PORTO je dugo vremena gubio na gostovanju u Bruggeu, no ipak je uspio preokrenuti utakmicu i u samoj završnici susreta slaviti s 2:1.

 

 

Na vratima slavne portugalske momčadi stajao je jedan od najvećih vratara svih vremena, veliki Iker Casillas, kojemu je ta pobjeda donijela rekord s kojim se upisao u povijest Lige prvaka.

 

Naime, legendarnom Španjolcu pobjeda u Bruggeu bila je 92. u Ligi prvaka, čime je prestigao Xavija, koji je ostao na 91. trijumfu u najelitnijem nogometnom natjecanju.

 

Casillas na velikoj sceni traje cijelu vječnost, punih 17 godina brani u Ligi prvaka. U dresu Reala debitirao je u sezoni 1999/00, kad je sa samo 19 godina bio najmlađi vratar u povijesti Lige prvaka. Casillas je imao sreću da je već u svojoj debitantskoj sezoni osvojio naslov prvaka Europe, kad je Real u Parizu u finalnoj utakmicu razbio Valenciju s 3:0.

 

Bila je to prva od tri titule prvaka Starog kontinenta za Svetog Ikera, kako su mu godinama tepali navijači kraljevskog kluba, ali i Furije, s kojom je osvojio dva naslova prvaka Europe i titulu svjetskog prvaka.

 

 

Nakon osvajanja Decime u Lisabonu 2014. protiv Atletica i nakon debakla Španjolske na SP u Brazilu iste godine, Casillas je shvatio da je u nemilosti uprave, ali i navijača, koji su ga se po svaku cijenu željeli riješiti. Tvrdili su da je njegovo vrijeme prošlo, da su kiksevi postali njegova svakodnevnica, a Real je klub koji ne trpi prosječnost, dok emocije i zahvalnost nisu termini koji su utkani u filozofiju kluba.

 

 

Tako je to u Realu. ''Kraljevski'' klub nikad svoje legende nije tretirao onako kako one zaista i zaslužuju. Razmaženost, bezobrazluk ili nezahvalnost, kako hoćete, odlika je navijača Reala, što im sigurno ne služi na čast. Umjesto da poput Xavija, Gerrarda ili Pirla, napusti klub ispraćen sa svim počastima, što jednom od najvećih golmana u povijesti nogometa i dolikuje, Casillas je praktički potjeran iz kluba kojem je poklonio cijelu svoju karijeru i u kojem je osvojio sve što se osvojiti dalo. Nije bilo ni vatrometa ni spektakularne navijačke koreografije ni konfeta, tek mu se samo jedan manji dio navijača zahvalio za sve ono što je dao Realu.

 

Casillas ne samo da nije poput Xavija ili Gerrarda ispraćen ovacijama, pjesmom s tribina i suzama u očima, Florentino Perez mu je čak platio otpremninu od 15 milijuna eura, samo da ga se što prije riješi te da otvori mjesto za Davida De Geu, koji nakon onog diletantski odrađenog prijelaznog roka ipak nije sletio na Bernabeu, a onda i za Keylora Navasa, Kostarikanca koji je bio zvijezda Mundijala u Brazilu. Šteta, jer igrač poput Casillasa ovakav tretman nije zaslužio.

 

 

Tako je jedan od najvećih igrača u Realovoj povijesti gotovo pa izbačen iz kluba kome je posvetio život, no ljudi iz Porta smatrali su da Iker itekako ima što još ponuditi i doveli su ga na Dragao, gdje vidimo, Casillas ruši nove rekorde i pomiče granice u svijetu vrhunskog nogometa.

 

 

S 35 godina na leđima, Casillas će sigurno odraditi barem još dvije tri sezone i imat će priliku da dodatno podeblja ionako nestvarne brojke. Xavi s 91. pobjedom je u mirovini, Raul koji je sa 79. pobjeda na četvrtom mjestu, također. Baš kao i Ryan Giggs, koji se nalazi na petom mjestu vječne sa 74. pobjede. Andres Iniesta, koji se smjestio na šesto mjesto sa 71. trijumfom je i dalje aktivan, no veliki veznjak je pred mirovinom i on sigurno neće uspjeti prestići Casillasa.

 

Međutim, postoji jedan nogometaš kojem je u genskom kodu zapisana želja da ruši rekorde i već sada je jako blizu španjolskom vrataru. Cristiano Ronaldo, čovjek-stroj i mašina čije je pogonsko gorivo upravo želja da pomiće granice u karijeri je u Ligi prvaka pobijedio u 81. utakmici i ne dogodi li se nešto neočekivano, za očekivati je da će Portugalac jednom ipak prestići Ikera.

 

Ipak, pričekajmo da se to dogodi ako već mora, a do tada slavimo Svetog Ikera. Čovjek poput njega to je zaslužio.

 

Iker Casillas rođen je 20. svibnja 1981. u madridskom predgrađu Mostoles, a djetinjstvo je proveo u Baskiji. Prve nogometne korake započeo je u Athletic Bilbauu, no do prelaska u Real nikada nije zaigrao u ligaškim utakmicama. Na Santiago Bernabeu stiže 1990., a 1997. priključen je prvoj momčadi uoči utakmice Lige prvaka protiv Rosenborga. 

 

Samo tri godine kasnije postao je najmlađi golman koji je zaigrao u finalu Lige prvaka protiv Valencije, koju je Real dobio s 3:0.

 

Uskoro debitira i za A vrstu Španjolske, a s mladim selekcijama ''Furije'' osvojio je Europsko kadetsko i Svjetsko juniorsko prvenstvo.

 

 

S reprezentacijom je osvojio dva uzastopna naslova europskih prvaka te jedno Svjetsko prvenstvo, a kao jedna od najvećih i najznačajnijih obrana u povijesti Mundijala, ostat će ona kad je pri kraju regularnog dijela finalne utakmice protiv Nizozemske, pri rezultatu 0:0 obranio čisti zicer Robbenu. U produžecima je gol vrijedan naslova prvaka zabio Iniesta.

 

Ukupno je odigrao 723 utakmice za Real i čak 162 za reprezentaciju Španjolske, a u karijeri je osvojio i pregršt trofeja:

 

 

Pet naslova prvaka države

 

Dva Kupa kralja

 

Četiri španjolska superkupa

 

Tri Lige prvaka

 

Dva Europska superkupa

 

Jedno klupsko SP

 

Jedan Interkontinentalni kup

 

 

Jedan naslov svjetskog prvaka

 

Dva naslova europskog prvaka

 

Također, uz velikog Gigija Buffona, jedini je golman u povijesti koji je četiri puta biran za najboljeg svjetskog vratara, a jedini je tu nagradu dobio čak četiri puta zaredom.