DO JUČER su Vinkovčani gostovali na Poljudu, Maksimiru i Rujevici, a danas im je realnost takva da se za bodove bore na terenima u Čepinu, Vukovaru i Belišću.

Moralo se krenuti ispočetka i to putem treće lige poslije dvije godine teške borbe za prvoligaški život te nedostatka licence za igranje u drugoj ligi. Jedno je sigurno - klub sljedeće godine neće dočekati stoti rođendan u elitnom rangu kako se planiralo.

Iz Cibalije je otišao 21 igrač minulog ljeta, zaokret po pitanju klupske filozofije pokazao se neizbježnim i danas je Cibalia prvoplasirana momčad 3. HNL Istok s bodom više od Čepina poslije 11 odigranih utakmica.

U dobru i zlu s klubom je ostao njihov splitski vitez Frane Vitaić. Njemu je 36 na leđima i ne posustaje.

Ovdje je od 2010. prošao put od vrha do dna, od prve do treće lige, i s pravom ga se danas može nazvati legendom Nebeskoplavih, iako je - stranac.

"Dobra je danas situacija. Uvijek je bolje biti u vrhu, znate onu izreku: Bolje prvi u selu nego zadnji u gradu, ha ha. Iako je velika razlika, naravno, između prve i treće lige", započeo je iskusni veznjak pa presjekao:

"Dok je Cibalia bila i u prvoj ligi govorio sam da je funkcionirala na istom nivou kao i danas, amaterski. Problemi Cibalije u zadnjih desetak godina jesu i ti što je svake sezone odlazilo i dolazilo desetak igrača, kao na autobusnoj stanici."

"Ovaj dodir dna nam je trebao"

Krah se dogodio ovog proljeća. Cibalia nije skupila dovoljno bodova za ostanak u 1. HNL, ispala je u drugu ligu i zatim ostala bez licence, što je na kraju gurnulo klub u treći rang. 

Splićanin iz Vinkovaca nudi svoj pogled na to:

"Borili smo se mi opet do kolo ili dva prije kraja, bila je to borba kao sezonu prije te kad smo se spasili. Ma sve je isto bilo, sve se u zadnji čas rješavalo, pogotovo to oko licencije. Postojala je neka nada, ne mogu reći da nije...", počinje pa objašnjava:

"Meni se nametalo mišljenje, vidio sam to i po sebi, da ne možemo stalno raditi čuda na račun igračke kvalitete. Prošle sezone nisam bio toliki optimist kao prije. Vjerovao sam i borio se, ali nekako se u meni javljalo mišljenje da se ovakav pad morao dogoditi zbog svih tih problema koji su se nakupljali. Ovako se kroz nekakav dodir dna sve mora riješiti i krenuti otpočetka", smatra Frane i iznosi:

"Možda je ovako bolje nego to da se borimo stalno za preživljavanje kao u prvoj ligi."

U Vinkovcima kao kod kuće

Frani je ovo druga gaža u Cibaliji. Od 2010. do 2013. trajala je prva nakon koje se otisnuo u Osijek da bi se vratio 2015. 

"Ovdje sam godinama, volim se našaliti da sam se ovdje "udao" jer mi je žena iz Ernestinova pored Osijeka. Živim ovdje s obitelji, meni je Cibalia, iako sam u Hajduku odrastao, seniorski klub u kojem sam najviše dao. Svi su me tu prihvatili i kliknulo je", kaže nam Vitaić, pa otkriva:

"Lomio sam se ovog ljeta hoću li nastaviti igrati, da je neki drugi klub bio u pitanju, a ne Cibalia, teško bih nastavio dalje. Završavam trenersku školu i bila mi je namjera ostati ovdje. Ovo je moj klub i tu se osjećam najbolje, osjetim da svi imaju povjerenja u mene. Tu mi je kao kod kuće, a sad se i stvara pozitivna priča po pitanju igrača i momčadi."

Priznaje, bilo je teških perioda...

"Stalna borba s financijama, organizacijom. Uvjeti za rad nisu bili nešto posebno dobri. Stalno su se događale neke turbulencije."

Iako bi mnogi pomisli da su mu najteži trenuci u Cibaliji bili ove godine, on se ne bi složio s tim.

