Narodni, a ne političko-profiterski klub
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Hajduk.hr/ Hina / Index
OBZIROM da je Hajduk ovih dana okupirao naslovnice isključivo zbog pokretanja bunta protiv vodstva HNS-a i svih anomalija u hrvatskom nogometu, nekako ostaje dojam da je još jedna, u najmanju ruku jednako bitna bitka splitskog kluba, ostala marginalizirana. Naime, na jučerašnjoj tematskoj sjednici splitskog Gradskog vijeća razmatrao se, između ostalog, i prijedlog udruge Naš Hajduk o možebitnom prijenosu prava biranja Nadzornog odbora sa Grada Splita na članove Hajduka na rok od dvadeset i pet godina.
Temeljni razlog je nezadovoljstvo Udruge konstantnim pokušajem - doduše neuspješnog - miješanja u rad kluba od strane politike posljednjih godina; zadnje je u tom kontekstu notirano nedavno obraćanje gradonačelnika Baldasara nakon domaćeg poraza od Dinama krajem kolovoza gdje je inzistirao na ostavkama predsjednika Uprave Marina Brbića i predsjednice NO Branke Ramljak.
Hibridni socios model
Sad, pošto se kroz proces sinergije udruge Naš Hajduk i samog HNK Hajduka - gdje se radi isključivo o progresivnom modelu implementiranja zasad još uvijek hibridnog socios modela na ovim prostorima - javilo više od nekolicine funkcionera u hrvatskom nogometu, koji su na razne načine i iz raznih pobuda pokušali kompromitirati rad Našeg Hajduka, red je da razjasnimo temeljne odrednice na koji način zapravo funkcionira sama udruga, kao i pozadinu mogućeg dodjeljivanja navedene koncesije.
Udruga Naš Hajduk formalno je osnovana u srpnju 2011., u jednom od mnogobrojnih prijelomnih trenutaka za Hajduk. Dok je lokalna politika u to vrijeme potpuno izgubila kontrolu nad vođenjem grada, jedna je od gorućih stavki - čak i za Split novonastale razine političkog kaosa - naravno bila kriza Hajduka, tada vođenog od strane političkih namjesnika. Nagomilani su dugovi od strane istih tih ljudi u tadašnjoj Upravi izmakli kontroli i postali prevruć krumpir aktualnoj vlasti, koja je paralelno morala barem pokušati spasiti grad Split od potpune propasti.
Po dobrom starom populističkom pristupu tadašnjeg gradonačelnika Željka Keruma, kulminirajuće nezadovoljstvo navijačkog puka Bijelih dotični pokušava smiriti propozicijom koja nudi predstavnicima navijačkog tijela da sami imenuju ljude koja će zauzeti mjesta nadzornika. I tu dolazimo do prvog mita koji i dan danas prati trenutačni model upravljanja implementiran od strane Našeg Hajduka - da ulica vodi klub.
Politika klub dovede do propasti pa pobjegne
Dok je Kerumov potez stihijski nudio tu mogućnost u kojoj bi ljudi, čija je valjda jedina kompetencija za sudjelovanje u izvršnom radu nogometnog kluba bila ta da su viđeniji navijači, vodila klub - suprotno svim očekivanjima dolazi do potpunog presedana. Formira se udruga Naš Hajduk kao neprofitna udruga građana sastavljena isključivo od volontera, te prvo odbija prijedlog gradonačelnika Keruma, a zatim traži mogućnost da sedam članova nadzornog odbora biraju apsolutno svi članovi kluba s plaćenom članarinom, a ne samo oni za koje se po nekakvom perfidnom načinu zaključivanja smatralo kako imaju to ekskluzivno pravo. Udruga je u svom naumu i uspjela, te je nakon službenog potpisivanja ugovora s Gradom dobila legitimitet da raspiše i prve demokratske izbore za izbor članova Nadzornog odbora Hajduka krajem 2011. godine.
Udruga sama po sebi broji preko jedanaest tisuća članova s plaćenom članarinom za tekuću godinu, dok je nakon Hajdukovog subotnjeg bojkota derbija broj članova bilježi rast u mjeri od stotinjak ljudi dnevno.
U trenutku kada je ustoličen prvi Nadzorni odbor izabran većinskim odabirom svih navijača kluba, po uzoru na primjerice sve klubove Bundeslige, klub je bio u potpunom financijskom i organizacijskom rasulu. Dok sustav, za naše prilike apsolutno progresivan, još uvijek ima svojih manjkavosti - uspjeh u približavanju splitskog kluba svom konačnom ozdravljenju je itekako vidljiv po samim financijskim izvješćima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U manje od četiri godine klub je po pitanju poslovanja polučio kudikamo veći uspjeh od vremena političkog namjesništva - bilo po mjerilu racionalizacije troškova i poslovanja, bilo po rezultatskom planu. Svima je jasno da se u ovakvom sustavu - koji je izravna posljedica aktualne politike HNS-a - Hajduk jednostavno ne može boriti za naslov prvaka; dok je primjerice ove godine nedostajalo tek malo sportske sreće da se preko definitivno moćnijeg protivnika prođe u skupine Europske lige.
