Foto: Getty Images / Guliver Image

OVIH dana poput bombe je odjeknula vijest da je novi gradonačelnik Tbilisija postao bivši nogometaš Milana i reprezentacije Gruzije Kakhaber Kakha Kaladze. Samo nekoliko dana nakon što je nekad legendarni napadač Rossonera, George Weah ušao u drugi krug izbora za predsjednika Liberije, mnogi su prokomentirali kako su nekadašnje zvijezde sa San Sira politički gen pridobili od čuvenog Il Cavalierea - Silvija Berlusconija.

"Hvala svima. Zajedno vjerujemo u bolju budućnost Tbilisija i cijele Gruzije. Uvijek sam se borio za gruzijski narod i to ću sada činiti više nego ikad. Vjerujem kako je ovo novi početak i smatram da je pobijedio gruzijski um, a ne Kakhaber Kaladze. Moramo biti zajedno i raditi kako bi osigurali bolju budućnost", rekao je novi gradonačelnik grada od 1.106.700 stanovnika. 

Već nekoliko godina Kaladze je politički aktivan u svojoj zemlji, organizira humanitarne utakmice, pomaže u poplavama, pokušavala služiti vlastitom narodu onako kako je to radio dok je bio kapetan nogometne reprezentacije. Također, bavio se i poslovnim ulaganjima u oblastima energetike i ugostiteljstva. Investirao je u Gruziji, Italiji, Ukrajini, Kazahstanu, posjeduje tvrtku Kala Capital koja je osnovana 2008. godine, a čiji je izvršni direktor bivši gruzijski premijer Zurab Noghaideli.

Iste godine osnovao je i Kala fondaciju, koja se bavi dobrotvornim radom.

Otac trener i debi sa 16 godina

No, krenimo redom, od ranog djetinjstva vjerojatno najveće javne ličnost u povijesti Gruzije. Od malih nogu krenuo je s nogometom, a u matičnom klubu Lokomotivi iz Samtredije trener mu je bio otac. Međutim, kako potiče iz tradicionalne obitelji protekciju nikada nije imao. Baš naprotiv. Uvijek se morao više dokazivati od ostale djece i kao sin trenera bio je pod velikim pritiskom. 

Iako je tijekom karijere igrao lijevog beka i stopera, a nekada čak i ofenzivno krilo, Kaladze je kao dječak bio napadač. Kasnije se vratio nazad i tu je ostao, do kraja. 

S 15 godina preselio je u Dinamo Tbilisi, a već sa 16 debitirao za prvu momčad u sezoni 1993./94. Do 1998. godine odigrao je 86 utakmica te osvojio pet naslova nacionalnog prvaka, uz četiri Kupa. Uslijedio je transfer ponovno u Dinamo, ali ovog puta onaj iz Kijeva. Stigao je u Ukrajinu za 280.000 eura (da, dobro ste pročitali). 

Tamo je u tri fantastične sezone upisao 71 nastup, zabio šest golova i osvojio po tri naslova prvaka te ukrajinska Kupa. Bio je član čudesne generacije koju je s klupe vodio čuveni Valerij Lobanovski, a zajedno na travnjaku Kaladze je igrao s Andrijem Ševčenkom, Serhijem Rebrovom, Oleksandrom Šovkovskim, Olehom Lužnjim, Valiantsinom Bialkevičem... Jednostavno, bila je to momčad od koje je drhtala Europa, a koja je pregazila Arsenal, Barcelonu, Real Madrid, te zastala u polufinalu Lige prvaka, gdje je eliminirana od Bayerna, iako je u prvom dvoboju Dinamo vodio s 3:0. Ipak, završeno je remijem 3:3, a u uzvratu su Kakha i društvo izgubili s 1:0 u Munchenu.

S prijateljem Ševom u Milanu

Jedan od najboljih napadača u povijesti nogometa Andrij Ševčenko stigao je iz Dinama u Milan 1999. godine, a dvije godine kasnije pridružio mu se prijatelj Kaladze, koji je potpisao za Rossonere u transferu vrijednom 16 milijuna eura. 

Zašto baš njih dvojica? Zato jer je talijanski velikan 1999. igrao prijateljski susret s Dinamom na San Siru i izgubio 1:2. Ševa i Kaladze bili su najbolji u gostujućoj momčadi, a Kakha je zabio gol za pobjedu iz slobodnog udarca, nakon čega su čelnici Milana odlučili kako njih dvojica jednostavno moraju stići u Milanello.

Igrati s Paolom Maldinijem, Alessandrom Costacurtom, Alessandrom Nestom, Jaapom Stamom, Cafuom bilo je ostvarenje sna za gruzijskog sina koji je od dolaska na San Siro postao nacionalni simbol. Taman kada je on stigao, Milanello je napustio Zvonimir Boban, ali je Kakhaber od 2002. do 2008. dijelio svlačionicu s drugim hrvatskim igračem - Darijom Šimićem. Osvojili su praktički sve što se u klupskom nogometu može osvojiti. 

