Pet stvari koje nam je otkrila utakmica s Brazilom
Foto: Guliver Image/ Getty Images
"SRAMOTA! Ostavili smo odličan dojam. Rekli smo što sve treba raditi, bili smo odlični! Poveli smo, ali nismo izdržali do kraja poluvremena. Međutim, moram istaknuti da se ovako brane naše boje! Dečki su dali sve od sebe".
To su bile prve riječi hrvatskog izbornika Nike Kovača nakon jučerašnjeg poraza od Brazila, izgovorene u afektu, bijesu, još vruće glave nakon što je cijeli svijet svjedočio neupitnoj svinjariji japanskog suca Nishimure.
No, postavlja se pitanje, je li to Kovač rekao jer to zaista i misli ili je to samo taktički manevar s kojim će napraviti presing na suce u daljnje dvije utakmice protiv Kameruna i Meksika koje nas čekaju.
Ako je ovo drugo u pitanju, suglasni smo s izbornikom. Scolari je jučer 90 minuta konstantno pritiskao suce i to mu se na kraju isplatilo. Međutim, ako je Kovač siguran da bismo bez parade suca izdržali brazilski presing u onakvom izdanju, to bi mogao biti problem. Sudački harakiri ne bi smio u drugi plan gurnuti analizu igre.
Formacijski smo dobro stajali samo 20 minuta
1. Formacijski gledano, to i nije izgledalo tako loše. Štoviše, ako uzmemo u obzir činjenicu da je širina izbora igrača koje Hrvatska posjeduje krajnje limitirana, ako uzmemo u obzir činjenicu da nekog velikog prostora za taktičke manevre Kovač i nije imao, onda možemo se složiti da Kovač tu nije puno pogriješio.
No, izuzev početnih desetak minuta, kad smo napali Brazil i kad smo na koncu i poveli, u fazi transformacije i predaje lopte u građenju napada bilo je grešaka. Znali smo da Brazilci nemaju neke šmekere u vezi i da im se igra koncipira da napade koje zapravo grade zadnja tri igrača, Thiago Silva, David Luis i Luis Gustavo, a da klasični veznjaci imaju zadatak da jakim presingom traže posjed lopte čim je izgube i nejasno je zbog čega onda Perišić, Rakitić, a posebice Kovačić nisu više sudjelovali u izgradnji napada.
Vezni red je bio prestatičan
Vezni red bio je statičan. Hrvatska reprezentacija nema klasu među stoperima kao što to ima Brazil, s igračima koji su stanju čuvati loptu i odlaziti duboko i preciznim pasovima tražiti rupe u protivničkoj obrani. Naši stoperi većinu utakmice nisu znali što bi sa loptom, nisu je bili u stanju iznositi van zbog presinga, a zbog statične igre naše vezne linije, nisu je mogli ni njima predavati. I zbog toga su uglavnom napucavali duge lopte na Jelavića, koji je sve te zračne dvoboje gubio. Jednostavno, previše smo lopti na taj način izgubili.
Alibi igra Matea Kovačića i nedostatak "razbijača" u sredini
2. Mateo Kovačić jučer nije ni igrao. Odbijao je sudjelovati u igri, skrivao se i zapravo, njegova igra je bila klasična alibi igra. Sinoć je Hrvatskoj nedostajao klasični zadnji veznjak poput Vukojevića, a naprijed bi se tada gurnuo Rakitića, koji je baš na toj poziciji briljirao ove sezone u Sevilli. Upravo zbog nedostatka jednog takvog ''razbijača'' u sredini smo i primili prvi gol.
Modrić i Rakitić su se priključili napadu, otišli na rub kaznenog prostora, a nakon izgubljene lopte u svega nekoliko sekundi lopta dolazi do Neymara. Tu se trebao napraviti prekršaj i zaustavila bi se protivnikova tranzicija. Baš tada je bilo vidljivo da nedostaje jedan igrač u sredini koji je zadužen za ''prljave'' poslove i koji bi oslobodio naše fantasiste obrambenih odgovornosti.
Promašaj sa Jelavićem
3. U napadu leži vjerojatno i najveća Kovačeva odgovornost. U redu, nismo imali Mandžu koji je u stanju igrati i presing, i primati loptu, čuvati je dok se ne priključe vezni igrači, iznuđivati faulove i na koncu, zabiti. No, Jelavić u špici nije ga mogao nadomjestiti. Kovač je smatrao da je Jelavić stilom igre i fizionomijom najsličniji Mandžukiću, no Jelavić to jučer nije bio.
Možda Eduardo u špici dok je Olić na krilu, a Rebić na krilu dok je Olić u špici? S Eduardom bi imali igrača koji bi mogao brzo i instinktivno reagirati u šesnaestercu, jer je njegov glavni forte nos za gol i osjećaj za prostor. Da Silva je i dalje naš jedini klasični golgeter. A jučer je bilo situacija u brazilskom kaznenom prostoru u kojima bi se on puno bolje snašao od Jelavića.
Silina, probojnost i želja Ante Rebića mogli su i morali su biti puno bolje iskorišteni. Pogotovo što jer on igrač koji je s Olićem mogao i mijenjati pozicije, križati se i tako zbunjivati brazilski zadnji red. Ovako, velik dio utakmice odigrali smo sa igračem manje.
Je li vrijeme za Subašića?
4. Jučerašnja utakmica je bila preslika cijele karijere Stipe Pletikose. Nitko ne može reći da je Stipe kriv za primljene golove, no jednako tako, nitko ne može ni reći da kod prvog i kod trećeg gola nije mogao bolje reagirati. Jednostavno, Pletikosa je golman koji će obraniti ono što se mora, ali jako rijetko će iskočiti iz prosjeka i biti ključ pobjede.
Borbeni duh, volja i Šime Vrsaljko, plusevi su jučerašnje utakmice
5. Jučerašnja utakmica je pokazala i da je Niko Kovač vratio duh ovoj reprezentaciji. Volja, želja i borbenost su bili prisutni i to je velik zalog za sljedeće utakmice. A i Šime Vrsaljko je ugodno iznenadio na poziciji lijevog beka, poziciji koja je rak rana hrvatske reprezentacije. Uz još malo iskustva na toj poziciji Šime će dobiti prijeko potrebnu mirnoću, rutinu i smirenost, a Hrvatska bi mogla dobiti jako dobrog lijevog beka.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati