Foto: Nenad Dugi/Cropix

KAD smo 2009. kao Koordinacija hrvatskih navijačkih udruga s Vladom pregovarali zato kaj su hulje po treći put u par godina pokušale drastično postrožit Zakon o navijačima, jedan od naših zahtjeva bio je da se napokon pokuša pobliže definirat koji kurac točno predstavlja nepoćudno skandiranje, govor mržnje i zbog čega sve verbalnog i simboličkog drotovi imaju pravo hapsit ljude po tekmama.

Inače, sva ta political correctness sranja idu mi na kurac i u uređenim državama koje nemaju većih briga, a kamoli u Hrvatskoj – zemlji kojom i dalje neskriveno vladaju korupcija i kriminal. Totalitarnu simboliku posebno je teško definirat u Hrvatskoj gdje najljepši trg glavnog grada nosi ime udžbeničkog primjera splohnavadnog zločinca i diktatora (koliko god šutjeli o tome).

Već tada, pred 5-6 godina murija je uvela praksu u kojoj drot s dva nesvršena razreda srednje mesarske u Korenici privodi ljude radi hrvatske zastave s prvim bijelim poljem i spremno se poziva na govor mržnje, iako nema niti natruhu ideje o čem bi se tu trebalo radit. Reakcija Adlešičke, raznih kriplova iz Vlade i drotovske vrhuške na taj naš prijedlog bile su oštre. Nikako se nisu slagali da se bilo u samom Zakonu, bilo u nekakvom priručniku za genija iz interventne murije, makar pokuša objasniti što je uopće govor mržnje i koje parole, simboli i skandiranja su nepoćudni, a koji nisu. Tom našem prijedlogu protivili su se znatno žešće nego nekim drugima za koje smo očekivali da će ih dočekati drvljem i kamenjem.

Nama nikako nije bilo jasno zakaj govor mržnje od normalnog stadionskog folklora ne odijeli neki profesor s Filozofskog faksa ili docent s Prava i zašto bi bilo loše da se tako pomogne onima koji Zakon provode na terenu.

Neki dan je postalo jasno zašto.

Uvođenje verbalnog delikta sada služi sprječavanju stadionskog bunta protiv apsolutnog gospodara hrvatskog nogometa Zdravka Mamića kao što je prije služilo zaštiti perverznog Tuđmanovog projekta državnog nogometnog kluba NK Croatije. Riječ je o jednom od najsramotnijih procesa u modernoj hrvatskoj državi koji graniči sa šizofrenijom i prije svega vrijeđa inteligenciju cjelokupne hrvatske javnosti. Sol na ranu dodatno trlja činjenica da je akciju uhićivanja navodnih rasista vodila zagrebačka policija koja je prepuna likova koji su primjerice 90-tih slali specijalce da na silu otmu transparent "Dinamo svetinja". Da mi je znati koji li je članak zakona taj transparent kršio? I zakaj mi imamo historijsko pamćenje jebene zlatne ribice?

Situacija je šizofrena zato kaj je Zdravko Mamić čovjek koji je karijeru i carstvo izgradio na monstruoznim i gadljivim uvredama koje je uvijek izricao pred cjelokupnom javnošću, s ciljem da zastraši, dezavuira i ušutka svoje protivnike. Kada bi mu ponestalo konkretnih argumenata, a to se događa cca tri puta svake minute, onda bi na najprljaviji način brojao krvna zrnca, psovao majke, nabijao ih na kurac, spominjao tjelesne nedostatke, ženama govorio da su kurve, muškarcima opisivao kako im se žene ševe s ljubavnicima i općenito izgovarao nevjerojatne gadosti kakve se ne bi smjele opraštati niti teškim šizofrenicima. Ili je pak po potrebi vadio lažne ili prave policijske dosjee (koje mu sustavno daju isti oni koji sada hapse po stadionu).