"Ono prvo ispadanje s klubom iz prve lige prije pet godina mi je najteže bilo. Bio sam u naponu igračke snage. Sve što se dogodilo ovog proljeća, ta treća liga, to sam shvatio kao nekakav put koji klub mora proći. Tako sam to posložio u glavi. Kažem, očekivao sam takav pad, ovo je jedini pravi put za klub i zato to nisam shvaćao toliko tragično."

Na kraju, Vitaić podvlači:

"Optimist sam, znam da je navijačima i ljudima oko kluba teško palo ispadanje. Možda im čudno zvuči, ali ja sam pun optimizma nakon svega što se dogodilo."

Cibalia danas razmišlja kao baskijski Athletic Bilbao

Traži se samo domaće. Stranci upitnih kvaliteta, kakvih se kroz Vinkovce zadnjih godina prodefiliralo masu, nisu dio novog klupskog plana.

Kako situacija izgleda iznutra objasnio nam je trener Petar Tomić. On se već na samim počecima našao u nezahvalnoj situaciji.

"Imao sam 13 igrača na prvoj prozivci ljetnih priprema, od toga šest juniora. Danas imam 22 igrača s tim da sedmorica s tog popisa mogu igrati i za juniore", kaže Tomić kojem je Uprava postavila cilj da bude pri vrhu treće lige.

"Osnovni cilj nam je bio vratiti naše momke koji su prošli Cibalijinu školu nogometa. Skoro 95 posto današnjeg igračkog kadra prošlo je tu školu što mi je posebno drago. Ostali koji nisu, dolaze iz naše županije. Ubuduće je cilj vratiti neke naše igrače koji su u pionirima ili kadetima otišli u druge klubove. To ćemo, nadam se, uspjeti s posudbama, a također, jedan od ciljeva je to da smanjimo odlazak naše djece iz kluba.

Na čelu kluba je i dalje v. d. predsjednik Mijat Kurtušić koji je nedavno izjavio kako klub i dalje ima dugovanja od 12 milijuna kuna te kako mu se u poslovanju i dalje pojavljuju razni "kosturi iz prošlosti" zbog problema koje je klub godinama gomilao i trpao pod tepih.

Samim time, sve i u slučaju da Cibalia osvoji 3. HNL Istok, o plasmanu u drugu ligu odlučivat će stvari izvan terena, one na koje trener i igrači ne mogu utjecati. 

Trener Tomić: Nama su uvjeti za treniranje i dalje problematični

Svjestan je toga itekako.

"Cilj nam je boriti se za više rangove, želja je biti prvi. Nakon jeseni će se sjesti za stol i vidjeti, naša domena nisu financije i licenca, nas igrača i trenera se to ne tiče."

Iako je u klubu bilo ružnih perioda po igrače kojima plaća po nekoliko mjeseci nije stizala, sada je to drugačije. Danas igračima plaće stižu na vrijeme pa se može raditi u miru.

No već godinama vinkovački klub vuče probleme koje ne bi smio imati klub takvog renomea.

"Nama su problem uvjeti za treniranje. Mi nemamo teren s umjetnom travom, i kad je zima, kad je loše vrijeme, nemamo gdje trenirati. Odlazimo u dvoranu, ali to nije pravi teren kakav nam treba. Sve je to improvizacija."

Cibalia je odlaskom u treći rang postala poluprofesionalni klub, ali treninga ne fali. 

"Uglavnom svaki dan treniramo, utorkom i srijedom imamo čak i dva treninga dnevno jer dođe puno mlađih igrača."

Ultrasi uvijek uz klub

Upitali smo trenera Tomića kako dišu Vinkovci na spomen Cibalije. Na domaćim utakmicama okuplja se od 200 do 400 ljudi u prosjeku. Slično kao i za vrijeme života u 1. HNL.

"I dalje ima dosta ljudi koji traže negativne stvari, ali ima i dosta njih koji izvlače pozitivu. Na nedavnom gostovanju kod Marsonije imali smo dva autobusa Ultrasa, prate nas, što posebno veseli igrače."

Prošle je subote igran 'prvoligaški' derbi u 3. HNL Istok - Marsonia je u Slavonskom Brodu ugostila Cibaliju, završilo je pobjedom gostiju 1-0.

"Oni su nam najveći konkurenti jer, koliko smo upoznati, jedini žele ići u Drugu ligu. Sada su na 11 bodova iza nas na devetom mjestu, a pored njih, Čepin i Belišće imaju dobru ekipu i oni su nam također konkurencija."