Predsjedniče, vrijeme je: Marković je morao pobjeći još u Cardiffu, isto kao i Sanader
Foto: Drago Sopta/Cropix
"UEFA! UEFA!" odjekivalo je dvoranom kardifskog City Halla frenetično skandiranje Zdravka Mamića po završetku multimedijalne prezentacije hrvatsko-mađarske kandidature za domaćinstvo Eura 2012 u travnju 2007.
> Predsjedniče vrijeme je 1: Marković i Mamić najveći su privatnici hrvatskog nogometa
Je li to zbog Mamićevog neprimjerenog ponašanja ili osunčane guzice u našem spotu, ali u izglasavanju odluke o domaćinstvu EP-a, hrvatsko-ugarske snage provela su se gore nego na Mohačkom polju. Umjesto Sulejmana, Veličanstvena su bila braća Surkis i ne samo da nismo dobili suorganizaciju Eura, nego Marković, kojem je Blatter "nosio torbe", a Platini (o kojemu, kada u javnosti priča želeći ostaviti dojam bliskosti, govori "Michel") mu zataknuo francuski orden, nije dobio ni jedan glas, u konkurenciji gdje je uz našu i ukrajinsko-poljsku kandidaturu, aplicirala i Italija.
Naravno da će u našem podsjećanju na sve grijehe i propuste kojima je Presidente kumovao ili ih počinio, na red doći najveće metastaze - one u domaćem nogometu. Međutim, u ovom nastavku podsjećamo na Markovićevu veličanstvenu katastrofu pompozno najavljivanog projekta na terenu gdje mu po njegovim riječima nema ravna - "poglavlju" Međunarodni nogomet i veze, poznanstva, navodno ogromni utjecaj i još veća skrb za hrvatski nogomet koju predani predsjednik pokazuje u međunarodnim "forumima" gdje je sa svima "na ti".
Marković je cijelu naciju uvjerio kako smo favoriti za dobivanje Eura, a nakon debakla se nije ispričao dok je oponentima poručio "da se jebu"
Debakl s kandidaturom za organizaciju Eura je tim veći kada se zna kako je Marković samouvjereno ponavljao kako sigurno dobivamo Euro. Nakon što se pokisao vratio u Zagreb, novinari su mu pokušali reći što sada govore njegovi oponenti. "Jebe me se za oponente!" prekinuo je pitanje. Marković je poslije poštenjački cvilio kako su očigledno na djelu bile prljave rabote i pozivi Uefinim dužnosnicima večer prije za koga da glasuju, garnirane ponudama koje se ne mogu odbiti, kao da je zaboravio da se istim metodama služe i njegovi činovnici, recimo prije sjednica Skupštine HNS-a, kada ih po Mamićevom nalogu ekspresno treba uvjeriti kako oni ustvari neće glasati za Ligu 16.
No vratimo se tom "tragičnom" danu u Walesu, kada su dakle braća Surkis, Grigorij (predsjednik ukrajinskog nogometnog saveza) i Igor (predsjednik kijevskog Dinama), Markoviću itekako poznatim metodama prebacili Euro iz sigurnog i "tourist-friendly" okružja Mađarske i Hrvatske u tamni vilajet Ukrajine i Poljske, gdje love za izgradnju stadiona nema država nego "kontroverzni poduzetnici" poput spomenute braće i Rinata Ahmetova, a cestovna infrastruktura (drugi najbitniji preduvjet koji se uzima u obzir pri određivanju domaćinstva) takva da na putevima godišnje ginu tisuće ljudi.
Surkis s bundi i keša prešao na sofisticiranije metode, a poštenjak Vlatko izvisio
Igor Surkis je tada ipak bio miljama daleko od razine kokošara vulgaris, kakvih naravno ne manjka u našem nogometnom miljeu i na kojoj razini je i sam bio kada je desetak godina ranije španjolskog suca Lopeza Nieta prije utakmice Lige prvaka između njegovog Dinama Kijev i Panathinaikosa pokušao podmititi sa dvije krznene bunde i nešto keša. Po sučevoj prijavi, Dinamo je ekspresno izbačen iz LP, a Igor Surkis (danas predsjednik Dinama) kažnjen doživotnom zabranom obavljanja nogometnih funkcija. To je bilo '95. Kao što znamo, desetak godina kasnije, oba Surkisa su rado viđeni na Uefinim kongresima i nagrađeni organizacijom Eura.
Marković ne samo da je cijelu naciju uvjeravao kako smo glavni favoriti za dobivanje Eura, nego nam je nešto prije, po povratku s Uefina summita u Duesseldorfu otkrio kako se upravo sreo sa Surkisom, koji mu je pak otkrio da se Ukrajina, razočarana raspadom sistema u Poljskoj (gdje je savez u totalnom kaosu, kupoprodaja utakmica običaj, pola klubova je na rubu bankrota, a stadioni katastrofalni) povlači iz kandidature i kako sigurno imamo njegovu podršku i glas. Epilog glasanja u Cardiffu pokazao je da Marković nije igrač kakvim se želi predstaviti.
Prije bijega iz Banskih, Sanader je šmugnuo iz kardifskih dvora
Shvatio je to i Ivo Sanader, koji je već tada pokazao kasnije razvijeni instinkt pobjegulje. On s Markovićem dijeli strast prema šepurenju po Europi i hvalisanju o vlastitoj veličini među svjetskim uglednicima, ali je i karijerni diplomat, koji se tajnama lobiranja i uzancama iskazivanja naklonosti na toj razini učio u MVP-u i na uglednim svjetskim adresama. Zato je znao već po dolasku u Cardiff kako su nam šanse da dobijemo Euro ravne njegovima da umjesto slovenskog premijera u siječnju 2008. preuzme predsjedanje Europskom unijom. Već je "na poluvremenu" pobjegao iz vijećnice, bijesan kao ris što je dopustio da ga Marković nagovori na pokazivanje na mjestu odluke, ni ne dočekavši po nas porazne rezultate glasanja.
Facebook
Google