Foto:Goran Stanzl/Pixsell

Kako je završio u Zagrebu i Dinamu:

"Rođen sam 1959. godine u Bjelovaru, gradu rukometa i keksića. Ja sam imao tranzistor kada je Bjelovar bio rukometno najjači, televizore crno-bijele imali su tada samo bogati. Nije me sram reći vam da sam ja zimi bos igrao nogomet, nisam imao mogućnosti živjeti kao danas naša djeca. Stalno sam igrao bos nogomet. Primijetio me je trener Flak i odveo na probu u Dinamo zajedno s mojim bratom Stojkom. Moj brat Zoran se rodio 1971. u Zagrebu, znači prije 47 godina se ja nisam maknuo iz Maksimira. Nikad neću zaboraviti svoju prvu sliku Zagreba, kada me je tata doveo na probu. Tata je prodao kuću u Bjelovaru i kupio gradilište u Sesvetama. Svaki dan me je vozio iz Bjelovara u školu u Sesvete pa onda na trening u Dinamo, pa onda kući na spavanje u Bjelovar." 

"Nisi u Jugoslaviji mogao pričati da si Hrvat, nego si u vojsci tada govorio da si dinamovac ako si htio poručiti tko si i što si. Tih godina od Dinama mladi igrači nisu ništa dobivali, nikakvu opremu. Bila nam je privilegija skupljati lopte igračima Dinama. Zagreb je tada živio za Dinamo."

"Bio sam najborbeniji igrač Dinama, ali u pubertetu sam izgubio brzinu pa iz napada preselio u obranu. Bio sam jedini reprezentativac Jugoslavije, ali su potjerali cijelu moju generaciju. Potjerali su i Stojka, također reprezentativca, te Zorana. To je mene obilježilo. Istjerali su me iz Dinama, a ja sam mu uvijek pomogao kako bih valjda ostvario te svoje snove o dječačkom Dinamu."

Priče o Dinamu:

"A onda je došla 1982. godina, titula. Nikad nešto takvo nije viđeno na ovim prostorima. Četiri milijuna Hrvata u Hrvatskoj i četiri milijuna Hrvata u inozemstvu svi su bili Dinamo. Svi su marširali za Ćirom i igračima. To je bilo prvi put nakon 25 godina da je Dinamo prvi. Pomrsili smo mnogima planove."

"Bitna stvar u mom životu je pobjeda 4:0 usred Splita, uoči te utakmice je legendarni Smoje napisao `jebeš pobijediti ovakav Dinamo´. Tada sam ja vodio navijanje iz onog kaveza, bio sam jedan od vođa navijača."

"Sjećam se da sam u Banja Luci, kada su naši navijači izbačeni sa stadiona, organizirao prijevoz i hranu za sve navijače da se vrate u Zagreb. Sjećam se i kako sam u Novom Sadu trčao preko cijelog terena da bih obranio navijače od policije."

"I još ova priča... Počelo je prvo hrvatsko prvenstvo, Dinamo je igrao u Pazinu, a policija tukla navijače. Puno naših navijača je završilo u zatvoru, ja sam išao i molio da se ti navijači puste. Uvijek sam bio za navijače. Tako sam prijatelj s legendarnim Sunarom, njega sam jednom izvukao iz marice. Puno puta sam ginuo za navijače Dinama."

"Sjećam se 1987. kako sam skupio od konobara 120.000 maraka kako bih zadržao Mlinarića, a on odmah razbio PSG. Ćiro koji ga je htio potjerati, kasnije ga je odveo u Auxerre, a meni nitko ni kavu se nije sjetio platiti."

"Sjećam se i da sam 1992. doveo Ćiru, njega se zove kad je klub u krizi. Sa svojim prijateljima sam ga doveo, a on odmah osvojio naslov. Slijedi privatizacija Dinama, Ćiro i ja smo postali vlasnici, a završilo je kako je završilo. Tada sam kao suvlasnik napustio Dinamo, razočaran stanjem, a posebno zbog toga jer nisam uspio vratiti ime Dinamo."

