Foto: Hina, Guliver Image/Getty Images

NEVEN SPAHIJA u Šibeniku se sprema za najveći skok u karijeri. Za manje od mjesec dana odlazi u NBA "probiti led", baš kao nekad njegov prijatelj iz djetinjstva Dražen Petrović. Spahija je, uz Ettorea Messinu, prvi europski, a jasno i hrvatski trenerski uvoz u SAD. 15 godina skupljao je iskustvo i kontakte kako bi se jednog dana zaposlio u  najboljoj firmi na svijetu, NBA. Na klupi Atlanta Hawksa bit će pomoćnik Mikeu Budenholzeru, nakon što je dosadašnji asistent Quin Snyder preuzeo ključnu rolu Utah Jazza. Spahija je odlično prošao u rošadama koje su krenule iz San Antonija, koji je u NBA odaslao svoje asistente na više pozicije, među njima i Budenholzera. Poznato je da njeguje prisan odnos s Greggom Popovichem, peterostrukim i aktualnim prvakom iz Spursa, ali Spahiju je preko bare lansiralo jedno drugo, davno prijateljstvo.
 
U razgovoru za Index bivši hrvatski izbornik, prvak u čak šest različitih europskih zemalja i osvajač Eurokupa s Valencijom govori kako je postao prvi hrvatski NBA trener, zašto se ovih dana posebno prisjeća Dražena, a ne zaobilazi ni teške domaće teme, poput Cibone u kojoj je odradio svoju posljednju trenersku gažu.
 
Godinu i pol dana ne radite, zar je vrijeme u Ciboni bilo toliko stresno? Često ste znali reći da vam postaje neugodno što ste toliko dugo bez akcije na klupi.
 
"Već 20 godina živim u posebnom ritmu u kojem se sve unaprijed zna. Raspored mi odstupa pet ili deset posto. Godinu i pol dana proveo sam izvan tog ritma. Za mene je to ravno katastrofi. Kada to kažem, ni slučajno ne mislim na materijalnu stranu ili posljedice. Kada netko tko je radoholik, ili je imao sreću da u životu radi ono što voli poput mene, ostane bez toga - to je katastrofa. Radio ja na parketu ili ne, dokazivanje traje svaki dan. Održavanje kontakata, danonoćno praćenje košarke u Europi i SAD-u, sve je to ozbiljan posao. Možda sam prema javnosti bio pasivan, ali iznutra ne. Kroz ovu godinu veliki broj skauta i GM-ova prošao je kroz Zagreb zbog Darija Šarića i Jusufa Nurkića, sa svima sam razgovarao i dao svoja mišljenja, te nebrojeno mnogo intervjua. Ne samo zbog Šarića, već i oko igrača s koledža. Puno sam radio i vratilo mi se"
 
Kako se dođe do toga?

"Haha... Mnoge su formule, ali jedan neizostavan sastojak. Sreća. Koliko god da radite, u životu treba imati sreće. Nitko nije toliko velik da bi zaobišao faktor sreće. Postao sam trener Cibone usred sezone 1999/2000., a te je godine San Antonio draftirao Gordana Giričeka. Upoznao sam tada R.C. Burofda, koji je uz Gregga Popovicha jedan od pet najutjecajnijih ljudi u NBA ligi. Moj odnos s njim kroz sve ove godine izgradio se do najintimnijeg obiteljskog odnosa. Taj mi je čovjek otvorio vrata NBA lige, on je najzaslužniji za moju priču. Buford je ove godine i službeno proglašen najboljim GM-om u ligi, i njegova preporuka nešto je što nikada ne mogu zaboraviti. Prvi korak dogodio se kada je San Antonio poslao svoje pomoćne trenere i GM-ove u druge klubove"
 
Nemate običaj previše govoriti o Draženu, i nas ste nekoliko puta prilikom tužnih obljetnica zamolili za mir, smatrajući da je o njemu sve već rečeno. Danas, kada odlazite u NBA, imali ste ga potrebu spomenuti. Zašto?
 