Također, sudjelovao je asistencijama u najvećoj pobjedi Milana u gradskim derbijima nad Interom (6:0). To se dogodilo 11. svibnja 2001. godine, kada su Rossoneri kao gosti nanijeli gradskom rivalu najteži poraz u povijesti derbija, a Kaladze se upisao u povijesne klupske knjige.

Carlo Ancelotti na klupi, na golu Dida, ispred obrambenog bedema režirao je Andrea Pirlo, za njega trčao Gennaro Gattuso, ravnotežu donosio Clarence Seedorf. Za magiju i lopte s očima bio je zadužen Manuel Rui Costa, kasnije fenomen Kaka, a od pomisli na napadače boljela je glava sve defenzivce jer su tu bili Ševčenko, Filippo Inzaghi, Hernan Crespo, Jon Dahl Tomasson...

Za većinu spomenutih 2003. godine postala je besmrtna u nogometnom smislu. U Ligi prvaka eliminirali su Inter u povijesnom polufinalu, a na Old Traffordu poslije penala srušili Juventus (3:2) u jedinom talijanskom finalu ikada, i postali nedodirljivi. Naravno, među njima i Kaladze, čiji je udarac obranio Gianluigi Buffon, ali je Dida, uz završni udarac Ševčenka, sve ispravio i donio trofej Lige prvaka u Milano.

Kaladze je nakon toga postao počasni građanin Gruzije te je izdana poštanska markica s njegovim likom. Postao je idol nacije i uzor svim generacijama koje dolaze.

Za devet godina na San Siru osvojio je osam trofeja, od čega još jednu Ligu prvaka 2007. godine, kada se nitko nije nadao. Tada se nakon Calciopolija i svih problema Milana uspio zajedno s ostalim imperatorima osvetiti Liverpoolu u Ateni (2:1) za onaj čuveni poraz u Istanbulu poslije vodstva 3:0 na poluvremenu.

Životna tragedija: Otmica i ubojstvo brata

Njegova popularnost u Gruziji bila je nevjerojatna tih godina. Pričalo o Kaladzeu koji igra u zvjezdanom Milanu i primjer je na terenu i izvan njega. Međutim, njegova bajka pretvorila se preko noći u najgoru noćnu moru. 

Po dolasku u Milan, 2001. godine, jednog dana ga je dočekala užasna vijest. Njegov brat Levan, inače student medicine, otet je u Gruziji. Otmičari su tražili otkup od 600.000 dolara. Predsjednik Gruzije Eduard Ševardnadze obećao je kako će država riješiti slučaj. Međutim, prolazili su dani, mjeseci, godine... Mnogi su govorili kako su Kakha i njegova obitelj više puta platili traženi otkup, no Levana su vidjeli samo u jednom video uratku u kojem traži pomoć. 

Vrijeme je prolazilo, nade je bila sve manje, iako je Kaladze s njom morao živjeti i igrati nogomet, a zbog nemoći države razmišljao je da odbije nastupati za reprezentaciju.

"Razmišljao sam i bio blizu da završim s reprezentacijom zbog svega što se događa. No, nisam imao snage i srca za tako nešto. Jednostavno, ne mogu ostaviti svoj narod i sve one ljude koji vole Gruziju", rekao je tada.

Prvi dio košmara potrajao je do 6. svibnja 2005., kada je policija pronašla osam beživotnih tijela, a sumnjalo se kako je među njima i njegov brat. Crne slutnje potvrđenje su 21. veljače 2006. kada je dokazano kako je Levan ubijen...

Kakha je morao nastaviti živjeti s tim, a u međuvremenu su za ubojstvo osuđeni David Asatiani (na 25 godina) i Merab Amilusašvili (na pet godina). 

Nogometaševa supruga Anouki 14. srpnja 2009. rodila je sina u Milanu, a on je dobio ime Levan u spomen na tragično stradalog brata.

Navijači ga vole jer je zabio Juventusu i Interu

Pored trofeja koje je osvojio s Milanom, Kaladze je, osim velikog srca i teške životne priče, postao miljenik navijača i zbog činjenice da je, iako branič, uspio zabiti najvećim rivalima - Juventusu i Interu. Istina, Staroj dami zabio je na Trofeo Timu 9. kolovoza 2001. godine. Tradicionalni turnir uoči sezone Milan je završio ispred Juvea i Intera, a Kaladze je u 31. minuti zabio za pobjedu 1:0 nakon asistencije prijatelja Ševčenka.

I dok se rival iz Torina izvukao samo na prijateljskoj utakmici, to Interu nije uspjelo, naprotiv. Bilo je to 14. travnja u 34. kolu Serie A. Navijači Nerazzurra bojkotirali su Derby della Madonnina zbog loših rezultata vlastite momčadi, kojoj je presudio Gruzijac u 70. minuti. Andrea Pirlo izveo je slobodni udarac s desne strane, obrana Intera odbila je loptu, koja je nakon toga stigla do Seedorfa koji je ponovno ubacio u šesnaesterac, a Kaladze aktivirao napadački gen iz djetinjstva, primio loptu na grudi, i iz voleja probio Julija Cesara za konačnih 1:0.