SVU tugu nizozemskog nogometa razotkrila je blamaža protiv Bugarske u Sofiji. Slabašni protivnik s lakoćom je srušio nekadašnju nogometnu velesilu kojoj nakon debakla u kvalifikacijama za Euro u Francuskoj sada prijeti i izostanak sa svjetske smotre u Rusiji sljedeće godine.

 

Na pola puta kvalifikacija, nakon pet kola skupine A kvalifikacija za SP, Francuska ima 13 bodova, Švedska 10, Bugarska 9, Nizozemska 7, Bjelorusija 2, a Luksemburg 1. U ovom trenutku je Nizozemska daleko i od drugog mjesta koje vodi u baraž.

 

Nakon što su neviđeno uprskali kvalifikacije za Euro 2016.,na kojem je prvi put u povijesti nastupilo ''pola Europe'', Nizozemci su samo naizgled dobro otvorili kvalifikacije za Rusiju.

 

Pobijedili su slabašnu Bjelorusiju i još jadniji Luksemburg, no sve rupe ove momčadi u pravom svjetlu pokazale su se kad je momčad Dannyja Blinda morala na noge ozbiljnijim suparnicima.

Oranje je najprije remiziralo u Švedskoj, a onda je uslijedio domaći poraz od Francuske. Već je tada bilo jasno da se jedna od najnogometnijih nacija na svijetu, trostruki finalist svjetskih prvenstava i prvak Europe 1988. - koja je svijetu poklonila Totalni nogomet, Johana Cruyffa, Marca van Bastena i bez čije alkemije ne bi bilo nogometa kojeg poznajemo danas – raspada po svim šavovima te da blamaža u kvalifikacijama za Euro u Francuskoj nije bila slučajnost. Ovo više nije ona Nizozemska koju smo gledali nekad i u kojoj smo uživali.

 

Dijagnozu teškog stanja u kojem se danas nalazi Oranje pokušao nam je dati Mikos Gouka, sportski novinar tamošnjeg portala AD.NL.

 

 

Kao što vjerojatno znate, nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu, kad smo osvojili treće mjesto, Luis van Gaal napustio je kormilo reprezentacije, a naslijedio ga je iskusni Guus Hiddink. Trebalo je to po svemu biti odlično rješenje, međutim dolaskom novog izbornika klima u reprezentaciji ponešto se promijenilo. U prvoj prijateljskoj utakmici poraženi smo od Italije, a onda je stigao i kvalifikacijski poraz od Češke. Nakon dva uzastopna posrtaja, sve ono samopouzdanje koje su igrači osjećali u ljeto 2014., potpuno je iscurilo. Pritom se poklopilo da se nominalni vođa Arjen Robben ozlijedio, neki stariji reprezentativci nisu imali kontinuitet nastupa u svojim klubova i kola su nezaustavljivo krenula nizbrdo. Neodlaskom u Francusku stigala je konačna potvrda velikog pada.

 

 

Hiddink je slijedom okolnosti bio prisiljen otići, a na klupu je stigao Danny Blind, jedan iz generacije mladih i talentiranih trenera koji su trebali pokrenuti reprezentaciju. Blind je pozvao nekoliko novih igrača, međutim oni se već na početku nisu ispostavili dobrim odabirom, dok je istovremeno moć starije generacije sve više kopnjela. Ovo što gledamo posljednjih mjeseci samo je rezultat svega navedenog. Teško je reći je li sve krivica izbornika Blinda, no činjenica je da je napravio nekoliko velikih grešaka. Posebice je nevjerojatna bila ona iz Sofije, gdje smo poraženi od Bugarske. Tamo je u vatru gurnuo 17-godišnjeg De Ligta, koji je bio izravni krivac za dva primljena pogotka. Ne samo da je unazadio nacionalnu momčad, nego i tog mladića koji tek stasa u igrača.

 

Da budem iskren, javnost nikad nije imala potpuno povjerenje u Blinda. Iako je relativno dobro počeo, remi u Švedskoj, pobjede protiv Bjelorusije i Luxemburga te minimalni poraz od Francuske, bilo je očito da stvari ne štimaju. A onda je došla Sofija i raspad sistema. Nekom se može činiti kako je Blinda trebalo pustiti da odradi ciklus do kraja, međutim čelnici Saveza u velikom su strahu da se reprezentacija opet neće kvalificirati na jedno veliko natjecanje.

 

 

Zabrinjavajuć je podatak da je Nizozemska od SP-a u Brazilu dobila samo četiri utakmice, i to protiv nogometnih liliputanaca. Nešto se trebalo promijeniti, međutim što se dogodilo. Odlaskom Blinda reprezentaciju su napustili Van Nistelrooy, Advocaat i Van Basten, pa je A selekcija gotovo obezglavljena i to u najgorem trenutku, pred finiš kvalifikacija.

 

 

Znate, nakon što je Nizozemska igrala finale SP-a 1978., deset godina nismo se kvalificirali ni na jedno veliko natjecanje i svi su u strahu da se povijest ne ponovi. A puno je preduvjeta tu. Činjenica je da u ovom trenutku nemamo dovoljno igrača svjetske klase. Van der Vaart i Huntelaar su već nestali sa scene, a Sneijder i Robben veterani su na izdisaju. Svi ostali nisu ni blizu, a čak i oni bolji poput De Vrija, Van Dijka i Brume vrlo su često ozlijeđeni. Jasno je to i ljudima. Iskreno, navijači nisu optimistični da ćemo otići u Rusiju, a ni mediji ne doprinose nekoj pozitivnoj atmosferi. Iako u teoriji imamo šanse osvojiti drugo mjesto ako kući dobijemo Luksemburg, Švedsku i Bugarsku, a na strani Bjelorusiju, u to nekako više nitko ne vjeruje. Previše se loših rezultata i prezentacija nanizalo.

 

Ako se pitate što su razlozi tome, ima ih puno. Odgovor za početak treba tražiti u nizozemskom prvenstvu, čija kvaliteta iz godine u godinu opada jer mladi igrači vrlo rano odlaze u inozemstvo, a onda tamo ne igraju. U prošlosti su igrači poput Kluiverta, Franka i Ronalda de Boera, Van Nistelrooya i još mnogih drugih napuštali Nizozemsku kad su već bili velika nogometna imena, a sada mladići odlaze već na pragu punoljetnosti. Igrači poput Bazoera, Boetisa, El Ghazija, Kishne kao tinejdžeri su otišli vani i pitanje je kada će i hoće li uhvatiti minutažu u svojim klubovima. Istovremeno, izbornik nema dovoljno kvalitetnih igrača za selekciju. Zvijezda nema, liga je osiromašena, a mladi talenti griju klupe velikih klubova.

 

 

Međutim, nije to problem samo u Nizozemskoj, već i u mnogim drugim zemljama. To je jednostavno rezultat modernog nogometnog kapitalizma. Odljev talenata iz nizozemske lige toliko je velik da će Eredivisije vrlo brzo biti u rangu švedske i danske nacionalne lige, dok će naši klubovi biti poligon za treniranje mladih zvijezda iz bogatih premijerligaških klubova, što je već sada postao veliki trend. Zaista ne znam zašto više ne proizvodimo svjetske klase kao nekad. Nekako mi se čini da bi problem, između ostalog, mogao biti što sve omladinske škole koriste terene s umjetnom travom pa se, jednom kad mladi talenti odu u iznozemstvo, dugo vremena ne mogu priviknuti na nove uvjete.

 

Iskreno se nadam da ćemo se ipak kvalificirati u Rusiju, međutim ono što nam u ovom trenutku treba je izbornik vizionar koji će okrenuti novi list nizozemskog nogometa. Treba nam novi Rinus Michels, novi Johan Cruyff, a on se nažalost ne nazire. Nisam siguran da je to Van Bronckhorst, koji ruku na srce ima dobru epizodu u Feyenoordu, niti da je to Franck de Boer, koji je nakon odličnog izdanja u Ajaxu doživio debakl na klupi milanskog Intera. Phillip Cocu bio je dobar prošle sezone s PSV-om, ove je puno lošiji.

 

 

I Blind je bio jedan od njih pa se ispostavio promašajem, a dva iskusna velikana, Van Gaala i Hiddinka, nedavno smo već promijenili. U svakom slučaju, situacija je teška i možemo se samo moliti Bogu da opet ne potraje deset godina. Ako ništa, barem više ne postoje rasni problemi u svlačionici kao 90-tih.