Srbija je bila domaćin Eura 2012. godine, a Hrvatska je na turnir došla kao velika nepoznanica. ''Tek'' peto mjesto na Svjetskom prvenstvu godinu dana ranije u Švedskoj ostavilo je prostora sumnji u mogućnosti momčadi koje je na svoje drugo veliko natjecanje kao izbornik vodio Slavko Goluža.

 

Hrvatska je bila smještena u nezgodnu grupu, u kojoj nije bilo autsajdera. Slovenija, Island i Norveška bile su momčadi protiv kojih se moralo ozbiljno pomučiti kako bi se došlo do bodova. I tako je i bilo. Hrvatska je grupu prošla s dvije teške pobjede protiv Slovenije i Islanda, a samo je Norveška bila momčad s kojom nije bilo većih problema za hrvatske rukometaše (26:20).

Hrvatske je u drugi krug prenijela sva četiri boda i polufinale je tražila u mečevima protiv Španjolske, Francuske i Mađarske.

 

Protiv Španjolske Hrvatska je imala tri razlike na poluvremenu, no jako loša završnica susreta presudila je da Španjolci uzmu bodove (24:22), i Hrvatska je polufinale morala tražiti protiv najgoreg mogućeg protivnika – Francuske.

 

Prvo poluvrijeme proteklo je u izjednačenoj borbi, klasičnoj za ova dva rivala, no u nastavku na parketu dvorane u Novom Sadu igrala je samo jedna momčad – Hrvatska.

 

Godinama nitko nije tako uništio moćnu Francusku, kao što su te večeri napravili hrvatski rukometaši. Posebno je inspiriran bio Marko Kopljar, koji je bušio velikog Omeyera odakle je god stigao. Hrvatska je slavila s nevjerojatnih 29:22 i zadnje kolo protiv Mađarske o ničemu nije ovisilo. Hrvatska je izborila polufinale u Beogradu protiv domaćina Srbije.

 

Međutim, prava drama počela se događati nakon te utakmice sa Francuskom. U Veterniku,  na izlazu iz Novog Sada, tridesetak huligana je iz zasjede kamenjem napalo kolonu automobila i autobusa s hrvatskim tablicama, koja se kretala prema granici. U koloni su se nalazili navijači koji su se vraćali s utakmice Hrvatska - Francuska.

 

Odmah nakon ovog incidenta, koji se dogodio u 20:45, u novosadskom naselju Detelinara  privedena su četiri Beograđana, osumnjičena za sudjelovanje u incidentu. Još jedna osoba je privedena nakon što je, u neposrednoj blizini hale SPENS, primijećena kako skida tablice s vozila hrvatskih registracija i na njima sprejem ispisuje četiri S.

 

 

Napadi na hrvatske navijače nastavljeni su. U zasjedi na izlazu iz Novog Sada ozlijeđena su dva hrvatska navijača, na benzinskoj postaji u Rumi zapaljen je kombi hrvatskih navijača, a jedan navijač jedan uboden nožem i hitno je prebačen novosadski Urgentni centar.

 

 

Ovim incidentima prethodili su veliki sukobi u samom Novom Sadu. Oko 20 sati u Futoškoj ulici kamenovana je kolona automobila s hrvatskim navijačima, a istovremeno su na jednom parkingu demolirana tri automobila iz Osijeka, dva iz Zagreba i jedan iz Županje, a jedno vozilo napadnuto je sjekirom. U ovim napadima bilo je više ozlijeđenih navijača hrvatske reprezentacije, uglavnom od udaraca palicama, metalnim šipkama i kamenim blokovima.

 

Svi ovi događaji bili su veliko i zlokobno upozorenje pred polufinale EP-a u Beogradu, gdje se očekivao dolazak veliki broj hrvatskih navijača.

 

I zaista, ad hoc je organizirana "kaznena ekspedicija" hrvatskih navijača za Beograd, bilo je ih je više od tisuću, no u samu Arenu uspjelo je ući njih svega desetak.

 

 

Sama utakmica bila je u drugom planu s obzirom na sve što se događalo na tribinama. Skoro 20 tisuća navijača Srbije, a dobar dio njih bio je naoružan četničkim obilježjima, kovanicama, bocama i kamenjem, cijelu utakmicu nije skidao pogled s Hrvata na parketu.

 

Ti navijači nisu navijali za Srbiju, bili su tamo kako bi vrijeđali Hrvatsku. Uz standardni repertoar uvreda (hrvatska himna nije se ni čula od silnih zvižduka), srpski navijači pokušali su napasti ono malo hrvatskih, no srećom u tome ih je policija ispriječila, a hrvatski golmani morali su se, osim lopti koje su im pucali srpski reprezentativci, boriti i protiv lasera s tribina.

 

 

Ipak, trenutak koji je obilježio ovu utakmicu dogodio se na poluvremenu, kad je jedan idiot s tribina, pokušavajući pogoditi Ivana Balića i Slavka Golužu, kovanicom u oko pogodio srpskog reprezentativca Žarka Šešuma, teško mu ozlijedivši rožnicu oka.

