Foto: Damir Krajač / Cropix

KOMEMORACIJA povodom 20. godišnjice smrti neprežaljenog simbola održala se u Muzeju Dražena Petrovića.

>>> O KARIJERI DRAŽENA PETROVIĆA ČITAJTE NA INDEXOVOJ TEMI.

U dvorani koja čuva materijalne uspomene na jednog od najvećih sportaša ove zemlje u povijesti, o Draženu su govorili Antun vrdoljak, Petar Skansi, Milan Bandić i Aleksandar Petrović.

Vrdoljak: Draženu ću prenijeti vaše pozdrave, jer ja ću ga prvi vidjeti

Alfa i omega hrvatskog olimpizma, za razliku od sličnih prigoda nije citirao svoju babu Lončarušu, ali je napominjući kako će se uskoro pridružiti Draženu na onom svijetu, pozvao na Ala Pacina: "Toliko sam star, da plačem i kad čitam jelovnike" i dodao, "a ja o Draženu ne znam govoriti bez suza".

Prisjetio se epizoda iz Draženove karijere, kako je protivno odluci kluba, za Cibonu igrao utakmicu finala jugoslavenskog doigravanja kod Crvene Zvezde, ili kako je kao čovjek iz struke, ostao fasciniran odlukom režisera prijenosa da s leđa snima Draženovo izvođenje slobodnih bacanja na finalnoj utakmici na Baldekinu između Šibenke i Bosne.

"Samaranch me je pitao 'Kako da ti se odužimo?', a ja sam mu odgovorio: Napravite Draženu spomenik!"

"Jer na leđima tog malog, sićušnog dječaka, bio je teret finala i pobjede i on ga je iznio."

Sjetio se prvoborac hrvatskog olimpizma, kako je u šetnji olimpijskim parkom od Juana Antonia Samarancha isposlovao veliki spomenik, koji je ispred platoa u Lausannei.

"Samaranch me pitao kako da mi se oduže što sam uspješno organizirao atletsko EP u Splitu, a ja sam mu rekao: Napravite spomenik Draženu! I eto spomenika tamo, zajedno s Pierreom de Couberteinom i Paavom Nurmijem."

"Dražen nikad nije otkazao reprezentaciju, a toliko puta je igrao ozlijeđen"

Vrdoljak se u svjetlu mode posljednjih godina, da naši sportaši, a posebno košarkaši, otkazuju reprezentativna okupljanja i utakmice zbog ozljeda ili "ozljeda", sjetio kako je u takvim situacijama postupao Dražen:

"On nikad, nikad nije otkazao reprezentaciji!"

Skansi: Od njega sam toliko puno naučio, iako sam ja njemu bio trener

Petar Skansi, govorio je ne kao doministar sporta, nego kao proslavljeni košarkaš i trener koji je vodio hrvatski "dream team" protiv američkog na OI u Barceloni.

"Ne mogu sebi uzimati prevelike zasluge za to olimpijsko srebro, jer nikad prije ni poslije u karijeri nije mi bilo lakše voditi igrače, koje zbog nacionalnog naboja nije trebalo gurati ni dizati, nego spuštati."

Skansi je posebno divljenje iskazao Draženovoj majci Biserki, ne samo na održavanju uspomene na sina, nego zato što "za roditelja nema ništa gore, nego nadživjeti vlastito dijete."

Bandić: Draga Biserka, Bog je tako htio

Gradonačelnik Bandić otkrio je da izDraženove predanosti i fanatizma crpi inspiraciju za vlastitie pobjede.

Složio se kako najveće poštovanje zaslužuje Draženova obitelj, napose njegovi roditelji Jole i Biserka: "Draga Biserka, Bog je tako htio, ali kao što je rekao najveći hrvatski sin pisane riječi Ivo Andrić, 'velikani umiru dva puta; kada fizički umru i kada umre uspomena na njih', a mi nećemo dati da uspomena na Dražena umre".

Aco: Dražen je na zadnje pripreme u životu za Hrvatsku, došao s parcijalnom rupturom mišića. Neka to na umu imaju oni koji danas odbiju poziv za Euro

Brat Aleksandar otkrio je 11 godina čuvanu tajnu, kako je njegov govor povodom Draženovog primanja u košarkaški Hall of fame, koji je zadivio i dirnuo cijelu Ameriku, djelo novinarskog doajena Nevena Bertičevića, ali dao i jednu aktualnu paralelu između njegovog brata i današnjih zvijezda:

"Na zadnje pripreme svog života, prije Eura '93., vraćajući s kojih je poginuo, Dražen je došao s parcijalnom rupturom mišića, jer kako je govorio kada smo mu rekli da možemo proći i bez njegove pomoći, 'Nema šanse da bi propustio igrati za Hrvatsku'. Neka mi hrvatski reprezentativci dopuste, iako sam danas izbornik jedne druge zemlje (BiH op.a.), da ih podsjetim na to, kada odlučuju kako reagirati kada dobiju poziv za reprezentaciju za Euro koji se igra ovog ljeta. Neka se odazovu i konačno hrvatskim ljubiteljima košarke donesu malo radosti."