Screenshot: evertonfc.com
NIKICA JELAVIĆ drugi je hrvatski igrač u povijesti Evertona. Od prvog, Slavena Bilića, mnogo se očekivalo, još više mu se platilo, a zauzvrat dobilo - mizeriju.
Priča o Evertonu: U svemu su bili prvi, a danas se guše na dnu
Mnogi Hrvati su igrali u Premiershipu: Od Nikole Jerkana i Boška Balabana, do Alena Bokšića i Davora Šukera, ali Jelavić će nakon njegovog trenera i izbornika u reprezentaciji biti tek drugi koji je nosio dres slavnog Evertona. Prema prvim reakcijama na Jelavićev dolazak, navijači su njim iznimno zadovoljni, ali oni s dobrim pamćenjem nevoljko podsjećaju na njegovog hrvatskog prethodnika.
Biliću navijači ne mogu oprostiti što je u Evertonu skupljao funte i kartone
Stariji navijači Evertona još uvijek Biliću ne mogu oprostiti što je od dolaska u klub u ljeto '97, do siječnja '99, odigrao samo 30-ak utakmica za klub, iako je njegov prelazak iz West Hama plaćen rekordnih 4.5 milijuna funti, kao i njegovo ponašanje nakon prve sezone u Evertonu (97/98) i teške ozljede na SP-u '98, kada je, kako oni smatraju, mirne duše "brao" 27 tisuća funti tjedno i odlazio u Hrvatsku, iako je u godinu i pol zbog ozljede odigrao tek pet utakmica.
Najznačajniji Bilićev potez u prvoj sezoni? "Briljantan autogol kojim je Arsenalu donio titulu"
"Nema dvojbe da je Bilić Evertonovoj obrani donio klasu, ali i popriličnu količinu pogrešnih procjena, a navijačima frustracija. Ove njegove 'kvalitete' dominirale su u njegovoj prvoj sezoni u kojoj je sakupio rekordnih šest žutih, jedan dupli žuti (crveni) i dva izravna crvena kartona! Zbog suspenzija je dakle propustio devet utakmica ili četvrtinu sezone", podsjećaju navijači Evertona na svojoj stranici, dodajući da je povratak nakon suspenzija obilježio lošom igrom i autogolom u teškom porazu od Arsenala (0:4), čime su Topnici osigurali titulu.
Navijači su se okrenuli protiv njega kada je nakon ozljede na SP-u otišao u Hrvatsku na četiri mjeseca
Teška ozljeda koju je Bilić zaradio na SP-u u Francuskoj '98 (kuk i prepone) tražila je puno odmora i liječenja, za što je Bilić odabrao Hrvatsku. "Četiri mjeseca u Hrvatskoj, povratak kući voljenoj obitelji. Nešto je brljao o posjetu specijalistima. Čini se da je ova epizoda okrenula navijače Evertona protiv Bilića."
Walter Smith mu je nakon oporavka dao priliku na pet utakmica, ali nije to bio onaj stari Bilić i nakon operacije u siječnju 1999. tražio je da opet ode u Hrvatsku, kako bi bio uz svoju obitelj tijekom napada NATO-a na susjednu Srbiju, podsjećaju ogorčeni navijači Evertona.
Everton ga je otpisao u srpnju '99, ali ga je plaćao 27 tisuća funti tjedno dok je živio u Zagrebu i igrao samo za Hrvatsku
U ljeto '99 u Evertonu su shvatili da nema smisla opterećivati proračun izdašnom plaćom za igrača na kojeg ne računaju i koji ne igra, pa su mu rekli da može potražiti novi klub. Kako ga nije uspio naći, vratio se u Hrvatsku, gdje je kod navijača Evertona izazvao više ne ljutnju, nego bijes, kada je u jesen zaigrao za Hrvatsku protiv Irske. Navijači su bili uvjereni da u domovini liječi ozljedu.
Nisu baš vjerovali u njegove vapaje da želi igrati za Everton, jer fanovi su otpisali i klupsku ikonu Garyja Speeda kada je okrenuo leđa klubu, pa kako neće Slavenu. Sljedećih pet mjeseci Everton i Bilić čekali su odluku osiguravajućeg društva. Bilić je na račun fatalne "ozljede na radu" mogao otići u mirovinu s tri milijuna funti otpremnine.
Zbog ozljede dobio milijun funti otpremnine i dva dana poslije potpisao za Hajduk
Na kraju, u veljači 2000. postignut je kompromis: Everton je pristao otpremiti Bilića s milijun funti, što je bilo oko polovice onog što mu je bilo zajamčeno do kraja njegovog raskošnog ugovora, koji je važio još dvije godine i četiri mjeseca. Bilić je potpisao za Hajduk dva dana poslije.