OSTALO je još točno 27 dana do početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, koja je po treći put domaćin završnog turnira najboljih momčadi Starog kontinenta. Inicijalni Euro 1960. održan je u Francuskoj, baš kao i turnir 1984., kad su se domaćini predvođeni Michelom Platinijem okitili svojim prvim velikim nogometnim zlatom. 

 

Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.

 

Dok ludnica 10. lipnja ne krene, Index vas poziva da zajedno s nama odbrojavate do početka uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.

 

Odbrojavanje je počelo.

 

 

Zapadna Njemačka bojkotirala je prva dva Eura, dok je na trećem, onom 1968. zapela u četvrtfinalnoj grupi kad je u posljednjem kolu senzacionalno odigrala samo 0:0 protiv slabašne Albanije i tako je na završni turnir najbolje četvorke Starog kontinenta poslala Jugoslaviju, koja je poslije došla do finala.

 

Nijemci su po svaku cijenu željeli osvojiti naslov europskog prvaka 1972. i sve su podredili samo tom rezultatu. Pobjedonosni put Zapadne Njemačke počeo je na Wembleyu na kvalifikacijskoj utakmici četvrtfinala protiv Engleske. Hoeneß, Netzer i Müller s tri komada potopili su svoje arhetipske neprijatelje već u prvoj utakmici (1:3), tako da je uzvrat u Berlinu (0:0) bio samo formalnost.

 

Nakon utakmice na Wembleyu tisuće njemačkih navijača satima su slavili pobjedu svoje momčadi sve dok direktor stadiona nije isključio struju. Navijači Elfa shvatili su da se pred njihovim očima rađa nogometna supersila koja će u godinama koje slijede pokoriti svijet.

 

Završni turnir trebao se održati baš u Njemačkoj, no kako je tamošnji Savez bio zauzet organizacijom predstojećeg Svjetskog prvenstva (1974.), kao domaćini spremno su uskočili Belgijanci.

 

Belgija je u dva četvrtfinalna dvoboja protiv Italije, aktualnog prvaka Europe i svjetskog doprvaka iznenađujuće slavila i tamošnja javnost vjerovala je kako kao domaćini mogu iskoristiti prednost domaćeg terena i doći do naslova.

 

Međutim, s tim se nisu slagali Nijemci. U polufinalu igranom u Antwerpenu Belgija se jako dobro držala protiv favoriziranog gosta, no svakom tko je gledao utakmicu bilo je jasno kako će Njemačka ući u finale. Nijemci su se pošteno napromašivali, no dva gola jednog od najboljih topnika svih vremena, Gerda Müllera bila su dovoljna da Njemačka izbori svoje prvo finale. Nekoliko minuta prije kraja Polleunis je uspio samo ublažiti poraz.

 

Sovjeti, vječni finalisti ovog natjecanja (tri finala od četiri moguća) u završnom meču nisu imali nikakve šanse. Dva gola Müllera i jedan Wimmera zaključili su ovo finale, koje je od prve minute bilo lišeno svake napetosti.

 

''Nismo se bojali Rusa. Od početka je svi bilo savršeno. Momčad je igrala odlično, trener je u svakom trenutku vukao prave poteze. Tada smo bili na vrhuncu i Rusi nisu imali šanse u finalu'', rekao je veliki Gerd, koji je u cijelom ciklusu zabio čak devet golova.

 

Beckenbauer je poslije tvrdio da je ta Njemačka bila najbolja Njemačka ikad, jer nogomet koji su oni tada igrali bio je preteča Totalnog nogometa, koji su dvije godine kasnije usavršili Nizozemci. Veliki Kaiser u tim svojim razmišljanjima nije bio usamljen.

 

''Odigrali smo možda najbolju utakmicu ikad protiv Njemačke. Međutim, kad igrate protiv jedne takve momčadi, to nije dovoljno. Gerd Müller, Franz Beckenbauer, Gunter Netzer, Sepp Maier, a svi oni u naponu snage. Mislim da su bili najbolji njemački tim svih vremena'', poslije je pričao kapetan Belgije Paul van Himst.