"Dražen je čovjek koji je otvorio vrata svim Europljanima u Americi. Ovo je nastavak neke naše priče, jednog davnog sna koji je on započeo ovdje, iz ovog grada. Drago mi je da sam krenuo tim putem. U NBA ligu ove sezone odlaze dva europska trenera i to je velika stvar. Blatta ne računam, jer je on Amerikanac i starta s drugačije pozicije nego Ettore Messina ili ja. Drago mi je da sam se u taj vlak ukrcao s njima. Nadam se da je moj početak ujedno početak za sve mlade ambiciozne ljude iz Europe i iz Hrvatske. Imao sam sretnu okolnost jer tamo dolazim s ispunjenim životopisom, a bio sam u situaciji da se odreknem bolje financijske ponude u korist ambicije. Nadam se da će to napraviti i drugi mladi ljudi kada budu u prilici. Zato mi je ovih dana i Dražen posebno blizu"

 
Spremni ste za NBA?

"Nemam nepoznanica. Odlaskom Rudeža i Bogdanovića, cifra NBA igrača koje sam trenirao popela se na 30 imena. Malo se trenera time može pohvaliti. Približili su mi filozofiju i način igre, nisam samo trenirao te igrače već sam s njima mnogo i razgovarao. Svaki slobodan trenutak sam iskoristio da odem u SAD. Danas se sve to vratilo. Međutim, ovo je samo korak u odnosu na ono što me čeka. Tek je dolazak u NBA obveza da opravdaš ono zbog čega su te doveli te da u krajnjoj liniji i ostaneš"
 
Bojan Bogdanović i Damjan Rudež, što očekujete od njih? Kome će biti teže izboriti se za mjesto?

 "Bit će im obojici jako teško, ali samo prisustvo u NBA ligi govori o njihovoj kvaliteti. Želim im što više minuta, bit ćemo direktni suparnici u istoj konferenciji, ali bez obzira na to želim im uspjeh"

 Dario Šarić odlučio je čekati. Je li to dobro ili loše?

"To je odluka njegove obitelji i agenta, no ja sam apsolutno protiv. On je najbolji igrač na svijetu u svom godištu i njegovo je mjesto u NBA ligi odmah i sad. Greška je što nije otišao, ali čekat ćemo ga još dvije godine, pa neka bude onako kako je on zamislio"
 
NBA lige prolazi kroz proces globalizacije. U kojem smjeru će ta priča otići?

 "Predvidio sam takav razvoj situacije, jer NBA je odavno globalni proizvod. Njihov marketing i opseg su sve veći. Trenutno se raspravlja o odigravanju All star utakmice u Africi, bit će to velik potez. U svijetu ne postoji bolje ustrojena sportska organizacija. To je najbolje poduzeće na svijetu. Marketing, prisustvo Kine, Azije i Afrike dozvoljava širenje. Oni su za sada liga Sjeverne Amerike i Kanade, ali za deset godina očekujem dva ili više klubova iz Europe u NBA ligi. Najviše šanse imaju London i Pariz, zbog geografske pozicije. To je dobro za Europu. Smatram da Europa treba NBA ovdje, treba reorganizaciju. Nažalost, za razliku od nogometa, košarka se igra prema četiri ili pet vrsta pravila. NBA ima jedne dimenzije i pravila ponašanja, dok u Europi igramo Ulebova, Fibina i tko zna kakva pravila. Konfuzija nervira navijače, gubi se navijački korpus i samim time financijski kolač. Košarku u Europi treba unificirati. Euroliga bi trebala biti nositelj programa, a lige jedinstvene lige na putu prema Euroligi. Europa je raskomadana na različite lige po raznim pravilima. Dolazak NBA bi u tome puno pomogao"
 
Europa je pasivna?

"Rekao bih da su problem različiti interesi"
 
Suludi pojedinačni interesi već godinama, ma i desetljećima, upropaštavaju Cibonu. U klubu ste počeli karijeru, a čini se da ste pod tornjem i završili s Hrvatskom za neko vrijeme. Što smatrate najvećim problemom u klubu koji opet treba spašavanje?
 
"Postoje dvije Cibone. Jedna Cibona je prošle sezone bila na parketu, Vanjkova i Rimčeva. Ta Cibona dala je 200 posto na parketu, s trenerima, pa i njihovim prethodnicima. Druga Cibona je bila zadužena da osigura normalne uvjete za rad i financijski isprati sve što je sportski program radio. Sportski program u ovom slučaju za dva je koplja iznad ovog drugog koji je potpuno zakazao. Cibona može imati politički subjekt unutar kluba, ali politika ne može upravljati jednim sportskim kolektivom. U mom prvom mandatu tadašnji upravni odbor Cibone mogli biste danas smjestiti u Real Madrid. Klarić iz Done, Šutalo iz Hrvatske pošte, Lalić i Zagrebačka pivovara, Foto Badrov, Artuković Franck kao posljednji Mohikanac, Rebac iz TDZ-a, a uvijek je tu bio i netko iz grada... Danas upravni odbor Cibone ne postoji. Postoji jedan trivijalni političar koji ima alibi za sve. Aco Petrović je prava osoba na pravom mjestu, nadam se ne i u krivo vrijeme. Želim mu puno sreće, ne treba rovariti po prošlosti jer je njegov dolazak u klub okretanje nove stranice. Nadam se da će on zaista uspjeti u nastojanju da privuče sponzore, da se poradi na marketingu. Cibona je najjači sportski brend Hrvatske, nadam se da se taj brend neće ugušiti. S Acom ću svakako razgovarati, kao kolega ali i prijatelj, te bivši trener Cibone. Moram odmah naglasiti, bilo bi vrlo loše da se jedini spas Cibone vidi u nagovaranju igrača da odustanu od svojih potraživanja. To mora biti unutar pet posto buduće Cibone. Ako se ispostavi da je jedna veličina poput Ace došla u klub da bude gromobran političarima koji su masakrirali Cibonu, to će bit loše. Acu, međutim, poznajem jako dobro i siguran sam da će on to znati prepoznati"
 
Kakva je uloga Milana Bandića, u odnosu na vrijeme koje ste vi proveli u Ciboni prošle sezone?

 "Ne znam kakva je njegova uloga. Nikada ga u životu nisam upoznao. Iz njegovih izjava nakon mog odlaska jasno je da taj čovjek nema apsolutno nikakvog pojma što se u Ciboni događa. Njega je netko cijelo vrijeme lagao. Tko - ja to ne znam. Činjenica je da su njegova izjave bile apsolutno suprotne onome što se zaista u klubu događalo"

 
Ljepša je tema reprezentacija koja se priprema za SP. Eurobasket je vratio košarku na naslovnice, hoće li se trend nastaviti ovog ljeta?

 "Kontinuitet trenera svakako je puno pridonio iskoraku koji smo napravili. Četvrto mjesto je velikiuspjeh, mladi igrači već sada utječu na rezultat i pred nama je lijepa budućnost. Nadam se da će i naši klubovi što prije stati na svoje noge i upotpuniti sliku hrvatske košarke. Moraju pomoći u razvoju mladih igrača, već dugo nismo osvojili medalju i nismo predstavljali ništa na europskoj sceni, a ovo je period u kojem to mora prestati"
 
Uvoz stranaca u reprezentaciju po vašem mišljenju je potreba?

 "To je nužno zlo i linija manjeg otpora. Hrvatska košarka je u svijetu prepoznatljiva. Litva ili bivša Jugoslavija to sebi nikada ne bi dopustile, zbog svoje trenerske škole i uspjeha u prošlosti. Te nove momke sada mogu samo podržati, jer su dio hrvatske reprezentacije, no smatram da je Amerikancima mjesto u klubovima. U reprezentaciji predstavljajte zemlju u kojoj ste se rodili ili postali igrač. To je greška nas trenera i svih koji rade u struci u hrvatskoj košarci."