NAKON još jedne pobjede Bilićeva sastava može se samo konstatirati kako nam je već svima postalo normalno vidjeti Hrvatsku kao pobjednika, ma koji se protivnik nalazio nasuprot. Poigrati se s Norveškom, kao što je to napravila Hrvatska u prvom poluvremenu, ali važno je i to napomenuti, i pobijediti, rijetkost je u reprezentativnim dvobojima, aludiramo time na jučerašnju utakmicu Brazila i Portugala. I sve to bez čak deset reprezentativaca.
Dojma smo kako će sada mnogi podcjenjivati Norvešku, ali podatak da je ova skandinavska reprezentacija u vrlo sličnom sastavu prije samo nekoliko mjeseci, u gostima, pregazila Mađarsku sa 4:1, mora biti hvale vrijedan. Iako objektivno Norveška ne spada u elitni nogometni razred, a svi si laskamo da mi pripadamo, ne i bezrazložno, ali možda prerano, ova pobjeda mora biti okarakterizirana odličnom ocjenom.
Iako ovim tekstom nemamo namjeru pisati hvalospjeve reprezentaciji koja je na okupu tek pola godine i koja iza sebe ima tek nekoliko pobjeda, bilo bi bezobrazno ne odati pohvale Biliću, njegovoj ekipi stručnjaka i svim reprezentativcima. Igor Štimac je u jednom trenutku utakmice komentatorski napomenuo kako svi naši reprezentativci s posebnim nabojem igraju ove dvoboje. To možda zvuči kao klišej, ali velika je vjerojatnost da to nije. Zaista se osjeća nekakav poseban naboj kada su naši reprezentativci na okupu. Možda nisu prvaci svijeta, bar ne još, ali su zasigurno reprezentacija s najboljom atmosferom.
Hrvatska djeluje poletno, ofenzivno i što posebno raduje, ima velik broj rezervnih igrača koji mogu uskočiti u bilo kojem trenutku, što smo imali priliku posebno danas vidjeti kada je Biliću nedostajalo čak deset reprezentativaca. Naravno, moglo bi se i prigovarati igračima (Eduardo puno solira, Kranjčar puno drži loptu i guši igru, Šimić je previše "plivao"), ali to u ovom trenutku nema smisla i treba ostaviti za neka druga vremena, kada će i ako će Hrvatska igrati loše i gubiti utakmice. Ionako je poznato da je tada najlakše sipati kritike iz rukava.
Bilić je vrlo perspektivan trener, ali što je za njega najvažnije, okružio se vrlo kvalitetnim stručnjacima, koji "kolektivnom sviješću" nadomještaju njegovo eventualno izborničko neiskustvo. Nakon što su pale Engleska, Izrael pa sada i Norveška, mora se samo jedno priznati: neobjašnjiva lakoća pobjeđivanja sinonim je Bilićeve vladavine. Pobijediti jednu Englesku ostavivši je bez ispaljenog metka te onda zabiti Izraelu četiri gola, nakon nebrojeno utakmica njegove domaće nepobjedivosti strašna je stvar. A onda, u situaciji kada još nismo ni dobrano proslavili te uspjehe, sa gotovo rezervnim sastavom Hrvatska zabavlja cijelu Kantridu i brojne gledatelje uz male ekrane, šaljući Norvežane u svlačionicu sa pitanjem kako se ne osramotiti drugo poluvrijeme.
Samo jedno ubuduće molimo puk. Nemojte pri prvom posrtanju tražiti smjenu Bilića kao nedavno Červara, jer svatko griješi pa i, kako to svi misle, nepogrešivi Hrvati.
Vedran Buble
Foto: AFP