Foto: Ronald Goršić, Goran Mehkek / Cropix

HRVATSKA i Grčka igrali su u Zagrebu prije 13 mjeseci utakmicu (0:0) koju bi oba izbornika potpisala u Pireju: "Dogovoreni" remi.

Međutim, izbornik Santos mora "protuprirodno" grčkoj nogometnoj filozofiji, postaviti igru tako da pobijedi, iako zna da će njegovoj neefikasnoj reprezentaciji to biti iznimno teško protiv najbolje reprezentacije u skupini.

Hrvatska i Grčka godinu poslije na istim pozicijama kao na početku kvalifikacija

Nakon što su najjače reprezentacije skupine kiksale i međusobno remizirale, na kraju kvalifikacija, godinu dana nakon maksimirskog dvoboja, nalaze se na istim pozicijama gdje se bile 7. rujna 2010. Hrvatska, koja je na samom startu pobijedila u Latviji, u Zagrebu je dočekala najvećeg konkurenta za prvo mjesto, koji je u prvoj utakmici prosuo dva boda domaćim remijem s Gruzijom (1:1).

Iza obje reprezentacije bilo je teško razdoblje: Hrvatska se prvi put nakon 2000. nije plasirala na veliko natjecanje, a s obzirom kako je Grčka igrala u Južnoj Africi, ne bi bila velika šteta da tamo nije otišla. Grci su u Hrvatsku došli na samom početku ere nakon Rehhagela, a iako je Nijemčev portugalski nasljednik Fernando Santos javno obećao kako kod njega neće biti antinogometa, te ugodne večeri na Maksimiru gledali smo onu Grčku na kakvu smo navikli - petorica u bloku na sredini, naprijed usamljeni Salpingidis.

Strah od Hrvatske kriv što se Santos vratio Rehhagelovom stilu, kojeg se javno odrekao

"Hrvatska je iznimno jaka, momčad koja već dugo igra zajedno, stvorila je prepoznatljivu igru, a ja sam prisiljen nakon što smo uveli sustav 4-4-2 (s rombom u sredini) protiv Hrvatske prijeći na drugi sustav, jer 4-4-2 koji planiram igrati s Grčkom nemam sada vremena dodatno uigravati", odgovorio je Santos tada na naše pitanje smatra li Hrvatsku prvim favoritom skupine.

Santos je u strahu nakon još jednog kiksa, a nakon prve utakmice protiv Gruzije, odustao od taktike koja se u generalci za kvalifikacije protiv Srba u Beogradu (pobjeda 1:0 golom Salpingidisa) pokazala uspješnom. Na Partizanovom stadionu je prošlog kolovoza postavio momčad koja je koncepcijom - igrom s probojnim krilima i dva napadača, taktikom 4-4-2 i imenima (postavio je u prvu momčad najveći dragulj grčkog nogometa, 20-godišnjeg Sotirisa Ninisa), težila nadigravanju i igri za gol više, jer Santos se odmah po preuzimanju reprezentacije distancirao od obranaške i destruktivne igre, koja je u Rehhagelovoj eri (2001-2010) Grčkoj donijela europsku titulu 2004., ali i prijezir nogometnih zaljubljenika cijelog kontinenta.

Grčka u formaciji 4-4-2, 11.kolovoza 2010. u prijateljskoj utakmici protiv Srbije:

Sifakis; Spiropulos, Kirgiakos, Papastathopoulos, Vyntra - Ninis, Katsouranis, Karagounis, Torosidis - Salpingidis, Samaras

Već je protiv Gruzije "hrabri" Santos uveo romb na sredini ne bi li dodatno, još jednim igračem, ojačao defenzivni blok. Kada je vidio da mu momčad nakon primljenog gola protiv europskog "trećeligaša" djeluje obezglavljeno i razbijeno, a znajući da mu odmah potom slijedi najteže gostovanje u skupini, vratio se sustavu 4-2-3-1, koji je u izvedbi Grka zapravo 4-5-1, sa Samarasom na lijevom boku i jedinim isturenim napadačem Dimitrisom Salpingidisom, kojeg su upoznali i Dinamovci, jer predvodio je napad PAOK-a.

Grčka u formaciji 4-5-1, 7.rujna 2010. u kvalifikacijskoj utakmici protiv Hrvatske:

Sifakis - Vyntra, Papadopoulos, Papastathopoulos, Tzavellas - Katsouranis, Tziolis, Torosidis, Karagounis, Samaras - Salpingidis

Bilić je s druge strane posložio momčad u 4-4-2, za koji će poslije utakmice reći kako je bio "prerizičan". U odnosu na susret u Rigi, gdje je pobijedio Latviju, Bilić je iznenadio Pranjićem na desnom krilu, dok je Kranjčara iz sredine prebacio na lijevu stranu. Vratio se i to neprepoznatljivo loše, Modrić, a mjesto u prvoj postavi izgubili su Rakitić i Eduardo.

Hrvatska u formaciji 4-4-2, 7.rujna 2010. u kvalifikacijskoj utakmici protiv Grčke:

Runje - Srna, Ćorluka, Šimunić, Strinić - Pranjić, Modrić, Vukojević, Kranjčar - Petrić, Olić

Utakmica je u prvom dijelu bila potpuno nejestiva, a naš napadački dvojac Olić - Petrić isključen iz igre. Hrvatska je samo na početku zaprijetila, treći korner imali smo već u desetoj minuti. Umalo je Hrvatsku koštala greška Darija Srne, kojem je lopta prošla kroz noge, na što je Samaras pokazao zašto navijači Celtica pišu peticije da ga se odstrani iz kluba - sam je pucao daleko od gola. Hrvatska je u prvom poluvremenu bila spora, nemoćna, s potpuno zauzdanim Modrićem i igrom koju su odlikovala alibi-dodavanja.

Bilić pogodio izmjene, ali Da Silva nije stopostotne prilike

Grke je zanimao isključivo bod i igrali su bez ikakvih ambicija, dok je Bilić u nastavku umjesto Petrića, Modrića i Olića, uveo Jelavića, Rakitića i Eduarda. Izmjene su bile pun pogodak i generator svih prilika i dobrih akcija u nastavku, ali Duduov golgeterski instinkt zakazao je u dvije velike prilike: Nakon ubačaja sjajnog Rakitića, glavom je s par metara promašio ono što je "stari" Dudu zabijao protiv Engleske, a na samom kraju nevjerojatan kiks - nije zabio iz peterca.