 

''Sramota je to što se dogodilo. Znamo da taj gledatelj nije htio gađati Šešuma, ali glupo je i ružno gađati i hrvatske rukometaše jer su to naši veliki prijatelji, a pokazali su ponašanjem u Beogradu i da su veliki sportaši'', komentirao je nakon polufinala cijelu srpski reprezentativac Marko Vujin, dok je srpski izbornik Veselin Vuković nakon poraza od Danske u finalu poručio:

 

 

''Šešum nam je jako nedostajao, ali s obzirom da smo ga sami ozlijedili – bravo za nas. Neki idiot nas je možda koštao zlata i žao mi je što i mi nismo uspjeli zaokružiti fantastičan dan srpskih sportaša još jednom pobjedom'', kazao je Vuković nakon finalne utakmice koju je Danska pobijedila uzevši tako svoje drugo europsko zlato.

 

Inače, nesretni Šešum jedva je preživio napad romskih huligana u Veszpremu 2009. U tom incidentu teško je ozlijeđen hrvatski vratar Ivan Pešić, a život je izgubio rumunjski rukometaš Marian Cozma. Pešić je zbog uboda nožem ostao bez bubrega, dok je Šešum zadobio teške ozljede glave.

 

Što se tiče same utakmice, ona je za hrvatske igrače bila užasno teška. Hrvatski igrači trebali su pobijediti jaku Srbiju, ali i izdržati sve ono što se događalo na tribinama, kao i stoički progutati izrazito domaćinsko suđenje. Nakon minimalne prednosti na poluvremenu (14:13), u nastavku se igra Hrvatske raspala i Srbi su slavili s 26:22. U borbi za broncu Hrvatska je slavila protiv Španjolske 31:27.

 

Da to nije bio realan rezultat, ni objektivan odnos snaga ova dva rivala, pokazala je utakmica na Olimpijskim igrama u Londonu. Samo par mjeseci kasnije Hrvatska je Srbiju pregazila s 31:23, da bi se poslije s lakoćom prošetala do polufinala, gdje su je Francuzi, po tko zna koji put zaustavili na putu do zlata.

 

O tome što se sve događalo na toj polufinalnoj utakmici u Beogradu i kako je bilo igrati u takvoj atmosferi nabijenoj mržnjom, razgovarali smo s tadašnjim izbornikom Hrvatske Slavkom Golužom.

 

 

''Kad smo ušli u dvoranu, prvi dojam bio je impresivan. Dvadeset tisuća ljudi na rukometnoj utakmici, to se rijetko viđa, no odmah smo vidjeli što će se dogoditi. Napravili su sve da nas pobjede, nisu birali sredstva i u tome su uspjeli. Sjećam se onoga što se dogodilo Šešumu. Kad je pao pogođen prvi sam mu pritekao u pomoć. Bilo je to nešto strašno. Sva događanja uoči tog polufinala, svi oni napadi na naše navijače, sve je to bilo unaprijed smišljeno i izrežirano.

 

Naravno da su i do nas stizale informacije što se sve događalao i taj pritisak nije bilo lako podnijeti. Ipak, ne želim dušu griješiti i reći da je reprezentacija u Srbiji doživjela bilo što od onoga što se događalo navijačima. Ništa nam nije nedostajalo, primljeni smo kao prave zvijezde i u Novom Sadu i Vršcu. Ljudi su nas zaustavljali na ulici, fotografirali su se s nama, častili nas, stvarno bih bio nepošten kad bih rekao da nam se bilo što ružno dogodilo. Međutim, to polufinale bilo je zaista jedno ružno iskustvo'', rekao nam je Goluža pa je nastavio:

 

 

 

''Onda, suci. Imao sam osjećaj, karikiram naravno, da ako oni povedu 1:0, da će tako i završiti. Balića, Vorija i Gojuna su mlatili, a suci bi samo gledali. Netko drugi je odlučio tu utakmicu, odnosno, da budem precizniji, pobjednik se nije dobio na terenu. Dogodilo se isto ono što se događalo u Sloveniji 2004. i Danskoj 2014. Domaćina se guralo po svaku cijenu u finale, no tamo su ostavljeni da se sami snalaze bez ikakve pomoći sa strane.

 

Nijemci su tako 2004. razbili Sloveniju, Danci te 2012. Srbiju, a ono što su Francuzi napravili Danskoj u finalu prije dvije godine, zaista nije bilo ugodno gledati. Možete pitati Zovka ako mislite da lažem, ali istina je da sam uoči tog finala u Danskoj predvidio da će Francuzi masakrirati domaćina. Unatoč tome da su nas u toj utakmici protiv Danske brutalno pokrali, za hrvatske medije glavni krivac bio je Slavko Goluža. Jednako se tako pisalo i nakon Beograda. Neka, što se mene tiče, ponosan sam na sve što sam napravio s tom reprezentacijom.''