Preduvjeti bez kojih ne ide ni protiv puno lakših momčadi nego što je Arsenal, do sada su Dinamu ubitačno nedostajali i protiv europske niže klase, dok je kontra velikana gotovo redovno spuštao gaće već nakon početka utakmice, snivajući poraz sa što manje golova razlike. Sinoć smo konačno u velikoj utakmici protiv velikog protivnika gledali Dinamo koji se velikog izazova ne boji nego ga prihvaća. Igrači su pokazali pristup koji bi zapravo morao biti jedini dopušten u najjačem klupskom natjecanju u nogometnom svijetu i ginuli jedni za druge. Dinamo je nadigrao i pretrčao Arsenal upravo zbog fanatične borbenosti cijele momčadi, od sjajnog Sigalija do pokretljivog Fernandesa.

 

 

Dinamov golman ovog ljeta je u europskim utakmicama protiv skromnih protivnika bio čovjek više za protivnike, primao je pacerske golove i radio početničke greške koje nikako ne priliče vrataru s internacionalnim iskustvom i 33 godine života i nema sumnje da bi ga Mamić tada zamijenio da ima pouzdaniju alternativu. Ali, kao i cijela momčad, Eduardo je sve nadoknadio kada je bilo najpotrebnije i ako moramo istaknuti jednog igrača, uz dužno poštovanje svima za pokazano i izboreno protiv Arsenala, onda je to ovaj od četiri Dinamova Portugalca. Ni Dinamovog podviga, pa ni ovog teksta ne bi bilo, da u prvih desetak minuta Eduardo velikim obranama i požrtvovnošću nije spriječio da Giroud zabije dva gola. Prvo je sjajnom paradom skinuo udarac glavom koji je išao pod prečku, a zatim se bacio između čekića i nakovanja - suparnikovih nogu i stative i tako obranio da mu u mrežu uđe odbijanac od stative.

 

 

Arsenal je pogubno podcijenio Dinamo, napravio je to prvo njihov trener, a zatim i igrači. Wenger je na Maksimir izveo  "kombiniranu momčad", s rezervnim golmanom (Ospina umjesto Čecha), desnim (Debuchy - Bellerin) i lijevim (Gibbs - Monreal) bekom, bez standardnog razarača na centru (Coquelin) i ključnog veznjaka (Ramsey), a Ramseya i Bellerina nije čak ni doveo u Zagreb kako bi što odmorniji dočekali iznimno važni dvoboj sa Chelseajem za vikend. Bitno je istaknuti da Wenger nije poklonik tako radikalnih rotacija, a kvaliteta igrača koji su dobili i prokockali priliku u Zagrebu izbija argument kako su i "rezerve Arsenala daleko bolje od Dinamovih prvotimaca".

 

Sve zamjene Topnika bile su lošije od igrača umjesto kojih su nastupile, ali daleko najgori bio je Arteta na centru. Kapetan traku nosi samo na ime starih zasluga, jer po viđenom protiv Dinama, donedavno sjajni Bask nije više (dobro je zagazio u 34. godinu) za vrhunski nogomet. Ademi je za njega igrač iz druge dimenzije, a time što je bio loš u oba smjera na ključnom mjestu na terenu, Arteta je radio dvostruku štetu Arsenalu i jednako veliku korist Dinamu, jer Wengerova momčad može prema naprijed igrati jedino kroz sredinu, a s obzirom da je Arteta bio najlošiji dio klimavog veznog trokuta kojeg su činili protiv Dinama tek neznatno manje užasni Cazorla i Ozil (od kojih nema velike defenzivne koristi), jasno je tko je bio najlošiji igrač gostiju kada je Dinamo napadao, jer zbog Artetine sporosti i potrošenosti, braniči gostiju bili su bez nužne pomoći i izloženi jurišima brojnijih domaćina.

 

 

Kao što su Arteta spomenutim "kvalitetama", te Ozil svilenošću u duelima i Cazorla nebrojenim izgubljenim loptama, od najjačeg dijela Arsenalove momčadi napravili poligon za Dinamove napade, tako je domaćin upravo zahvaljujući svojim čvrstim i dvosmjernim veznjacima dobio ključnu "bitku na sredini terena". Mamić je ispravno procijenio kako se na centru i oko njega sa suparnikom ne može nadmetati u umjetničkom dojmu, pa su Ćorić i Rog ostali na klupi, a Antolić i Machado se pretvorili u vodonoše još jednog ključnog Dinamovog čovjeka - Arijana Ademija, koji je limitirao Ozila i bio "Dinamov Ramsey i Coquelin" u jednoj osobi. Velika je šteta za hrvatsku reprezentaciju da je Ademi odabrao Makedoniju, jer ovdje nema takvog defenzivnog veznjaka osim Močinića, ali Ademi ima veće iskustvo, a igra u životnoj formi. Osim borbenosti i želje, Dinamo je pokazao samopouzdanje, hrabrost i taktičku zrelost, sve ono što u Europi nije imao proteklih godina i mjeseci. Uz već opisanu pobjedu na sredini terena, to se ogledalo u tome kako je višak tamo stvarao vraćanjem prednjeg trojca Soudani-Pjaca-Fernandes, ali i u tome kako se ne srljajući držao rasporeda i kada je ostao s igračem više

 

 

Nenadmašni tragičar Olivier Giroud je, kako smo napisali u komentaru utakmice, zaslužio barem pola premije za pobjedu Dinama. U prvih deset minuta propustio je dvije velike opisane prilike za riješiti utakmicu. Istina, Eduardo je oba puta odlično reagirao, ali Giroud je morao zabiti, posebno drugu prigodu s pola metra. U tim šansama pokazao je odavno poznato: zbog njegove nedovoljne kvalitete Arsenalu nedostaje "samo" vrhunski napadač da bi se ova momčad mogla mjeriti s Invinciblesima, a s dva idiotski zarađena žuta kartona, u najgorem trenutku ostavio je svoju momčad sa čovjekom i golgeterom manje.