Udruga Naš Hajduk je stoga, ponukana pozitivnim trendom ovakvog načina vođenja kluba tijekom dužeg vremenskog perioda, odlučila u svom naumu otići korak dalje.
Nažalost, politika koja je Hajduk više puta u samostalnoj Hrvatskoj gotovo dovela klub do propasti ima tendenciju da digne ruke od istog kad stvari izmaknu kontroli, ali čim dođe do natruha pozitivnog pomaka (čitaj, financijske koristi), isti tren pokušava identificirati možebitni način da ponovno preuzme kontrolu nad klubom. Takav pristup je apsolutno štetan za sustavno provođenje aktualnog modela kluba, gdje bi bilo kakvo ponovno uplitanje politike, koja je dovoljno puta ugrozila samo postojanje kluba svojim neracionalnim i nesavjesnim vođenjem, predstavljalo korak unazad u odnosu na dokazano uspješan model kakav Hajduk ima u ovom trenutku. Uopće razvitak takve polemike samo pridonosi destabilizaciji i bespotrebnom skretanju fokusa na raspravu koja je realno završila prije tri godine.
Elaborat koji je Naš Hajduk predstavila gradskim vijećnicima predviđa nekoliko stvari neophodnih za nastavak stabilnog poslovanja kluba kojem je još uvijek većinski vlasnik Grad Split.
Vlasništvo i isplata dividendi ostaju Gradu
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Što bi značilo za klub, ali i za gradsku upravu kada bi se upravljačko pravo nad dionicama u vlasništvu Grada prebacilo na članove na rok od dvadeset i pet godina? Kao prvo, riješio bi se gorenavedeni problem opstruiranja kontinuiteta rada kluba, upravo onog što je nedostajalo kroz sve ove godine, te korištenje istog za političke sukobe pri svakoj promjeni vlasti. Neovisnost u radu bi dugoročno nastavila tradiciju transparentnog poslovanja, a da ništa ne ide na štetu Grada Splita ni njegovog proračuna, gdje se - očito sudeći po izjavama na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća - još mogu čuti nebulozne izjave, poput onih da se Hajduk i dalje financira iz gradskog proračuna, što nije slučaj već gotovo šest godina.
Bez obzira na koncesiju, vlasništvo bi dakako i dalje ostalo formalno u rukama Grada; što znači da kad Hajduk počne ostvarivati dobit, a sudeći po posljednjim pokazateljima od tog cilja ga dijeli jako malo, sve potencijalne isplate dividendi bi išle u gradsku blagajnu. Dakle, klub trenutačno po prvi put u gotovo dvadeset i pet godina ima realne rashode koji prate prihode, a sve to bez ostvarenih transfera i s utegom kredita čiji je Grad Split jamac (a koji istovremeno nije dao ni kune za isti!), i gdje je Hajduk određeni postotak od trenutačnih prihoda primoran uplaćivati Gradu. Ako to nije dovoljan dokaz uspjeha trenutnog modela, zbilja ostajemo ograničeni po pitanju transparentnijih pokazatelja pozitivnog poslovanja.
Također, u slučaju da se ne ispune zacrtani ciljevi, Grad Split ima pravo razvrgnuti ugovor o koncesiji nakon deset godina. Jučer je Gradsko vijeće na tematskoj sjednici prihvatilo nastavak rada po trenutačnom principu, a Udruga Naš Hajduk je dobila legitimitet za pokretanje procesa izbora za novi Nadzorni odbor, koji bi se trebali održati kroz prvu polovicu 2015. godine. Uz to će se oformiti i posebno povjerenstvo, koje će predloženi ugovor o višegodišnjoj koncesiji uskladiti s današnjim prijedlozima gradskih vijećnika. Rekli bi da će se uskladiti i sa navodnim propustima u elaboratu o kojima je tijekom sjednice pričao gradonačelnik Baldasar, ali pokazalo se kako se tu radi o stvarima kozmetičke prirode - što su iz same Udruge na licu mjesta i potvrdili.
Trn u oku za sve koj nogomet gledaju kao poligon za stjecanje osobnog profita
Hajduk trenutačno uspješno provodi model koji je osnova poslovanja trenutačno najvećih klubova Europe - Real Madrida, Barcelone i minhenskog Bayerna, kao i velike većine Bundeslige. Ne treba govoriti kako sportski kolektiv poput Hajduka, koji je kroz čitavu svoju povijest uspješno odolijevao svim pokušajima nasilnog pretpostavljanja pojedinaca kultu narodnog kluba još od davne 1911., još jednom daje za primjer da ukoliko je kolektiv dovoljno brojan i jedinstven u svom konačnom cilju - a to je u ovom slučaju jak Hajduk - podređuje sve da bi taj cilj i ostvario. Logično, takav pristup predstavlja trn u oku svim onima koji nogomet gledaju kao poligon za stjecanje osobnog profita bez da pritom uvažavaju one koji su uz klub od samih početaka i radi kojih bi se na kraju krajeva sve trebalo i odvijati – navijača.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati