Kriminal u sportu

Otkrivamo kako posluje Dinamo: Stolice za milijun kuna nabavlja od firme klupskog direktora

KLJUČNI PODACI
  • Dinamo tvrdi kako su 36 tisuća stolica za ljetnu obnovu stadiona kupili izravno po proizvođača
  • Narudžbenica pokazuje da ih je uvezla tvrtka direktora kluba
  • Zato je protiv uprave Dinama podnesena prijava USKOK-u i DORH-u
Piše: Zvonko Alač
petak, 9.12.2011. 12:37
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Nove stolice za Maksimir, vrijedne preko milijun kuna, Dinamo nije kupio izravno, kao što su iz kluba govorili, nego preko tvrtke "Duo Gastronomija" u vlasništvu jednog od direktora kluba

Foto: Ronald Goršić, Nenad Dugi, Drago Sopta/Cropix

IZ DINAMA su govorili kako su 36 tisuća stolica za uređenje stadiona prošlog ljeta, nabavili izravno od proizvođača u Turskoj, ali dokument kojeg posjedujemo pokazuje da su stolice do kluba i tribina Maksimira došle preko trgovačkog društva "Duo-gastronomija d.o.o." kojeg je vlasnik direktor nabave Dinama, Dražen Miličević.

Pokušali smo doći do gospodina Miličevića, kako bi ga pitali da nam objasni poslovni odnos između njegove privatne tvrtke i kluba u kojem je zaposlen, ali iako smo ljubaznoj tajnici naglasili kako se tema tiče njega, direktor je bio zauzet. Na pitanje da dobijemo njegov kontakt kako bi zbog bitnosti i hitnosti teme pričali izravno, također smo dobili odbijenicu.

Dinamov direktor: Kupili smo stolice izravno od proizvođača

"Kupili smo ih direktno od proizvođača, samougasive su i bez oštrih rubova ako se slome. Specijalizirane su za otvorene stadione bez krova, a imaju i UV-zaštitu. Uglavnom, proizvođač nam jamči za sve." govorio nam je ovo ljeto direktor stadiona Miljenko Sakoman o stolicama.

Podsjećamo, prije mjesec dana su navijači Dinama na konferencije za medije objavili kako su od proizvođača saznali da je nabavna cijena stolica, koje su u srpnju postavljene na gradskom stadionu, 3.90 eura po komadu, što stavku novih stolica u 10-ak milijuna eura teškoj ljetnoj rekonstrukciji stadiona, zaokružuje na oko 144 tisuća eura, ili na nešto više od milijun kuna.



Baratamo okvirnim ciframa, jer Dinamo do danas nije objavio točan iznos troškova ljetne obnove i rekonstrukcije stadiona, niti je javnosti dao na uvid ijedno financijsko izvješće, kao što to nije pokazao ni gradskim vlastima, u čijem je stadion vlasništvu.

Tvrtke Dinamovih direktora - kooperanti kluba

Naravno da ovakvo "ispreplitanje" poslovnih interesa, pri čemu klub stolice nabavlja preko firme svog zaposlenika, budi sumnju na dijeljenje moguće razlike u cijeni između posrednika (tvrtke koja je stolice uvezla) i kupca (GNK Dinamo), čime bi dakako bio oštećen klub. Osim toga, postojanje ovakvog "obrasca poslovanja" u Dinamu, ukazuje na to da ovo nije jedini slučaj da Dinamo kooperante nalazi u vlastitim redovima. Institucije bi trebale provjeriti "kako se dobivaju i ugovaraju poslovi vezani uz Dinamo, koji bi trebao funkcionirati kao neprofitna udruga građana, a ne u korist pojedinaca." 



"Zbog postojanja osnovane sumnje da su se putem trgovačkog društva u vlasništvu
zaposlenika GNK Dinamo, sjedalice nabavljale za jednu cijenu, da bi GNK Dinamo za drugu cijenu kupovao iste sjedalice koje je mogao i izravno, kao primjera za malverzacije u poslovanju na štetu kluba i u korist pojedinaca, upozoravam Vas na potrebu da se provjere računi i fakture u vezi navedene činjenice, kao i svi ostali u procesu nedavnog uređivanja gradskog stadiona, kojeg koristi GNK Dinamo" piše u anonimnoj kaznenoj prijavi, koja je povodom Slučaja stolice, podnesena USKOK-u i Državnom odvjetništvu.

Zbog stolica je protiv uprave Dinama podnesena prijava USKOK-u i DORH-u

Sve ovo pokazuje da postoji sumnja na počinjenje kaznenih djela i potreba za  istragom nadležnih tijela. Kazneni zakon djela, ovisno o rezultatima istrage, može kvalificirati kao "sklapanje štetnog ugovora", "zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju", "povredu ravnopravnosti u gospodarskom poslovanju", ali i "pranje novca".

Rekli su o novim stolicama na Maksimiru:

Mamić:  Ma što te kurac boli koliko košta stolica. Ovo više nećemo trpjeti!



"Stalno nam političari održavaju lekcije kako treba funkcionirati, ma neka dođu da im tata pokaže kako se treba ponašati! Obnovili smo stadion i odjednom su počeli tu paradirati sitni mufljazi i ispitivati koliko košta stolica, koliko košta ovo, koliko ono... Ma što te kurac boli koliko košta stolica. Ovo više nećemo trpjeti!" poručio je Zdravko Mamić prije mjesec dana.

Bandić: Mirni smo 10 godina, ali tada nećemo mijenjati stolice



TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Čestitam vam što ste spasili što se spasiti dalo", obratio se počasni predsjednik kluba direktorima stadiona i kluba Miljenku Sakomanu i Damiru Vrbanoviću, ovog ljeta u obilasku stadiona: "Umili ste stadion i posadili travu kakva je na Wembleyju. Napravili ste fini glanc i sad smo mirni desetak godina, ali nadam se da tada nećemo opet mijenjati stolice, nego konačno riješiti pitanje stadiona."  


BBB: "Stolica košta 3.90 eura, a kako je Dinamo došao do cifre od 10 milijuna eura za obnovu stadiona?"



BBB se pitaju gdje su računi adaptacije maksimirskog stadiona, jer kako kažu, ako su troškovnik obnove i izgradnje stadiona mogli javno podastrijeti jedan Ajax, Juventus i Bayern, pitaju se zašto to ne radi i Dinamo. Podsjetili su kako su navodni troškovi ovoljetne obnove stadiona rasli iz dana u dan, a bez da je itko dao točan iznos. Navijači napominju kako je klub u zadnjih 10-ak godina od Grada za održavanje stadiona dobio oko 100 milijuna kuna, a za to vrijeme na stadionu nisu radila niti dva WC-a, pa je to još jedan motiv više za otkrivanje financijskih detalja pompozno praćene obnove stadiona.

U Dinamu "ne vide problem" da direktor gradskog stadiona nadgleda radove privatne firme svog oca

Obnovu Maksimira izvodila je i privatna tvrtka Maxmar Sport, čiji je vlasnik Milan Sakoman, otac spomenutog direktora stadiona Miljenka Sakomana. Maxmar Sport je dobio posao bez natječaja jer Dinamo nije obvezan raspisivati javne natječaje, iako se djelomično financira iz proračuna Grada Zagreba. Nepoznato je i koliko je Dinamo isplatio Maxmar Sportu, čiji je ured prijavljen u Maksimirskoj 128, za radove na stadionu, jer klub to nije obvezan otkriti.

Iako se ovo čini školskim primjerom sukoba interesa, jer direktor gradskog stadiona nadgleda radove privatne firme svog oca, Miljenko Sakoman, direktor Maksimira odbacuje takve kvalifikacije: "To su gluposti. Čak i da je to istina, ne vidim problem u tome. Napravili smo divan posao, ali nekome očito to ne odgovara. Što god da mi zatreba, naravno da ću tražiti oca da mi pomogne. Moja dva sina pomažu na obnovi, javili su nam se ljudi koji žele pomoći. Zar svi oni krše zakon samo što žele pomoći u obnovi?", rekao je Sakoman za Index.

Kako se obnavljao stadion: Troškovi u mjesec dana narasli s "desetak milijuna" kuna, na jednako toliko eura
 
Radove na stadionu, koji su bili planirani do desetak, pa narasli do 50 milijuna kuna (neslužbeno - desetak milijuna eura), financirao je Dinamo. Naravno, ako je vjerovati Mamiću, jer zbog potpune netransparentnosti poslovanja, javnost i najveći dio članova kluba, ne znaju financijsko stanje u Dinamu. U isto vrijeme, Dinamu je preko fonda za vrhunski sport i sredstava za investicijsko održavanje, svake od zadnjih deset godina uplaćeno po 9 milijuna kuna, tako da se za svo vrijeme dok na stadionu "nisu radila dva wc-a", ne može reći da Grad nije investirao u stadion čiju je obnovu "platio Dinamo."

Kao svako dobro djelo mecene Mamića, i ovo ima svoju računicu



Uređenje Maksimira bilo je nužno kako bi se zadovoljili osnovni kriteriji Uefe uoči Dinamovog nastupa u Ligi prvaka. No, Mamić je sve glasnije tražio pomoć Grada u uređenju stadiona iako svjestan da Bandić više ne može davati milijune za "rupu bez dna". Mamiću, šefu Dinama, taj status malo znači bez stadiona. Zbog toga je počeo koketirati i s "arapskim investitorima" pritiskajući gradske vlasti da konačno riješe problem Maksimira: bilo da mu financiraju obnovu ili ga prepuste klubu i ljudima s novcem.

"Arapski investitori" kao pritisak na grad

Međutim, Mamiću na putu stoje građani Zagreba čijim je novcem godinama uređivao i održavao stadion i kojima je Bandić ranije obećao da će na referendumu odlučivati o sudbini Maksimira. Dinamo je i dalje podstanar, iako se tako ne ponaša. "Dinamo je tražio dozvolu za radove i mi smo je dali. Bio bih počašćen kada bi i ostali klubovi pokazali takvu inicijativu u ova recesijska vremena" rekao nam je ovog ljeta gradonačelnik Bandić, koji se samo nasmijao na primjedbu kako je ovom investicijom Mamić dobio i dio upravljačkih prava nad Maksimirom, kao i "plodouživanje": "Stadion ostaje gradski". Pitali smo ga tada hoće li Zagreb obnoviti barem sanitarne čvorove na stadionu? "Dala bi mama da ima" pokušao je Bandić biti duhovit.

Od deset milijuna eura, za tek milijun i 830 tisuća eura se može izračunati gdje su otišle

Međutim, cifre koje su se okrenule u obnovi stadiona nikako nisu smiješne: stolice su dakle 144 tisuće eura, plava trava oko terena 325 tisuća, udobne sjedalice u kabinama za rezervne igrače 13 tisuća eura.Što se tiče troškova terena, uzima se relevantna procjena Miljenka Sakomana, po kojoj je novi teren plaćen deset milijuna kuna ili milijun i 300 tisuća eura.

Dakle, cijena poznatih troškova adaptacije Maksimira je milijun i 830 tisuća eura. Kada se uzme u obzir da je cjelokupna rekonstrukcija objekta stajala oko 10 milijuna eura, postalja se pitanje je li moguće da radnici, svečana loža, novinarski salon i semafor koštaju preko osam milijuna eura. Stoga je logično da navijači postavljaju pitanje koje bi trebali odaslati i ostali Zagrepčani, punitelji gradskog proračuna: "Kada ćemo vidjeti račune?"

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije