Foto: AFP

"HIDDINK oko sebe stvara atmosferu sigurnosti. Ako je njemu ugodno, onda će biti i vama" rekao je o aktualnom turskom izborniku njegov nekadašnji igrač Boudewijn Zenden.

Apartheid u Hiddinkovoj Nizozemskoj: "Prestani viriti iz guzice bijelih igrača"

"Imam poruku za izbornika Hiddinka: Neka prestane viriti iz guzica bijelih igrača" rekao mu je na Euru '96 crnoputi Edgar Davids, kojem diplomacija nikad nije bila jača strana. Hiddink, koji toliko polaže na harmoniju u momčadi, doživio je jedan od najtežih udaraca u  karijeri, kao i nizozemska reprezentacija, jedan od favorita za titulu, da ne spominjemo razbijenu sliku multirasnog nizozemskog društva, brižno stvaranu desetljećima.

Crni igrači žalili su se da ih Hiddink ne sluša, da im u kampu ne služe surinamsku hranu. Nakon toga je Davidsa izbacio iz momčadi, reprezentacija je ispala s Eura na penale od Francuske. Odlučujući je bio promašaj Clarencea Seedorfa, "glasnogovornika" crnih igrača.

U fenomenalnoj knjizi o nizozemskom nogometu, "Brilliant Orange - the neurotic genius of dutch football", David Winner piše kako su se rasni problemi u Hiddinkovoj Nizozemskoj nastavili u kvalfikacijama za SP, kada je u Turskoj Seedorf zgrabio loptu prije izvođenja penala. Braća De Boer su mu na to demonstrativno okrenula leđa, a Seedorf namjerno promašio penal!

Priznaje da više nema motiva, pa je našao novi: Uspostaviti savršenu ravnotežu u momčadima punim zvijezda

Nakon ovih događaja, Hiddink, koji sam za sebe kaže kako je već ostao bez motiva u nogometu, našao je novi - uspostaviti savršenu ravnotežu u momčadima punim zvijezda. Vjerojatno je zato stoički otrpio tiradu Arde Turana u nedavnom kvalifikacijskom porazu Turske od Njemačke. A na fotografiji vidite Hiddinkov zagrljaj s Davidsom na SP-u '98, nakon što mu je oprostio uvredu i poveo ga na natjecanje dvije godine poslije "glave i guzice".

Prosječni poluamater iz provincije, u koju njemu u čast hodočaste tisuće Koreanaca

"Iako sam bio drugorazredni nogometaš, to što sam Nizozemac pomoglo mi je da se prodam u Ameriku, gdje su tada dovlačili europske zvijezde na zalasku. U San Jose Earthquakesima bio sam cimer Georgea Besta. Primao sam pozive njegovih groupie djevojaka." otkrio je nekadašnji playmaker koji je kao igrač prema vlastitim riječima bio "prelijen i spor", kako je počela njegova karijera.

Međutim, prosječnom igraču De Graafschapa iz provincijskog Achterhoeka, danas je u rodnom gradu posvećen muzej - Guuseum, u koji godišnje hodočaste tisuće Koreanaca, koji Hiddinka smatraju najzaslužnijim što je Južnu Koreju 2002. doveo do polufinala SP-a. Fanatici bi umjesto toga mogli u njujorškom zatvoru mogli posjetiti Byrona Morena, koji je za njihov uspjeh zaslužan jednako kao i obožavani Guus, čije biografije su u Južnoj Koreji prodane u par milijuna primjeraka.

"U 21. stoljeću Guusu Hiddinku pripada pozicija vodećeg zapadnjačkog izvoznika zapadnjačkog (nizozemskog) "know-howa" u najudaljenije zakutke planeta i jedan je od glavnih crtača nove nogometne karte svijeta" napisao je o Hiddinku poznati nogometni publicist Simon Kuper.

Naravno, Hiddink je bogato naplatio prodaju znanja koje je nedostajalo Koreancima, Australcima i Rusima. U Istanbulu, na zadnjoj postaji njegovog izborničkog puta, godišnje bere oko 3.5 milijuna eura. Prije toga je četiri godine bio izbornik Rusije. Prema riječima predsjednika ruskog saveza, Hiddink ga je stajao bogatstvo, ne samo zbog ugovora teškog 3 milijuna eura godišnje, nego i zato što je stolovao u kraljevskom apartmanu hotela s pet zvjezdica, u koji je stalno naručivao capuccino.

Sin narodnog heroja kojem u moskovski kraljevski apartman posluga donosi capuccino

Sin heroja nizozemskog pokreta otpora protiv njemačke okupacije, najviše se voli po dolasku na ferije iz Sydneya ili Seoula, po rodnom šumovitom kraju voziti na po mjeri napravljenom Harley Davidson Fatboyu. U Achterhoek je također na prve pripreme (upoznavanje) dovodio Koreju i Australiju. Naravno, team-bulidinge takvog tipa nije poduzimao s velesilama kao što su Rusija i Turska. Ključ Hiddinkovog uspjeha je u opuštenom, očinskom odnosu s igračima, relaksiranju tenzija i smanjenju stresa šalom, dok istovremeno igrače maksimalno fizički drila.

S Rusijom se plasirao na Euro 2008 zahvaljujući pobjedi Hrvatske na Wembleyu, dok ga je u play-offu za prošli SP izbacila Slovenija, ali i danas ga u Moskvi iznimno cijene, a igrači "kojima je iz glave izbio lenjistički pristup nogometu i strah od trenera" ga obožavaju. Njegov trijumf na EP-u bio je potpun kada je u četvrtfinalu njegova Rusija razbila njegovu Nizozemsku. Najbolji ruski igrač Andrej Aršavin je nakon utakmice pred kamerama kroz plač mucao kako igrači svu zahvalnost duguju "mudrom nizozemskom treneru".