Foto: Ronald Goršić/Cropix

"VILLARREAL je za mene jedna od najboljih europskih ekipa. Jedina u Europi koja se može približiti Barceloni, ali ne je i dostići. Ono što je pokazala Barcelona je godinama ispred ostalih, a oni su jedini koji se s njima mogu usporediti", izjavio je Vahid Halilhodžić dva dana prije utakmice s klubom koji je prošle sezone bio sedmi u španjolskom prvenstvu i u Europa ligu je ušao isključivo zbog toga što je Uefa iz natjecanja izbacila prezaduženu Mallorcu.

"Villarreal je jedna od tri najbolje momčadi na svijetu", prisnažio je Zdravko Mamić i što je nakon toga preostalo njihovim izabranicima, nego da se nakon 15 minuta trke na svježinu i presinga za kojega su imali upravo toliko snage, prepuste uživanju u tome što imaju čast da ih viljarealski Inieste, Xaviji, Messiji i Ville vozaju kao na vrtuljku, a jedini koji se ponašao kao da je došao nešto i odigrati bio je Dinamov Casillas, kada je već šibenski Khedira rekao da su se suprotstavili momčadi koja "igra najbolji nogomet na svijetu nakon Barcelone".

Naravno da Inker iz Valencijinog Zaprešića i našeg naslova nije parnjak onom koji zbog maćehinskog odnosa nekadašnjeg generalnog sponzora demonstrativno mijenja ime u Inter i svake sezone strepi koliko će HNL dogodine brojati klubova. Klub castellonskog kralja keramike je na razini "najboljeg Inkera svih vremena", koji je pobjedom nad HAŠK Građanskim (kojega je vodio Vlatko Marković) osvojio prvi Kup Hrvatske, kada su igrači dojučerašnjeg trećeligaša nasred Maksimira slavili u žutim dresovima.

Dakle, dobra je to momčad, ali nikakva ekstra klasa, niti "Prvak ostatka Španjolske kad izuzmemo Real i Barcelonu" što je još jedan biser kojim se opisuje Galacticose što odlučujuću europsku utakmicu igraju pred "rodbinom i djevojkama igrača".

Svakako treba pozdraviti kada bilo tko pokuša Dinamovim navijačima i igračima napraviti dobrodošao i prijeko potreban otklon od pritiska povijesnih utakmica, ali što je previše, previše je. Jer Dinamo, kakav smo gledali u Villarrealu bio je stvarno onaj za kojega je Vaha prekjučer rekao "Da sam pesimist, rekao bih da ne idemo, čemu trošiti novac?"

Upravo tako, jer izletom u predgrađe Valencije mogla je biti počašćena juniorska momčad (naravno, pod vodstvom Matea Kovačića) za koju smo sigurni da bi odigrala s daleko više volje i želje, a i njihovi stoperi bi lakše i brže od presporih Tonela i Bišćana izlazili na kraj s Rossijem i Marcom Rubenom.