Mamić bez Ademija, Burić bez napadača - ali sve bliži Dinamu
Foto: Hina
DINAMO je u Maksimiru svladao Hajduk s 2:1 nakon Soudanijevog gola u sudačkoj nadoknadi i vratio aktualnog prvaka na čelo prvenstvene ljestvice. Iako je većinu utakmice Hajduk bio kudikamo bolja momčad, ovo je već treći Derbi u zadnjih godinu i pol dana u kojem su Plavi u sudačkoj nadoknadi otkinuli bodove splitskoj ekipi. Nakon preokreta na Poljudu golovima Čopa i Henriqueza u kolovozu 2014., Machadov volej je na istom stadionu prije pola godine donio Dinamu bod i produženje niza nepobijeđenosti.
Meki trbuh Dinama
Dinamo je, pomalo iznenađujuće, u utakmicu krenuo bez Goncala na poziciji zadnjeg veznog i baš je defenzivna labilnost u trokutu Antolić-Machado-Rog bila lajt motiv čitave utakmice i uzrok velike većine Dinamovih problema u igri. Ostatak ekipe bio je očekivan, uz južnoamerički trojac u napadu. Hajduk je izašao u najavljenom i očekivanom sastavu - veznoj liniji u sastavu Jefferson-Sušić-Caktaš sa strane su pridruženi Tudor i Bencun, a ponovo je formalnog napadača zaigrao Vlašić.
Početak utakmice obilježio je gol Fernandesa već u šestoj minuti: nakon kornera Kalinić ostaje ukopan na svojoj crti i Čileanac poprilično neometano zabija s vrha peterca u mrežu gostiju. Od same igre nije se moglo vidjeti puno. Hajduk je stajao u plitkom 4-5-1 bloku, u kojem je dozvoljeno Dinamovim stoperima da vode igru. Vrlo je neobično bilo vidjeti kretnje Machada i Antolića, koji su se konstantno bez lopte uključivali u prednju liniju, daleko od lopte i faze izgradnje napada, što je ostavljalo kratere prostora između Dinamove obrane i ostatka ekipe - prostor koji bi u idealnom scenariju okupirao Ademi. Iako Hajduk nije na početku pokazivao mnogo potentnosti u kontranapadima, prilično je očito bilo gdje je Dinamov meki trbuh u ovom susretu. Ipak, dugim dijagonalama (prvenstveno) na Fernandesa koji se izvlačio široko, Dinamo je izbjegavao sredinu terena i time sveo igru na duele i borbu za odbijene lopte u suparničkoj polovici.
Modri su tu u početku bili uspješniji jer su Hajdukovi igrači, i onda kad bi uzeli loptu, ostajali nakon faze obrane preblizu međusobno i nikako nisu mogli naći jedan ili dva "umirujuća" pasa kojima bi stabilizirali posjed i omogućili ekipi da se po "Špacinom poučku" - odčepe, odnosno postave široko i razvuku suparničku ekipu.
Igra sporija od maksimirske magle
U 18. minuti, Hajduk je nakon krasne kombinacije poravnao rezultat. Nakon što je jedna kontra propala zbog toga što se kao igrač na kojeg se odigrava višak prometnuo prespori Sušić, Dinamo nije i drugi put prošao „lišo“. Nakon još jedne polukontre, Dinamo se čak i uspio nakratko reorganizirati, ali je Hajduk guranjem lopte u desno stalno dolazio do novog rješenja, a krajnje je bio opet Sušić koji sjajno petom ostavlja za Caktaša i ovaj pogađa od stative s 20 metara, ostavivši Eduarda nemoćnim.
Do kraja utakmice gledali smo poprilično monotonu utakmicu. Dinamo je konstantnim posjedom bez efektivnih rješenja spustio ritam utakmice, Hajduk se povlačio sve dublje i ostajao bez rješenja za kontranapad i vrlo m alo su obje ekipe stvorile do kraja poluvremena. Antolić i Machado sada su stajali još bliže suparničkom golu, pokušavajući opteretiti Hajdukovu zadnju liniju što je za posljedicu imalo povremeno spuštanje Jeffersona u zadnju liniju kao petog braniča. Njegov „izostanak“ iz veznog reda značio je da se sve ostale Hajdukove linije povlače prema svojem golu, ali Dinamo je zbog naguravanja velikog broja igrača po sredini terena i u krilu obrane ostao bez čistih opcija za ulazak u završnicu. Sve što je izgledalo iole opasno, dolazilo je nakon centaršuteva s poludistance - jedino je tamo bilo mjesta, a i tamo je lopta stizala prerano/prekasno i standardni input u napadu Dinamovih bekova ovoga puta je totalno izostao, iako su protiv sebe imali Hajdukova krila koja se tek snalaze u svojim ulogama.
Što je Dinamo bez Ademija?
Drugi dio potpuno je obilježio Dinamov nedostatak strukture. Osim nemogućnosti stvaranja šansi, sada se to odrazilo i na obrambenu kompaktnost jednom kada bi se lopta izgubila. Jednostavno, nakon osvajanja lopte Hajduk bi dijagonalom na veznog igrača na drugoj strani uvijek došao iza leđa cijeloj Dinamovoj obrani. Tu se vidjelo koliko fali osigurač u vidu zadnjeg veznog igrača koji bi preuzeo takve situacije i prekršajem ili kupovanjem vremena omogućio svojoj ekipi da se resetira u bolju obrambenu formaciju. Gledamo li malo u budućnost, naslućuju li se već sada Dinamovi problemi i potrebe za prilagodbom u vezi s Ademijevom suspenzijom? Antolić i Machado su čitavu utakmicu proveli na ničijoj zemlji, a izgledali kao puno nekompatibilniji par od Čikija i Nine.
Šanse Vlašića i Bencuna koje je Eduardo vrhunski skinuo dobivaju na snazi ukoliko znamo da je Hajduk osakaćen time što mu najveći igrač viška mora igrati u vrhu napada, umjesto na krilu gdje bi njegova moć u igri 1 na 1 mogla puno jače doći do izražaja. I bez igrača koji driblingom stvaraju prednost, Hajduk je organiziranim dolaskom nakon polukontri stvorio barem 5 solidnih situacija za postići gol.
Veznjaci-strijelci ne mogu vući Hajduk
Međutim, tu se pokazalo kako Hajduk i dalje muku muči s napadačkim pitanjem. Ohandza je "out" vjerojatno do kraja sezone, Maglici realizacija nikad nije bila najjači segment igre, a sasvim je očito da blokada postoji kod velike većine igrača iz prednjeg reda. Hrpa golova, odnosno bodova propalo je baš zbog nemogućnosti realizacije čistih, stopostotnih šansi, i to više njih tokom iste utakmice. I dok danas sami udarci nisu bili toliko loši i barem podjednako zasluge pripadaju Dinamovom golmanu, očito je da Hajduku fali realizator, te da veznjaci-strijelci poput Sušića ili Caktaša mogu vući samo određeni broj utakmica. Je li poljudska struka prerano otpisala Kiša?
U 60. minuti Mamić mijenja i uvodi Pjacu i Ćorića umjesto Antolića, ali to nije dalo željenog učinka, osim donekle u Dinamovoj agresiji nakon fizičkog pada u drugom dijelu. Slični tipovi igrača i dalje su značili napučavanje zona iz kojih se ne može kreirati, a najbolje od Dinama stiže nakon jedne polukontre u kojoj Soudani uspijeva doći iza leđa Miliću i nakon sjajnog driblinga tjera Kalinića na lijepu obranu.
Ipak, u zadnjim sekundama susreta, Fernandes nakon još jednog prekida prebacuje loptu koja dolazi do Soudanija koji sjajnim udarcem od grede matira Kalinića.
Iako je Dinamo uzeo trobod za mir u kući u trenucima kada se dešavaju potresni procesi u svim klupskim dimenzijama i na svim razinama, dojam je opet ostao na strani Hajduka i već se polako uočava uzorak - treći Derbi zaredom Bijeli su apsolutno otupili Dinamovu oštricu i učinili ju impotentnom tokom svih 90 minuta. Sitne promjene koje Dinamu trebaju za ovakvog protivnika ne dolaze na dnevni red i to se apsolutno primijeti - u analizi zadnjih 270 minuta utakmica između ovih suparnika, nigdje se neće naći uzorak i koridor kojim Dinamo nastoji ugroziti Hajduk, ocjenivši ga najslabijim suparnikovim adutom. Burićev Hajduk i dalje raste - svaku utakmicu i svaki mini ciklus su barem za malo bolji i dotjeraniji nego onaj prethodni, i čini se da je Hajduk napokon pronašao trajnije rješenje za trenersku poziciju. Gusta magla zaborava s jedne i eskapada očaja s druge strane tako je zaokružila još jedan u nizu susreta koji je ujedno poslužio i kao podsjetnik na mnogo aktualnije, pa i bitnije teme hrvatskog nogometa. Delirij kojim bi bio praćen pogodak u zadnjoj minuti (kao svojevremeno onaj Tomislava Gondžića) zamijenila je opća apatija, i gotovo pa prazna stranica u knjizi "statusa quo" domaćeg nogoloptanja.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati