. Treba nam to. Grintanja su isto ok. Nitko ne voli gubit. Sve prihvaćam, ali ne kada su ovako ozbiljne stvari u pitanju.

Okružen sam rezovima, šavovima, ranama. Grozno je to. Trebate proživljavati to na dnevnoj bazi da shvatite da to nije za idealstva i zajebancije. Trebate vidjeti njihov pogled, strah. Tu vežeš istu emociju za sve njih. Perišić je moj sportski idol. Na njemu i njegovom pristupu baziram svoje interakcije sa sportašima."