Foto: Getty Images/Guliver Image

UOČI sutrašnjeg kvalifikacijskog dvoboja za Svjetsko prvenstvo 2018. godine između Hrvatske i Islanda (18 sati), Tomas Thordasson, novinar i kolumnist islandskog portala 365, za Index analizira u kakvom stanju na Maksimir stiže najveća nogometna priča prošlog ljeta.

Gotovo tri godine prošlo je od dvoboja dodatnih kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazil u kojima je Hrvatska i pomalo sretno izbacila Islanđane. Hrvatska je od tada promijenila izbornika i umirovila kapetana, a Thordasson nam je otkrio koliko se u istom periodu promijenila reprezentacija Islanda, tko su im najopasniji pojedinci, koje su im ambicije i što možemo očekivati od okršaja na Maksimiru.

"Poraz od Hrvatske bio je prekretnica za islandski nogomet"

Za početak morate znati kako je to ispadanje od Hrvatske bio veliki udarac za islandske reprezentativce, a dobar broj njih je do kraja sezone imao velikih problema s motivacijom čak i igrajući za svoj klub. Međutim, s druge strane danas svi Islanđani na taj susret gledaju kao točku preokreta, trenutak kada je islandski nogomet krenuo krupnim koracima naprijed. Sjećam se kako je nakon poraza u Zagrebu kapetan Aron Gunnarsson prekinuo kolektivno samosažalijevanje. U jednom trenutku je ustao i rekao: "Jebeš Brazil, na Europsko prvenstvo idemo sigurno."

Tako je i bilo. Ono što je meni posebno inspirirajuće je mentalitet ove reprezentacije, a taj poraz toliko ih je zabolio da su odlučili da se više nikad neće osjećati tako. Oni su danas pobjednici u glavi, a u posljednje vrijeme toliko su napredovali da je i najboljim reprezentacijama jako teško igrati protiv njih. Baš su svakom utakmicom sve bolji i bolji te zaista igraju sve kvalitetniji nogomet.

Nemojte misliti da se išta promijenilo u posljednjih pet mjeseci, Island je i dalje moćan

Bilo je puno onih koji su govorili kako će jednom kada se islandski reprezentativci otrijezne od onog pijanstva uspjeha u Francuskoj, mamurluk biti jako gadan i kako će se stvari vratiti kakve su i bile prije nekoliko godina, međutim sada postaje jasno da onaj uspjeh na Euru nije bio puka slučajnost, već rezultat dugogodišnjeg kvalitetnog rada. Nemojte misliti da se išta promijenilo u posljednjih pet mjeseci, Island je i dalje moćan.

Ponovit ću ono što sam rekao. Islanđani imaju san igrati na Svjetskom prvenstvu i ne vjeruju da postoji vojska na svijetu koja će im se ispriječiti i uzeti taj san. Ako me pitate koja je tajna islandskog uspjeha, reći ću vam da je nema. Mukotrpan rad i vjera u vlastiti sustav. Dječji koraci naprijed, iz mjeseca u mjesec. To je jedini ispravni put, jer nagli usponi često završe još većim sunovratima...

Bod u Zagrebu bio bi velik kao kuća

Jedna od naših vrlina jest da nema samozavaravanja, svjesni smo mi dobro s kim i gdje igramo. Koliko znam, nade i očekivanja Islanđana podudaraju se s željama izbornika Heimira Hallgrimsona, a to je remi. Bod u Zagrebu zaista bi bio velik kao kuća. Iako će se utakmica igrati bez gledatelja, ne smatramo to nekom svojom prednosti, ali sigurno da će biti donekle opuštenije igrati bez huka navijača...

Možda će vam to izgledati kao laskanje, ali Hrvatska po imenima ima jednu od ponajboljih momčadi Europe. Takve individualce, koji igraju u najboljim klubovima Starog Kontinenta pravi je luksuz imati. Modrić, Rakitić i Mandžukić samo su neka od imena koje poznaje cijeli svijet, a to su igrači koji su posljednjih godina samostalno rušili daleko bolje momčadi no što je to ova Islandska. Islanđani su svjesni protiv koga sutra igraju, ali njihov mentalitet im ne dopušta strah ni prevelik respekt.

Sigurdsson je najveća opasnost za Hrvatsku

Ako se ne varam, Hallgrimson će na travnjak poslati igrače u formaciji 4-4-2, kao i uvijek, s tim da postoji nekoliko varijacija u sredini terena gdje će igrati Gudmundsson, Bjarnason, Sigurdsson i Bodvarsson. Odakle prijeti najveća opasnost? Bez sumnje od Gylfija Sigurdssona, jednog od najboljih veznjaka Premierlige. On je praktički jedini razlog što je Swansea još u prvoj ligi. Gylfi je specijalist za mrtve lopte, a ponekad se čini da svojim sjajnim udarcem može pogoditi odakle hoće.

Ima Island i nekoliko talentiranih mladića koje ćemo tek vidjeti na djelu. Ali pravi plodovi rada tek se očekuju za pet, šest godina. Za sada imamo Hordura Bjorgvina Magnussona, mladog braniča koji trenutno igra za Bristol City u drugoj engleskoj ligi. Vrlo je dobar, a navodno ga traži Tottenham. Također je zanimljivo pratiti razvoj Arnora Traustasona iz bečkog Rapida, od kojeg se očekuje da već u ovim kvalifikacijama postane standardan prvotimac.

Islandski nogomet se više nikad neće vratiti u anonimnost
 
Činjenica je da trenutno nemamo neku širinu, ali kao što smo i do sada bili strpljivi, tako ćemo i nadalje. Uspjeh Islanda baziran je na dugoročnim programima koji traju već cijelo desetljeće i uvjeren sam da možemo biti samo bolji kako godine prolaze. Budite sigurni kako se islandski nogomet više nikad neće vratiti u anonimnost u kojoj je bio naizgled cijelu vječnost...