O povratku imena Dinamo:

"Tuđmanu sam na jednom sastanku u lice rekao da svi želimo promijeniti ime u Dinamo. Urlao je na mene, ali ja sam mu rekao ono što navijači žele. Kasnije je 2002. on bio u teškom stanju, a Pukanić, Židak, tadašnji predsjednik kluba Canjuga i ja smo dogovorili vraćanje imena Dinamo. Tada je od njega ostalo samo ime... Imali smo skupštinu na kojoj je Barišić postao predsjednik, čovjek koji je uvijek bio uz Dinamo. Od Dinama je 2000. ruke digao ruke svaki Hrvat, isključivao se plin, struja, nije bilo igrača... Svi su pisali da je Dinamo gotov, da se treba ugasiti, a ja sam nagovorio Barišića da upumpa Siemensov novac u klub. Ne samo u Dinamo, već i u Hajduk, Osijek Belupo..."

"Moj pakao počinje dolaskom Milanovića i Jovanovića na vlast"

"Od 2002. do 2007. godine ja sam Dinamu posudio 83 milijuna kuna. Tu su dokumenti, evo neka netko od vas dođe i pogleda ovo... Hajduk je tada dvije sezone bio prvak uz pomoć poštenog suđenja. Ti ljudi su osuđeni, a Hajduku trofeji ostali?! Dinamo tada završava u stečaju i u ligi za bedaka. Opet se pojavljujem ja i kažem da ćemo sljedećih 10 godina biti prvaci, svi su mi se smijali, ali to se upravo dogodilo. Do mog hapšenja Dinamo je 10 puta bio prvak i 10 puta igrao grupnu fazu europskih natjecanja."

"2010. godine dolazi na vlast SDP, premijer Milanović i njegov ministar Jovanović kreću u `isušivanje močvare´. Tada počinje moj pakao i pakao hrvatskog nogometa. Ja sam to izdržao pet godina dok me nisu spremili u zatvor."

"Kad Hajduk dijeli odštetu s igračima to je normalno... Novac su dobivali i Šimić, Boban, Prosinečki..."

"Optužnica kaže da sam preko transfera izvukao stotine milijuna iz Dinama. Oni kao da nikad nisu čuli za dogovore između klubova i igrača pri podjeli odštete. Navodio sam vam ranije primjere iz Dinama, a sada je isto napravio Hajduk s Vlašićem. Dao mu je dio odštete, ali je napravio odličan posao. Tako je bilo u Hajduku i s Kalinićem, Kranjčarom... Od toga Hrvatskoj nije uplaćena ni lipa poreza."

"Šimić je dobio pet milijuna maraka na račun u inozemstvo, Boban 13 milijuna dolara, Prosinečki koji me proklinje po medijima dobio je šest milijuna maraka. Zašto šutite? I svi ostali šute!"

Modrić i Lovren...

"Ne mogu ja biti u zatvoru, a Modrić i Lovren na slobodi ako sam ja kriv. Pa nisam valjda sam prebacio novac, nego su i oni sudjelovali. Ali naravno da nismo nikako krivi, to je legalno i normalno u nogometu. Na ispitivanju u USKOK-u ne može biti odvjetnik, a Modrić je tamo imao odvjetnika. Na sudu su Modrić i Lovren dali istinit iskaz, a protiv njih je pokrenuta istraga za lažno svjedočenje. To je direktna prijetnja budućim svjedocima. Njihovi transferi se nalaze u knjigama. Imate 82 svjedoka optužbe i svi su svjedočili u moju korist. Svi vještaci..."   

"Nećete mirno spavati zbog ovog što ste napravili Modriću i Lovrenu. Da cijela Europa piše o njima zbog suđenja i nekakvih istraga protiv njih. Tražim od predsjednika i premijera da prekinu farsu koja se radi Modriću i Lovrenu."

Druga optužnica...