Groteskno je i bolesno da hrvatska policija, pa bila to i ova iz Mamiću tradicionalno bliske PU Zagrebačke, čiji su mu načelnici dugogodišnji zaštitnici, kako bi čuvala guzicu tom opskurnom liku zatvara ljude zbog bilo kakvih uvreda ili skandiranja, a kamoli radi nečeg tako benignog. Čak i u komunizmu, bolesnom, totalitarnom i neslobodnom režimu koji je kao zjenicu oka svoga čuvao trulu utopiju o bratstvu i jedinstvu, bilo je moguće na utakmici nekome vikati da je Cigan. Milicija je uhićivala radi domoljubnih pjesama ili banalnog verbalnog delikta, kao dijete sjećam se da su na Cibona – Zvezda masovno privodili ljude koji su Srbima skandirali: „Sretan vam Uskrs!“, ali NIKADA nisam vidio da je uhićivala kad se vikalo: „Cigani, Cigani!“.

BTW, i danas Zvezdini navijači sami sebe ponosno zovu Ciganima, pitajte bilo koga u Beogradu, tako da s obzirom na opetovano izraženu ljubav ZM prema Zvezdi i Džajiću, netko time Mamića zapravo naziva Zvezdašem, a to nikako nije rasna uvreda. U žargonu nogometnih navijača, Cigan prvo asocira na navijača Zvezde, a tek onda na ponosni nomadski narod koji inače obožavam jer fino razjebava ovu našu učmalu malograđansku sredinu. Samo, objasni ti to panduru...

Naravno, Mamićevi čuvari spremno će reći kako su postupali po zakonu koji je naravno, na njihovo inzistiranje ostao nedorečen i tako policiji olakšao prljavu rabotu.

Nadalje, Mamić je nedvojbeno i bez ikakve sumnje osvjedočeni javni difamator, šovinist i rasist, koji je primjerice sasvim konkretne pojedince iz BBB pred kamerama nazivao zavidnim Muslimanima i Srbima koji žele srušiti Hrvatsku i koji je na kraju krajeva Jovanoviću rekao da mu iz očiju šiklja krv, a iz usta vire zubi spremni na klanje Hrvata. Zato nimalo ne čudi da se toga čovjeka pokušava izbaciti iz takta nazivajući ga pripadnikom druge rase i nacije.

Nazivati Mamića Ciganom isto je kao što bi bilo vrijeđati Hitlera nazivajući ga Židovom. To ne znači da onaj tko Hitleru viče da je Židov, nužno mrzi Židove, a sasvim je jasno da je primarni cilj takvog skandiranja uvrijediti Hitlera, a ne Židove.

Pendrekaši, Mamiću skloni masnobradi novinari i goropadna sljedba sa zapada – uglavnom tipovi glupi ko mahovina na kurcu smrznutog leminga, sve opravdavaju Uefom. Zamislite, policiji jedne suverene države zapovijedi izdaje švicarska nogometna nevladina udruga s Himalajom korupcijskih skandala i moralnom dubinom Idija Amina. Što je sljedeće? Meksički narkokarteli nam preuzimaju Ministarstvo zdravlja i trguju bubrezima, a Camorra počinje voditi zagrebačke dječje vrtiće, pa klinci u podrumima danonoćno šivaju nogometne lopte?

PlatiMi i veselo društvance kojem se smrzne govno pred bilo kakvim opskurnim svjetskim bogatašem kojem krvava lova curi iz džepova, uglavnom žmire nad sranjima koja se događaju širom zapadne Europe, a mišiće bildaju na sirotinji i malima. No, ono što je bitnije, niti oni, niti nekakav FARE iz Londona, kurca ne znaju o čijoj glavi rade.

Glupanderi, na tom jebenom ružnom stadionu započeo je otpor koji je slučajno ili ne, sasvim konkretno rezultirao ovom državom, na tom jebenom stadionu je praktički odmah nakon stvaranja države započeo bunt protiv bahatog predsjednika koji je faraonski od našeg kluba poželio napraviti svoju igračkicu, a sada traje bunt protiv tipa koji je, kako bi rekao Zvone Boban, od Dinama napravio svog kmeta, od hrvatskog nogometa svoj feud, a pritom je vlasnik bez vlasničkog lista.

Da smo nacija koja drži do sebe, Maksimir bi bio posebno mjesto, živi spomenik hrvatskoj slobodi i demokraciji, jer upravo na tom svetom mjestu njihovi su temelji. Ali ne, mi smo sve to prepustili oholom nakupcu i njegovim marionetama u gradskim i državnim strukturama. Fuj!