VRATIO se Lino! Dobro, nije nigdje ni otišao, ali hrvatski rukometni izbornik danas se opet pokazao u svom punom "taktičkom sjaju". Kauboji su danas odigrali strašnu utakmicu, s Olimpijskih su igara izbacili Dansku koja nam je već previše puta bila krvnik, ali nakon što se stišala početna euforija zbog velike, možda najveće pobjede hrvatskog sporta u Pekingu, pozornost je javnosti opet okrenuta na krivu stranu.
> Loš tajming Line Červara
> Loš tajming Line Červara (vol. 2)
> Loš tajming Line Červara (vol. 3)
Koliko god se Lino Červar predstavljao kao "veliki vrač" hrvatskog rukometa (a i sporta općenito) uvijek je bila javna tajna da nikad nije bio veliki taktičar. A i njegov je autoritet u svlačionici bio u najmanju ruku upitan. Ali taman kad su se počeli polako zaboravljati Červarovi legendarni tajm-aut monolozi na nekim prijašnjima natjecanjima, koji s rukometom nisu imali previše veze, taman kad se prestalo pričati o "HDZ-ovom pijunu čija riječ u svlačionici nema težinu" (kako ga je na internetskim forumima okarakterizirao jedan bivši reprezentativac), Červar nas je opet podsjetio na svoje "trenerske vrline".
Zadnja minuta odmora protiv Danske, Hrvatska je blizu pobjedi, ali Ivano Balić suigračima ipak govori da "ništa nije gotovo". Ono što slijedi bit će ključan napad, nekoliko kritičnih sekundi koje će odrediti način na koji će rukometaši pamtiti Peking. Televizijske kamere su dovoljno blizu da gledatelji mogu čuti svaku riječ i svi željno iščekuju što će sad "Mago di Umago" smisliti. Ključ igre Danaca nismo saznali, ali još jednom je postalo kristalno jasno da rukometaši svog trenera i ne slušaju baš previše. Ovoga mu puta, doduše, nije Davor Dominiković slagao taktiku već je Červar do riječi uspio doći, ali ni to nije bila jednostavna zadaća: "Polako dečki, ne sad pričati... Samo nešto, mogu li ja nešto reći?" Naravno da je riječ i dobio, kad je već tako lijepo zamolio.
"Za Ivana (Čupića), za Ivana, za Ivana... Nećemo im loptu dati sad da se jebu! Za Ivana! Za Ivana! Za Ivana! Za Ivana!", bila je Červarova pomno isplanirana taktika. I naravno da nije ostala neprimijećena; internetski su forumi već puni komentara na najnovije poslastice koje su proizašle iz kuhinje velikog rukometnog maga.
Nekima se sve to skupa možda čini simpatično, ali je li doista bilo potrebno baš tu i baš sada? Nije li Červar mogao izabrati barem malo bolji tajming da hrvatsku javnost još jednom podsjeti na svoju cirkusantsku crtu? Igrači su i sami jako dobro znali što i kako im je činiti, a što misle o Červarovoj taktici motivacije jasno su pokazali (posprdnim?) smiješkom koji im je krasio lica dok su izlazili na teren nakon minute predaha. Činjenica je da je do kraja utakmice bilo još manje od minute, a Hrvatska je vodila s dva pogotka razlike, ali ne bi to bila prva dobivena utakmica koja je izgubljena zbog greške ili trenutka nepažnje.
Za razliku od nekih prijašnjih šahovskih poteza koje je Červar povlačio (najavljivanje ostavke usred Europskog prvenstva ili verbalni obračun sa Zvonimirom Bobanom na temu "tko je veći Hrvat"), ovoga puta atmosferu u momčadi Červar nije poljuljao. Nakon onoga što su rukometaši danas ostvarili, vjerojatno to i nije moguće. Ali idući puta sportska sreća i inspiracija možda će biti na strani protivnika. I trebat će im neki korisni savjet od samoprozvanog vrhunskog rukometnog trenera. A Červar im neće moći ponuditi ništa bolje od "idemo, možemo!"
Petar Vidov
Foto: AFP