Foto: AFP,  Drago Sopta / Cropix

U RAZGOVORU za Index Ivan Perišić je prokomentirao veliki derbi s Bayernom, svoje ovosezonske nastupe, osvrnuvši se na i Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini.

Pobjeda protiv Bayerna veliki je korak prema naslovu prvaka. Jeste li slavili sinoć?

"Ma nismo slavili, ne bojte se, nisu Nijemci kao mi. Dok se i matematički na osigura naslov prvaka nitko gotovo ni ne priča o njemu. Već u subotu nam slijedi nova zahtjevna utakmica, a sutra idemo u karantenu, nisu baš ni neki uvjeti za slavlje. Činjenica je da smo pobjedom protiv Bavaraca napravili točno ono što smo htjeli i stigli nadomak drugog uzastopnog naslova prvaka Njemačke, međutim valja biti oprezan i koncentriran do samog kraja".

"Nismo iznenađeni pobjedom, prije bi rekao da smo je očekivali. Ne znam znate li, ali otkako sam  tu sad smo već četiri puta pobijedili Bayern, od toga dvaput u Minhenu. Očigledno je da im ne ležimo. Trener Klopp složio je sjajnu taktiku na koju Bavarci jednostavno nemaju odgovora. Istina, pri kraju utakmice smo imali i malo sreće, ali bez sreće nema ni uspjeha. Eto Weidenfeller je bez veze skrivio jedanaesterac, a na kraju je ispao junak jer ga je obranio".

Jesi li imao priliku razgovarati s Olićem?

"Da, naravno, vidjeli smo se prije utakmice i poželjeli si sreću, a poslije utakmice smo se samo pozdravili. Rekao sam mu da navijam za njih u dvobojima protiv Reala, a dogovorili smo se kako bi najbolje bilo da mi uzmemo prvenstvo i Kup, a oni Ligu prvaka. Vjerujem da imaju šanse protiv Mourinhovog stroja. Zašto ne? Real nema baš najbolju obranu, bit će tu rupa za Robbena i Riberyja, a ako oni imaju dobar dan, sve je moguće."

Kako si zadovoljan svojim nastupima ove sezone? Bilo je uspona i padova, a u jednom trenutku si čak i razmišljao o promjeni kluba?

"Istina je da se nisam baš previše naigrao i da je bilo razdoblja kada nisam uopće ulazio na travnjak, ali sada je to iza mene, opet sam počeo igrati i nadam se da će se trend nastaviti. Sigurno da sam razmišljao i o promjeni kluba neko vrijeme, ali to je sve bilo kratkog vijeka. Nekoliko utakmica ne dobiješ priliku i odmah počneš razmišljati kako ne želiš svoje najbolje nogometne godine provesti na klupi. Spreman sam maksimalno i znam koliko mogu dati, zato mi je i teško sjediti na klupi. S tim se u ovoj fazi karijere nikako ne mogu pomiriti."

"Konkurencija u Dortmundu je ogromna, ovdje nema loših igrača i svatko se bori za svoju poziciju. Problem je što na mom mjestu igra Grosskreutz, koji je sjajan igrač, a usput domaći dečko i ljubimac publike, tako da i nije čudno što je on u prvom planu. Kao što vidite nije mi lako, borim se protiv nekoliko stvari, ali optimist sam. Nadam se da ću sljedeće sezone više igrati i od toga neću odustati".