Foto: Getty Images/Guliver Image

U RIJETKO viđenoj završnici Rijeka je sinoć u Milanu u 2. kolu Europske lige u deset minuta otišla iz ponora do vrha pa nazad u realnost.

Mišković: Krepat, ma ne molat! Puno ekipa bi odustalo kod 0:2

Kek nikada nije jače razvalio svoje igrače: Sada se vidi tko ima muda

LUDNICA NA SAN SIRU Rijeka šokirala Milan pa izgubila u 93. minuti

Iako Milan nije odigrao ništa posebno, Rijeka je bila praktički nevidljiva do 84. minute, ako zanemarimo dvije prilike iz prvog dijela. A onda je “ludi” Acosty otresao Bonuccija, pobjegao obrani i smanjio na 2:1. Tri minute kasnije - nezamislivo. Romagnoli ruši odličnog Črnica u kaznenom prostor i Elez iz penala potpuno šokira Milan. 2:2! No, Rijeka nije izdržala i Borini je sjajno proigrao Crutonea, koji u 94. minuti zabija za 3:2.

Veliki šok za Riječane koji sigurno nisu previše očekivali od gostovanja na San Siru, a onda su sami sebi izbili senzacionalni bod iz džepa. Evo što smo naučili iz sinoćnje utakmice u Milanu:

1. Šanse? Bilo ih je dovoljno. No, na ovom nivou se moraju realizirati

Nije to ništa novo, ali hrvatski klubovi nikako da nauče. OK, možda nemaju kvalitetu, ali indikativno je da u svim velikim utakmicama redovito bivaju kažnjeni za svoje propuste. Sjetimo se dvije Dinamove utakmice protiv Olympiakosa. Bilo je prilika, nisu bile realizirane i točno se znalo da će ih protivnik kazniti. Rijeka protiv Olympiakosa? Čuda su Riječani promašili u te dvije utakmice i onda u Pireju u sudačkoj nadoknadi dobili gol, baš kao i sinoć. AEK? Ista priča.

Hajduk protiv Evertona u Liverpoolu? Itekako je bilo prilika, no nevjerojatno je kako se igračima hrvatskih klubova odsijecaju noge u tim situacijama. Ista stvar jučer s Rijekom. Čista šansa kod 0:0 u 3. minuti, pa “mrtvac” nakon vodstva Milana. Kažnjeno? Naravno. I to na najbrutalniji način.

2. Nešto ozbiljno ne štima u svlačionici Rijeke

“Karakter naše momčadi nikad nije bio upitan. Ali ako želiš rezultat, moraš imati sustav, a on se gradi prije sezone. S ovim kadrom nemamo što tražiti u Europskoj ligi”, rekao je Matjaž Kek nakon ispadanja od Olympiakosa.

Sinoć je nakon drame na San Siru bio još oštriji.

“Kad propustiš ovakve šanse i dobivaš ovakve golove možeš žaliti, ali ne možeš reći da je slučajnost. Neki igrači koji imaju iskustvo ovakvih utakmica izgledaju prestrašeno. Fali nam želje i ako dobiješ opet ovakav gol, to više nije nesreća. Kakav pad koncentracije? Kad imaš 2:2 protiv velikog protivnika i to prospeš to znači da ti fale inat i sportska želja. Ne vidim problem s novim igračima koje sam gurnuo u tešku utakmicu, vidim druge probleme. Neki igrači ne mogu pratiti ritam, nemaju želje ili jednostavno nisu spremni dati sve od sebe. Kao da su opterećeni drugim stvarima”, grmio je Kek.

Koje su to druge stvari zna samo on. No, činjenica je da Slovenac sa svojim igračima, s kojima je već četiri godine, ima vrlo specifičan odnos. Kad su osvojili povijesni naslov prvaka, igrači su grlili i ljubili predsjednika Miškovića, a Keku su tek pružili ruku.

Što se točno događa u svlačionici nikad nećemo saznati, ali očito je da nešto ne štima na relaciji trener - igrači. Nakon dva vrlo emotivna i vrlo teška poraza (Olympiakos i Milan), Kek nije stao u obranu svoje momčadi, nego ju je pošteno nagazio.

Ne treba ga zbog toga kriviti. Nije uvijek trener kriv, odgovornost nekad može i mora biti na igračima koji prečesto izgore kad je najkritičnije. Očito je Keku dosta takvog pomalo luzerskog pristupa. Kakav će biti odgovor momčadi tek ćemo vidjeti, no Slovencu čestitamo na hrabrosti i želji da prodrma svoju momčad.

I još jedna stvar. Obrana je Rijeci postala ozbiljan problem. Ono što ju je krasilo prošle sezone, ove je postala rak rana. Elez i Župarić na trenutke djeluju kao klinci koji su prvi put izašli zajedno na terenu. Prečesto im nedostaje najosnovnija komunikacija i osjećaj jednom za drugoga. Svaki centaršut s boka ili iz slobodnog udarca - panika. Ne zna se tko koga čuva, a osobito protiv momčadi kojima je to jedan od fortea. Recimo, sinoć kod drugog Milanova gola bio je  kaos u Rijekinom petercu.

Na prostoru od desetak kvadratnih metara potpuno sami bili su Cutrone, Bonucci i Musacchio. Prvi je pucao, doduše loše, drugog je lopta pogodila u nogu, a treći je s dva metra zabio gol. Nikoga nisu čuvali. Slično je bilo protiv AEK-a, Olympiakosa...

3. Maxwell Acosty je rijetko viđeni mudonja

Kek plače za željom, htijenjem i inatom. Možda mu ne bi bilo loše da malo više koristi Maxwella Acostyja. Dugo nismo vidjeli nekog igrača u našim klubovima da tako neimpresionirano djeluje na tako velikoj pozornici. OK, ima Acosty iskustva igranja po talijanskim stadionima, ali način na koji je s klupe ušao u igru bio je naprosto fascinantan.

Ničega Ganca nije bilo strah. Ni San Sira, ni Bonuccija, ni Donnarumme, ni Milana. Kako je samo jednog Bonuccija otresao sa sebe… Letio je po terenu kao da je pitanje života i smrti i “šarićevski” podigao cijelu momčad. Marin Rozić je jednom rekao dok je Šarić bio u Ciboni: “Kad vidiš njega kako se baca za svaku loptu, nema ti druge nego da i ti tako igraš jer ti bude neugodno”.

Acosty je razbudio Rijekinu igru i pokazao da stvarno može biti veliki Kekov adut. Nije preveliki tehničar, nije neko čudo od igrača, ali pun ga je teren, strahovita je napast za protivničku obranu i mora igrati više od 75 minuta koliko je dobio ove sezone.

4. Milan nije ništa posebno

Dobro, nije Milan sigurno bio maksimalno u utakmici s Rijekom, nego mislima polako i u derbiju s Romom. Vidjelo se to i u sastavu u kojem su nedostajali jedan ili dva prvotimca, ali ako je ovo taj veliki moćni Milan u koji je uloženo 200 milijuna eura, navijači rossonera mogli bi još čekati na poneki trofej.

Milan ni po čemu sinoć nije impresionirao. Montellina momčad odigrala je neke sjajne utakmice ove sezone, ali protiv mahom nedoraslih protivnika. S prvim ozbiljnijim momčadima imali su puno problema. Lazio ih je pregazio prije dva tjedna na Olimpicu. Nakon toga nisu bili pretjerano uvjerljivi protiv Udinesea i SPAL-a, da bi u Genovi protiv Sampdorije odigrali najlošiju utakmicu sezone i izgubili 2:0.

Treba im možda još malo vremena za uigravanje, ali pred vratima su dva velika derbija. U nedjelju im stiže zahuktala Roma, a nakon reprezentativne pauze na redu je utakmica s Interom. Montella mora dati još jako puno odgovora, a Talijani kažu da ima sve manje vremena.

5. Europska liga je zakon

Meni osobno Liga prvaka sve više i više gubi draž. Golemi je jaz između najjačih momčadi i svih ostalih klubova. Većina rezultata ovog tjedna bila je 3:0, 3:0, 3:0, 5:0, 4:1, 3:0… Dobro, imam priliku gledati Messija, Ronalda, Neymara i Mbappea, ali sve do nokaut faze nema previše draži. A i kad se dođe do polufinala, zadnjih pet, šest godina tamo su iste momčadi.

S druge strane, pravi je užitak bio jučer pratiti Europsku ligu. Preokreti, strašni golovi, kiksevi golmana, iznenađenja…. Bilbao je izgubio kod kuće od Zorje Luhansk, Apollon je s igračem manje uzeo bod na Goodison Parku, onaj ludi Östersunds igra kao na Football Manageru. Uostalom, prezabavno je gledati Arsenea Wengera i Arsenal u Europskoj ligi.