KRIVI SU KUKOČ I PROSINEČKI Jedan Meksikanac je snimio nešto što još nismo vidjeli o Hrvatskoj

KRIVI SU KUKOČ I PROSINEČKI Jedan Meksikanac je snimio nešto što još nismo vidjeli o Hrvatskoj

Foto: Index 

PRIČA o Meksikancu koji luta Zagrebom i snima dokumentarac o hrvatskoj reprezentaciji iz '98. još je više filmična ako znamo da je danas 37-godišnji Edson Ramirez u tim lutanjima za šankom naletio na sina Miroslava Ćire Blaževića.

"Sve dalje se odvilo spontano", priča.

Blažević junior postao je producent dokumentarca koji Ramirez režira negdje u glavi još od dječačkih dana. Iza tipičnog naslova "Vatreni" upakirali su puno emocija i što je posebno vrijedno, ekskluzivnih snimki s terena iz Francuske 1998., od kojih ćemo neke uskoro objaviti na Indexu.

Prije svega treba objasniti kakve veze s Hrvatskom ima jedan klinac iz Meksika. Ramirez je s ocem 90-ih pratio NBA i Chicago Bullse. Naučio je sve o Toniju Kukoču. Potom je u Real Madrid, još jedan klub nedodirljivog statusa u obitelji Ramirez, stigao Robert Prosinečki.

"Kasnije sam se zainteresirao za zbivanja tijekom hrvatske borbe za neovisnost. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj gledao sam hrvatske igrače kako hrabro izlaze na teren i igraju nevjerojatan nogomet, valjda mi se tada usadila ideja da snimim film o njima."

Kada je počeo studirati režiju, scenarij se sam posložio. Trebalo je još samo pred kameru dovući Slavena Bilića, Igora Štimca, Roberta Jarnija, Robija Prosinečkog, Aljošu Asanovića, Gorana Vlaovića, Marija Stanića i društvo i zamoliti ih da ispričaju nešto o '98. što još nismo znali. Ramirez je uspio.

"Najviše me iznenadilo koliko su ti ljudi normalni. Robi Prosinečki rekao mi je - lako ćemo za intervju, sjedi, popij, da prvo porazgovaramo. Svi ostali su upravo takvi. Najveći dobitak ovog filma su prijateljstva koja su nastala."

A najveći problem bila je arhivska građa i videomaterijal snimljen prije 20 godina. FIFA je na SP-u u Francuskoj prvi put pokrivala prijenos sa 16 kamera, a neke emotivne snimke, uplakanog Zvonimira Bobana ili Robijevog uklizavanja protivniku nakon šprinta preko cijelog terena, do sada nisu viđene.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bez Ćirinih anegdota, dokumentarac bi bio nezamisliv. Na predstavljanje filma stigao je s francuskom kapom, koju je nosio u čast policajca Davida Nivela.

21. lipnja 1998. godine Nivela su napala četiri huligana u dogovorenom obračunu njemačkih i engleskih huligana, prije utakmice Njemačka – Jugoslavija (2:2). Bio je u komi. Ćiri je u francuskom kampu u Vittelu tijekom SP-a prišao čovjek koji je pratio njegove treninge. Predstavio se kao francuski komandant i zamolio ga da nosi kapu njegova kolege.

"Morao sam nazvati Tuđmana i pitati smijem li nositi francusku kapu. Predsjednik se oduševio. Kapa je jednu noć spavala kod Bobana, jednu kod Štimca... Prenio sam mu puno dobre energije. Nivel danas ne vidi na jedno oko, malo muca, ali znate, živ je, došao je u Zagreb sa suprugom da mi zahvali", prisjetio se Ćiro.

Hrvatska reprezentacija u Francuskoj je bila hit, do polufinala su nas simpatizirali i domaćini.

"Prije utakmice na Stade de Franceu oni su bili skamenjena lica, a mi kao da igramo prijateljsku. Strašno su se bojali. Ne znam kako smo ih točno prozvali Vatreni, ali to je bilo adekvatno, a kada je nešto adekvatno, onda to prihvaća i narod. To su sportaši koji daju maksimum. Istina, imali smo najboljeg golgetera na svijetu, lijepo sam im rekao na presici 'Jebo vas Batistuta'... Ali prije svega, imali smo klapu, inače ne bismo napravili ništa. Također, da nisam govorio da ćemo biti prvi, nikada ne bismo bili treći. Vjerujem da će ovaj film najveću korist donijeti Zlatku Daliću i igračima ako ga pogledaju prije Rusije."

Ekipa je na filmu rdila duže od dvije godine, iako je on nastao, u glavni jednog Meksikanca, još prije 20 godina. 

* Film će se od 24. svibnja do 13. lipnja prikazivati u Kaptol Boutique Cinema te CineStaru Zagreb, Rijeka, Osijek i Split, a sav prihod od ulaznica namijenjen je Udruzi Kolibrić i liječenju oboljelih od spinalne mišićne atrofije.

„Hvala svima koji su se sjetili oboljelih od SMA u trenutku kad su ostavljeni od sustava. Vatreni su nas oduševljavali prije 20 godina, a i danas nalaze način da nas oduševe zajedno sa svima koji su pomogli ovom projektu“ - izjavila je Ana Alapić, predsjednica Udruge roditelja vitalno ugrožene djece Kolibrići i pozvala sugrađane da pogledaju film u kinima.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara