Pekinška priča: Filip Ude je naš Phelps i Bolt
SVE VEZANO za ovoljetne Olimpijske igre je bilo preveliko: golema Kina koja ih je ugostila, broj natjecatelja (10 i pol tisuća), protesti zbog toga što ih takva eklatantna kršiteljica svekolikih ljudskih prava uopće organizira, a naravno da ništa manja nisu bila ni očekivanja od hrvatskih olimpijaca koji su se otisnuli stopama Marka Pola.
Upravo je drevnim "Putem svile" krenula olimpijska baklja, ali su bakljonoše nailazili na napade i prosvjede boraca za ljudska prava i boraca za slobodni Tibet; u Londonu su je neuspješno pokušali izgasiti, dok im je to pošlo za rukom u Parizu. Kinezi su uspinjući baklju na Mount Everest došli u sukob s Nepalom i dakako, Tibetancima.
Koliki su gargantuanski razmjeri onog što smo gledali na Dalekom istoku, govore i sljedeći podaci; Kinezi su u ovaj projekt upregli na milijune radnika i potrošili fantastične 42 milijarde dolara kako bi svijetu pokazali "socijalnu stabilnost, ekonomski napredak i zdrav život kineskog naroda". S druge strane, iz Londona su već objavili da im za dvije godine ne pada na pamet potrošiti ni penija više od 19 milijardi za Igre u sjedištu Ujedinjenog Kraljevstva.
Dok mnogi nisu vidjeli sve objekte sagrađene za OI, većina je svjedočila spektakularnom otvaranju kojeg je režirao proslavljeni kineski redatelj Zhang Yimou. On je svakako uspio zamazati oči mnogima kojima pretjerano ne smeta žestoko protivljenje oponenata igrama u Kini, a svakako je gledanje koreografija i slet na stadionu umnogome skrenuo pozornost s nevjerojatno zagađenog zraka u Pekingu i okolici.
Još malo gnjavaže s brojkama: na Igrama su postavljena 43 svjetska rekorda, a medalje je osvojilo rekordnih 87 zemalja, dok su Kinezi izborili čak 51 zlato (uz 21 srebro i 28 bronci). Na drugom mjestu su Amerikanci sa 36 zlata, 38 srebra i 36 bronci, dok su treći Rusi sa 23 zlata, 21 srebrom i 28 bronci. Tijekom OI u Pekingu je podijeljeno 958 medalja - 302 zlata, 303 srebra i 353 bronce.
Michael Phelps je srušio dva rekorda: onaj po broju osvojenih zlata na jednim Igrama i po broju ukupno osvojenih olimpijskih medalja u karijeri (a tek su mu 23 godine), dok je Usain Bolt postao Najbrži čovjek na svijetu, postavljajući svjetske rekorde u najatraktivnijim sprinterskim disciplinama na 100 i 200 metara.
Hrvatska na Olimpijskim igrama: Medalja 5, ocjena minus 3
Apsolutni heroj hrvatskog kontingenta (105 natjecatelja) bio je mladi Čakovčani Filip Ude (22), koji je u gimnastičkoj disciplini "konj s hvataljkama" osvojio srebrenu medalju, a cijelu hrvatsku javnost je osvojio svojom skromnošću, simpatičnošću i jednostavnošću, koje imponiraju, posebno kada se saznalo za njegove ogromne žrtve i odricanja i nezavidnu obiteljsku situaciju.
Odlazeći iz Međimurja na treninge u Bratislavu živio je u i trenirao u uvjetima nedostojnima vrhunskog sportaša (na konju s hvataljkama je srebreni na EP-u 2007., kao i na Svjetskom kupu prošle godine), ali je i nakon što mu se "dogodila slava" ostao nasmijan i pristupačan mladi sportaš u punom smislu riječi, koji s oduševljenjem priča o novoj dvorani u Nedelišću, zahvaljujući kojoj više neće morati u inozemstvo pripremati nove medalje.
Osim njega, srebrom se zakitila i Blanka Vlašić. Logično je da najbolja svjetska visačica (svjetska i europska prvakinja) nije bila potpuno zadovoljna "drugom nagradom", jer istina je da je na Olimpijskim Igrama medalja veliko postignuće, ali za rođenu šampionku, uvijek je "rezerviran" vrh, kako u njenim, tako i očekivanjima javnosti.
(Ne)očekivane bronce
Taekwondo-reprezentativke Martina Zubčić i Sandra Šarić, su bez uvrede, imale najlakši put do bronci. Ako se netko pita kako išta što se zaradi dijeljenjem i primanjem udaraca može biti "lako", odgovor je sljedeći: nakon samo dvije pobjede na taekwondo turniru, natjecateljice su već bile u polufinalu, a Šarić je do bronce došla iako je ispala već u četvrtfinalu kao “lucky loser”, natjecateljica koja je poražena od finalistice.
Korejka Kyung-seon Hwang, pobjednica nad našom Sandrom Šarić u četvrtfinalu olimpijskoga taekwondo natjecanja do 67 kilograma, omogućila joj je polufinalnom pobjedom nad Francuskinjom Gwladys Patience Epangue 2:1, zlatnim bodom u četvrtoj rundi ulazak u repesaž za broncu.
Peking joj očigledno leži, jer tamo je i 2007. osvojila srebro na SP-u, a godinu potom je uzela zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Rimu u kategoriji do 72 kg. Brončana je bila na Svjetskom prvenstvu 2003. u Njemačkoj u kategoriji do 67 kilograma, a svjetska je viceprvakinja sa natjecanja 2005. u Madridu.
Martina Zubčić je u kategoriji do 57 kilograma u borbi za treće mjesto svladala svladavši Sung Yu-Chi s Tajvana, "zlatnim bodom" u dodatnoj četvrtoj rundi. Nakon tri runde od po dvije minute rezultat je bio 4:4.
Sung Yu-Chi cijelu se borbu mučila s ozljedom koljena desne noge, a suci su previše puta dopuštali prekid meča, iako je bilo posve jasno da protivnica naše olimpijke uopće ne može koristiti ozlijeđenu nogu.
Zubčić je ipak odnijela pobjedu nad nevjerojatno požrtvovnom Tajvanćankom, koja je cijeli meč izdržala na jednoj nozi, u više navrata padajući na tatami s bolnim grčem i rukama na sasvim onesposobljenom koljenu.
Martina Zubčić također nije zalutala u svjetski vrh: posljednjih godina je bila zlatna, srebrna i brončana na europskim prvenstvima. Međutim, ostaje mrlja, ne na njenom postignuću ili žrtvi koju je podnijela, nego zbog toga što izbornik Hong nije htio u Peking voditi Anu Zaninović (umjesto koje je otišla Martina), iako je i ona barem jednako zaslužila biti tamo i boriti se za medalju.
Precizna "snajperistica" s dioptrijom minus 1!
Prvu pekinšku medalju Hrvatskoj je donijela 26-godišnja Riječanka Snježana Pejčić koja je osvojila broncu u streljaštvu, u disciplini 10 metara zračna puška. To je ujedno 12. hrvatska medalja na ljetnim Olimpijskim igrama, a prva u streljaštvu. Pejčić je sakupila 500.9 bodova, dok je zlatnu medalju osvojila Čehinja Katerina Emmons sa sakupljenih 503.5 bodova, što je novi olimpijski rekord.
Natjecanje je bilo neizvjesno do samog kraja, Pejčić je pogodila 399 krugova u osnovnom meču kvalifikacija te tako izjednačila osobni i državni rekord. U finalu je ova Riječanka, koja nosi naočale s minus 1 dioptrijom, ostala pribrana i mirna, a u jednom trenutku je imala i srebro, međutim na kraju ju je pretekla Galkina. U zadnjem pucnju Snježana je pogodila središte mete i tako osigurala da je ne pretekne Amerikanka Jamie Beyerle. "Bila sam nervozna, jako nervozna. Nikada mi u karijeri jedno pucanje nije bilo ovako teško. Ruke su se tresle cijelo vrijeme, ali to se, srećom, nije vidjelo na rezultatima", izjavila je Pejčić nakon dodjele medalja.
"Novinari me nisu svrstavali u favorite i možda mi je to pomoglo da osvojim medalju, jer nije bilo nikakvog pritiska. Sad ipak očekujem malo veći pritisak, 14. kolovoza pucam trostav na 50 metara i svi će očekivati nova čuda, međutim moram reći da je zračna puška na 10 metara ipak moja jača disciplina", kazala je prva hrvatska osvajačica medalja na OI u Pekingu.
Njene riječi su se pokazale točnima jer je u toj disciplini u kvalifikacijama zauzela 26. mjesto od 43 pucačice tako da je nije bilo u finalu.
Rukometašima se nema što zamjeriti
Generacija koja nas je razmazila uspjesima nije uspjela obraniti olimpijsko zlato iz Atene, štoviše, ostali su bez ikakve medalje nakon što su ih u borbi za broncu pobijedili Španjolci ali njima nitko nema pravo previše zamjerati na tome, jer zbog brutalno pretrpanog kalendara i dinamike najvećih natjecanja (svake godine je europsko, svjetsko prvenstvo ili OI), a ove godine su pola godine prije Pekinga osvojili europsko srebro, postignuće koje mirne duše možemo staviti uz ova najveća - olimpijska odličja.
Slično, ali spušteno na par razina niže, možemo kazati i za košarkaše, koji su "krvavih koljena" nakon 12 godina izborili nastup na OI, koji je završen u zacrtanom četvrtfinalu. Njima su također bili kobni Španjolci, koji će stići do finala s Amerikancima.
Duga lista razočaranja
Na prvo mjesto olimpijskih promašaja valja staviti vaterpoliste: aktualni svjetski prvaci su pustili brkove i s unaprijed upisanom medaljom krenuli u Peking, a tamo su ih Crnogorci izbacili iz polufinala. Tu nije bio kraj; na kraju su bili tek šesti. Izbornik Rudić se poslije debakla posuo pepelom i javno poručio da je krivac za loš nastup samo godinu dana nakon maestralnog Svjetskog prvenstva.
Sanja Jovanović, Duje Draganja, braća Skelin bi također najradije zaboravili kolovoz 2008, a što se tiče Ive Karlovića, mnogo je zabavnije čitali stihove njegovih "pjesama", nego sms-ove kojima dan prije dolaska u Peking otkazuje nastup na Olimpijskim igrama.
Zvonko Alač
Foto: AFP
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati