Jer Real je dramatično izborenim remijem kod Seville u Kupu kralja (3:3), do kojeg je došao nadoknadnom dva gola minusa, postavio novi španjolski rekord od čak 40 utakmica bez poraza. 

 

Zidaneova momčad tada je slavljena uz podsjećanja da je posljednji neuspjeh Real doživio davnog 6. travnja 2016. u prvom susretu osmine finala Lige prvaka kod Wolfsburga (0:2), a remi na teškom gostovanju kod Seville, značio je da rekordni niz nepobjedivosti drži devet mjeseci, tijekom kojih je na 40 utakmica zabilježio 30 pobjeda i 10 remija, uz gol-razliku 113:36, a usput je osvojio Ligu prvaka, klupsko SP i činilo se nezaustavljivo grabio prema naslovu u La Ligi i Kupu kralja.

 

 

U prvenstvu je Barcelona nakon remija kod Villarreala prije deset dana, za liderom zaostajala pet bodova, a Real je još imao i utakmicu manje, pa se činilo kako je odluka o prvaku Španjolske donesena već nakon 17 kola. Posebno jer se Barcinim posrtanjima pridružio najveći Atleticov pad posljednjih sezona. Sevilla je cijelo vrijeme tu negdje, ali nju se smatralo egzotičnim dodatkom velikoj trojci, a ne nekome tko doista može ugroziti Real.

U Kupu ista priča; Barcelona se u osmini finala jedva provukla protiv Athletica nakon poraza u Bilbau, gdje je izgubila iako je utakmicu završila s dva igrača više, a Real je izbacio jedinog preostalog velikana - Sevillu nakon spomenutih 3:3 na uzvratu i u četvrtfinalu dobio Celtu. Solidnu momčad, koja je sjajno krenula u novu godinu, ali opće uvjerenje bilo je da će Real prolazak u polufinale riješiti već u prvoj utakmici na Bernabeu.

 

Real je od Seville napravio lovca na naslov, a u utrku je vratio i već prežaljenu Barcelonu

 

Prije toga, u nedjelju čekala ga je repriza na Pizjuanu, drugi vatreni okršaj kod Seville u samo tri dana, ovaj put u prvenstvu. Iako je od sredine drugog dijela vodio Ronaldovim golom iz penala, Real u samoj završnici prima dva gola i 15. siječnja 2017. u 18. kolu Primere gubi utakmicu (1:2) prvi put nakon 6. travnja 2016. Sevilla tako od simpatičnog privjeska trojcu na vrhu postaje punopravni kandidat za naslov, jer dolazi na samo bod od Reala, a Barcelona koristi obračun ovog dvojca i pobjedom nad Las Palmasom (5:0) je na dva boda od vodeć Reala. Istina, lider ima utakmicu manje, ali i daleko manje komotnu situaciju nego samo tjedan dana ranije.

 

Tri dana kasnije, točnije sinoć, Real je na svom terenu dočekao Celtu u prvoj četvrtfinalnoj utakmici Kupa Kralja i opet izgubio (1:2), od momčadi koja je prije ovog susreta važila tek za "simpatičnu", s obzirom da je tek osmomplasirana u Primeri. Ali, Celti je ova pobjeda bila peta u isto toliko utakmica od početka godine, što je razlog da se čak niti Real ne može smatrati favoritom na uzvratu za tjedan dana na Balaidosu. Real je drugim uzastopnim porazom okončao još jedan niz nepobjedivosti; izgubio je nakon 23 utakmice bez poraza na domaćem terenu. 

Zašto je Real u samo četiri dana i dvije utakmice, pretrpio jednaki broj poraza kao u prethodnih 48 i kako je Zidane u pola tjedna izgubio isto utakmica kao i u prvih 56 otkako je trener Reala?

 

 

Prvi razlog je Cristiano Ronaldo. Otkako je okrunjen za najboljeg nogometaša prošle godine, CR u ovoj igra jako loše, posebno na mjestu središnjeg napadača. Gol iz penala protiv Seville u nedavnom porazu, ne može sakriti da je u novu godinu ušao debelo ispod razine čovjeka čiju vitrinu krasi Zlatna lopta. Protiv borbenih protivnika sklonih presingu i žestokom, požvrtvovnom momčadskom radu, Ronaldo djeluje izgubljeno, a ne kao vođa momčadi, što se vidjelo kod Seville.

 

Drugi razlog je Danilo na desnom boku. Ili ozljeda Carvajala, zbog čega ga nema mjesec dana, a njegovu poziciju, koju pokriva sjajno, preuzeo je Brazilac, čije predstave svjedoče da mu nije ni približno dostojna zamjena. Oko 35 milijuna, koliko je Real za njega platio Portu, pokazuju se najgorom Perezovom investicijom posljednjih godina. Zidane je, svjestan da je Danilo rupa, protiv Celte završio utakmicu s tri braniča, jer je suparnik stalno gađao desnu stranu Realove obrane.

 

 

Tako dolazimo i do trećeg razloga: Real ne samo da nije pobijedio u tri posljednje utakmice, nego je u remiju i dva poraza primio čak sedam golova. Zidane naravno ne otkriva javno sve ovo što je svakome vidljivo, ali poručuje da zna kako izvuči momčad iz mini-krize i ekspresno je vratiti uspjesima.

Upravo okončani veliki nizovi nepobjedivosti maskirali su Realove manjkavosti tijekom trijumfalnog pohoda, kao što su veliki padovi forme Ronalda i Benzeme, izostanak pobjeda protiv jakih momčadi u Ligi prvaka i La Ligi, jer je Real u LP skupinu prošao kao drugoplasirani, a Borussiju nije uspio dobiti u oba susreta, dok u Primeri ni približno nije iskoristio veliki pad Barcelone i Atletica, zato što je previše bodova prosuo protiv suparnika iz gornjeg dijela tablice, prije svega na Bernabeu.

 

Dva uzastopna Realova poraza nisu neviđena drama ili senzacija, ali jesu velika vijest, posebno zato što su došli u razdoblju kada je momčad dominirala i činila se nedodirljivom i kada su se neuspjesima prekinula dva velika niza, te kompromitirao naizgled nezasutavljivi pohod na trofeje. 

 

Točno je da nijedan klub, pa ni Real, ne može računati na pobjedu u Sevilli, kao i da "u kupu nema favorita", a i "svatko ima pravo na loš dan", pa slijedom toga i Real bez Navasa, Carvajala, Balea i Benzeme protiv Celte, ali ovi neuspjesi zahtijevaju postavljanje gore nabrojanih pitanja, na koja smo ponudili odgovore, ali univerzalni odgovor može biti i ovaj: 

 

Real već dulje vremena i kada je bio nepobjediv, nije igrao bajno, pa je aktualni rezultatski pad zapravo logičan slijed.

 

Ali, u subotu mu u goste dolazi Malaga, savršena za vađenje i povratak pobjedama.