U "NAMJEŠTENOM" remiju dvojice ziheraša kojeg je nenadano dobio onaj čiji halfovi ne griješe, pokazala se istinitom standardna žalopojka naših najvećih klubova kako im je "teško igrati kada im u goste dođe momčad koja se želi samo braniti".

> Dinamo - Ajax 0:1

> "Kontrolirali smo utakmicu i diktirali tempo"

> Ten Cate: Slavia je puno defanzivnija od Dinama

> Ivanković za HTV: Jedna pogreška nas je koštala, a bili smo bolji u posjedu lopte

>  Vukojević: Moramo pogledati istini u oči

> Asanović: Ajax me nije impresionirao

> Pogledajte Ajaxov gol za pobjedu

> "Zlatan pogodak Rommedahla pred uzvrat"

Umjesto da se gledateljima ispričaju na negledljivom mučenju, Ivankoviću i Ten Cateu su na tiskovnoj konferenciji poslije utakmice iz ista ispadali bomboni o igri njihove i protivničke momčadi, a obraćanja za javnost su bila bolja škola diplomacije od ruskog dvora. Ivanković nam je otkrio da je Dinamo kontrolirao utakmicu, diktirao tempo i bio bolji u kombinatorici od Ajaxa, a Ten Cate je častio kako je Dinamo tehnički potkovana ekipa koja je odigrala odlično.

U stvari, bila je to jedna od najgorih utakmica viđenih posljednjih godina na Maksimiru, a čak su i na europskim utakmicama poslovično fantastični Bad Blue Boysi bili za oktavu manje glasni, ali svejedno, debelo iznad jadnog prosjeka utakmice. Osim navijanja, zaslužni su i za najuzbudljiviji trenutak na utakmici, bakljadu praćenu topovskim udarima u 46. minuti utakmice.

Salve zvižduka praćene uzvicima "Mamiću cigane!"

Dvadesetak minuta prije kraja jalovih Dinamovih pokušaja i nepreciznih nabacivanja pred Ajaxov gol, stadionom su se prvi put europske "predsezone" počeli razlijegati zvižduci zbog Dinamove nemoći, a nije izostao ni uzvik "Mamiću, cigane!", koji je krenuo s istočne tribine, ali ga je ubrzo prigrlila i sjeverna.

Pokojni Rinus Michels bi se, da je gledao večerašnju prezentaciju njegovog nedostojnog nasljednika Ten Catea svakako okrenuo u grobu. Jedan netalentirani bunkeraš, nedostojan svijetle tradicije Ajaxove škole koju bi trebao slijediti i surinamskog majstorstva koje baštini genima, je pokazao zašto pod njim Ajax već drugu godinu apstinira od Lige prvaka.

Nemalo smo se iznenadili kad smo sat vremena prije utakmice dobili zapisnik s Ajaxovom prvom postavom. Momčad s "jednim i pol" ofanzivno nastrojenim igračem je predstavljala rekvijem za Ajax kakvog smo poznavali, a nada da je nepoznati igrač na popisu Van der Wiel nekakav novi wunderkind je brzo splasnula kad smo vidjeli da je on još jedna cigla u Ten Cateovom bedemu.

Ajaxovo 5-4-1 kada momčad trpi Dinamovu "kontrolu igre" ili "hrabrija" varijanta 4-5-1 u kojoj na mjestu bočnih veznih stoje destruktivci Emanuelson i Ogararu, kao i podatak da je Ajax prvi šut na gol odapeo u 37. minuti pokazuju da je Ivanković strahovao od papirnatog tigra.

Ten Cateova sreća je da je s druge strane imao jednako "ambicioznog" suparnika, ali dok trener gostiju nije ni skrivao da je došao po bod, pa mu je cilj koji je premašen opravdavao negledljivo sredstvo, Ivankovićeva priča da će Dinamo igrati svoju igru i stremiti pobjedi se nije pokazala baš točnom.

Protiv Werdera u Bremenu mu se osvetilo kad je petnaest minuta prije kraja susreta išao zatvarati utakmicu pa je već dobiveni meč pretvorio u poraz, a večeras je do izražaja došla sva njegova nespremnost da u igri poduzme bilo kakav rizik. Dinamo je od samog početka stajao previše plitko i bio je postavljen neobično neambiciozno.

Nije bilo ni traga ni glasa presingu koji pamtimo iz prve utakmice protiv Werdera, pa je dolazilo do apsurdne situacije da momčad koja igra sa četiri do pet igrača u zadnjoj liniji bez ikakvog problema dolazi na 40 metara od Dinamovog gola, pri čemu je cijela Ajaxova vezna linija, a naročito Gabri, potpuno slobodno stajala na centru terena, a igrač koji je imao loptu je uvijek oko sebe imao radijus od 10 metara bez Dinamovca koji bi mu je pokušao uzeti.

Do kada će Dinamo biti poligon za preskupo plaćeno europsko školovanje centralnih obrambenih igrača i gdje je ta europska vizija kada se momčad za dvoboje s europskim velikanima iz temelja gradi na igračima kojima su dotad, bez uvrede, Čakovec i Vinkovci bili najdalja gostovanja?

Nowotnyja i Kovača kao neslavne primjere da se pokušalo i drugačije ne vrijedi ni spominjati, jer koljeno prvog je koštalo više nego što je bio Dinamov prihod na večerašnjoj utakmici, a Kovač mlađi konstantan je jedino u našoj reprezentaciji. Kumstvo s Mamićima i oduševljenje zbog povratka u Hrvatsku je splasnulo čim se nije ispostavila bankovna garancija.

Griješiti je ljudski, ali i ispraviti greške

Koch je također griješio u europskim utakmicama, ali se u istom rangu i vadio, a gdje su Mandžukićeva i Schildenfeldova iskupljenja, u vidu recimo golova u zadnjim minutama u Bremenu, ili spašavanja s gol-crte dok po petercu caruju Suarez i Huntelaar?

Svakako su bile neumjesne tvrdnje kako Werder i Ajax dolaze po porciju, ali "domaći izdajnici" su se pokazali još gorim neprijateljima od velikana kojima je ostalo samo ime. Protiv momčadi koje se proglašavalo pokojnima već na ždrijebu, Dinamo su pokopali njegovi napadači koji promašuju nepromašivo, braniči koji daju u for suparničkim golgeterima i veznjaci koji ne zatvaraju protivničke šuteve s 25 metara.

Zvonko Alač
Foto: H.P./I.L.