"Druga optužnica nije potvrđena. Zašto je 29 ugovora u kojima se spominje moj sin fiktivni posao, a svi ostali ugovori su u redu? I crnci, i Afrikanci i Englezi... To je sve u redu, a tamo gdje je obitelj Mamić to ne valja. Kako ćete objasniti da ste selektivno radili i pakirali obitelji Mamić? Ako u državi ima imalo pravde, ova optužnica mora biti obustavljena."

Posljednja istraga? Osumnjičen je da je sam podizao novac s Dinamovih računa izvan Hrvatske.

"To je razlog zašto se ja danas nalazim pred vama. U vrijeme kad oni kažu da sam ja od 2004. do 2007. neovlašteno raspolagao sredstvima Dinama, ja sam vam pričao u kakvom je stanju naš klub bio tada. Nije postojao... Ja sam zbog opasnosti da Dinamo izgubi status kluba počeo posuđivati te novce i posudio 83 milijuna kuna. U bankama sam desetke milijuna eura podigao za Dinamo, ali dajući garanciju kroz imovinu svoje obitelji. Toliko sam bio lud za Dinamom. Nismo mogli dobiti euro kredita, ali ja sam davao novac. Mogao sam u sekundi ostati bez svega što su moji djedovi stvarali. Dinamo mi duguje šest milijuna eura i to mi nikad neće vratiti. Ja sam svojim crnim novcem rješavao novac Dinama, svojim privatnim novcem. Dinamo ne može igraču dati dovoljan novac, a onda ja uskočim. A oni sada pokušavaju dokazati da ja nisam ovlaštena osoba. Imam potvrde da sam u gotovini plaćao obaveze Dinama. To ću ja i dokazati. Otvorio sam tisuće radnih mjesta, u Dinamu čistačice imaju plaću od tisuću eura."

"Kakvi smo mi to ljudi? Što se dogodilo u Hrvatskoj? Zašto na sudu nisu oni koji su opljačkali Hrvatsku u privatizaciji? Zašto se ne istražuje ta pljačka, pljačka nezabilježenih razmjera? Ili pljačku kroz lažne predstečajne nagodbe? Važno je samo Mamića zgromiti? Jesam li ja onaj Bin Laden, jesam li ja vođa ISIL-a? Dajte mi život! Pustite me da živim! Imam obitelj, pustite me. Nevin sam dok me ne osude. Pustite me da živim i da se smijem, pustite sud nek odluči. Ja sam najsiromašniji čovjek u Europi s obzirom na količinu novca koja je prošla kroz moje ruke. Sve sam potrošio za Dinamo, prijatelje i u humanitarne svrhe."

Zašto je deset godina lagao navijačima da njegov sin nije imao veze s poslovima Dinama?

"Lagao sam. Što sam ja mogao reći tada kad je krenula Jovanovićeva kampanja protiv mene? Mogao sam samo reći da moj sin ne surađuje s Dinamom. Sinovi svih ostalih mogu raditi normalno, ali vlast je napravila sve da moj sin ne može raditi u Hrvatskoj. Radi u Švicarskoj i BiH, njima plaća porez. Naravno da on ima firmu u Švicarskoj jer mu Zakon o sportu brani raditi u Hrvatskoj."

Je li mu žao na kraju što mu je cijela obitelj završila na sudu?

"Ne da mi je žao... Kakav bih ja bio čovjek da mi nije teško. Žao mi je vidjeti ove vaše reakcije, ne znam jeste li uopće zaslužili ovo što sam vam iznio danas. Vi ste, što kažu Srbi, promašili ceo fudbal. Pričao sam 47 godina što sam napravio o Dinamu, a vi se hvatate nekih gluposti i detalja. Usmjerite energiju na svoju budućnost, na bolju Hrvatsku, na Hrvatsku u kojoj ljudi neće završavati bez doma, biti pod ovrhama, bježati iz zemlje... Koji kurac ste našli mene jebati? Još neko pitanje? Hvala i doviđenja."