Maksimum ove generacije
JASMIN REPEŠA postigao je najveći uspjeh hrvatske košarke unazad 12 godina. Toliko dugo Hrvatska, naime, nije izborila bolji plasman od šestog mjesta u Europi, a nakon više od desetljeća posta možemo se popeti stepenicu više i izboriti odlazak na Olimpijske igre.
Tamo nas, pak, nije bilo od 1996. godine i Igara u Atlanti. Svi koji su od momčadi, čija je najveća zvijezda njezin izbornik, na EP-u u Španjolskoj očekivali više, za to zaista nisu imali konkretan razlog. Nemaju ga niti oni koji emitiraju raspoloženje da Hrvatska nije pružila svoj maksimum. Utakmica s Litvom bila je upravo to; maksimum ove naše generacije.
Taktičkim angažmanom bitno smo doprinijeli lošem izdanju litavskih šutera, iscrpili smo sve unutarnje rezerve, a nismo ih imali mnogo, i pokazali da se možemo nositi s najjačima. Dokazali smo, također, da od svakoga možemo izgubiti, ali smo barem prekinuli epidemiju dječjih bolesti i pobijedili kada je to bilo najpotrebnije.
Stalni kroničari naše košarke kao maksimum će označiti upravo pobjedu nad Francuskom, dan nakon očigledno neizbježne drame u četvrtfinalu jedinog velikog natjecanja u kojem participiramo posljednjih godina. Za nas koji ne težimo utopijskom pojmu objektivnosti prije svega, maksimum je bila već ona pobjeda nad Španjolcima u prvom krugu. Jer, što se danas uopće ektiketirati - očekivanim? Jesmo li mogli očekivati onakvo samoubojstvo Slovenaca ili rusko zlato koje su iskovali Ameri, baš kao i trijumf CSKA u Euroligi
Nije li se bahato pitati što bi bilo da je Planinić ubacio penale Litavcima, a zaboraviti da su nam guzicu u ranijim fazama spašavali Španjolska i Portugal? Jesmo li, na kraju krajeva, zaslužili doći u četvrtfinale sa tri pobjede i šest poraza? I kome možemo zamjeriti što nam je centarska linija proradila u pretposljednjem susretu ili što tijekom cijelog turnira nismo znali organizirati napad?
U Španjoskoj se ionako preživljavalo od obrane. I nije to bila neka ljepota od košarke. Kažu, uostalom, da već dugo nije, pa je korisnije adaptirati se, nego izmišljati toplu vodu. Repeša je u Francusku došao ispuniti zacrtani cilj i u susretu s Francuzima izvojevao je svoju najveću pobjedu. Na vidjelo je izašao njegov udio; od sjajnog čitanja statične protivničke obrane do psihološke pripreme ekipe naučene na poraze.
Nitko ga ne može pozvati na odgovornost niti ga umarati s pitanjima zašto je Ukića i Planinića forsirao na playu ili zbog čega nešto nije mijenjao kada je vidio da ne ide. Repeša je s jedva skrpanom momčadi (i stručnim stožerom) s Eurobasketa otišao s onim po što je došao. I jedini s pravom može reći da mu je žao što nismo uzeli medalju..
Aco Petrović: Španjolci platili bahatost
"Otišli smo u Španjolsku po kvalifikacije za OI i s te strane moramo biti zadovoljni. No, struka mora napraviti dublju analizu jer skor 3:6 definitivno nije zadovoljavajući. Previše toga pokriveno je plasmanom u kvalifikacije. Previše smo oscilirali, nismo imali vođu, igrača s tretmanom zvijezde, a to su mogli biti Popović i Planinić.Očekivao sam ih manje u rotacijama,a više na terenu. Bilo bi dobro da se to prije kvalifikacija riješi. Sigurno je da bi s Vujčićem i Giričekom imalo argument više za medalju, ali tko nam to može garantirati? Ispit su definitivno položili Barać i Rozić, a u neugodna iznenađenja ne bih ulazio jer trebaš biti blizak timu da bi imao prava na to." - rekao je Petrović.
Finale?
"Rusi su zasluženo pobijedili i kaznili bahatost španjolskog izbornika koji je svoju momčad u najvažnijoj utakmici vodio ispod svake prihvatljive razine. Nakon fenomenalnog otvaranja i vodstva od 22:11 on mijenja petorku, a kasnije svojim igračima u dva navrata razbija ritam. Iako imaju najjaču momčad, Španjolci su skupo platili bahatost. Bili su opterećeni rezultatom, a rezultat je Damoklov mač i ostalim ekipama, stoga ne čudi što ne gledamo atraktivnu košarku. Jednostavno se morate adaptirati, a ne forsirati lepršavost onda kada to nema smisla..."
D.R.,M.P.
Foto: AFP
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati