BEZ obzira na sadašnju vrijednost Knicksa koja je već jako dugo poprilično bijedna, Madison Square Garden oduvijek je bio hram košarke, dvorana u kojoj su neke od svojih najboljih partija odigrali Michael Jordan i Kobe Bryant. Mitska Arena u kojoj se postaje košarkaš.

 

Prije nekoliko dana svoj je potencijal u slavnoj dvorani u New Yorku nagovijestio Nikola Jokić. Taj 21-godišnji Somborac u dresu Denvera uništio je domaću momčad ubacivši im čak 40 poena. Za 37 minuta provedenih na parketu Jokić je iz igre gađao 17-23 (73,9 posto iz igre), ubacio je i dvije trice iz tri pokušaja, uhvatio je devet skokova, dodao pet asista i dvije blokade. 

 

Već je u prvom poluvremenu najavio najbolju partiju karijere jer je za svega 17 minuta igre ubacio 15 koševa uz samo jedan promašaj. U trećoj četvrtini Jokić je ubacio 18 poena.

 

''U toj četvrtini stalno su mi spuštali lopte i pomislio sam: 'Bože, pa oni mi stvarno vjeruju'. To je predivan osjećaj. Lako je igrati kad znaš da ti suigrači vjeruju'', nakon partije života rekao je mladi Srbin.

 

U svojoj tek drugoj sezoni u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta Jokić je bio glavna zvijezda i u potpunosti je u drugi plan gurnuo igrača koji je prva asocijacija na Nuggetse i Knickse – slavnog Carmela Anthonyja. 

 

Ne samo da mu trener i suigrači vjeruju, oni ga obožavaju. Trener Denvera Michael Malone poslije utakmice bio je impresioniran partijom nadolazeće zvijezde svjetske košarke.

 

''Madison Square Garden jedna je od onih dvorana u kojoj se pisala povijest NBA-a. Za svakoga je posebno mjesto. Odrastao sam ovdje i znam što ona znači. Ovo što je Nikola večeras napravio nešto je čudesno i zbog toga legenda o njemu nastavit će rasti. Kada ovako nešto napravite u ovoj dvorani, onda znate da ste pravi NBA igrač'', kazao je Malone, a krilo Denvera Darrell Arthur u pohvalama otišao je nekoliko koraka dalje:

 

''Već sam prije rekao da je Nikola igrač za Kuću slavnih. Sad kažem da je najveći svih vremena. Još lani sam shvatio kako je poseban igrač. Užasno ga je teško čuvati. Zapravo, ne znam kako ga netko uopće može čuvati. Kad je Nikola u igri, napad nam je jači deset puta nego kad je na klupi. Čini suigrače boljima nego što objektivno jesu. Ljudi, Nikola ima samo 21 godinu! Jeste li svjesni što to znači, koliko još može napredovati. Rođeni je pobjednik. Mrzi gubiti, bez obzira na to pričamo li o videoigricama ili o košarci.''

 

Wilson Chandler, još jedan Jokićev suigrač, posve je oduševljen mladim kolegom. Nahvalio je ne samo njegovu igru, već i karakter.

 

''Nikola je već sad zvijezda, a definitivno će postati jedan od najboljih. Prošle godine bilo mi je jasno da će biti sjajan. Kasnije sam pratio kako je radio na sebi i koliko je napredovao. Na Olimpijskim igrama bio je fantastičan. Sjajan je košarkaš i ima karizmu. Odlična je osoba i ljudi ga vole'', kazao je Chandler.

 

Da, Olimpijske igre. Čak i oni ljubitelji košarke koji do Rija nisu znali tko je ovaj sjajni Vojvođanin, nakon četvrtfinalne utakmice između Hrvatske i Srbije shvatili su o kakvoj se klasi radi. U trenucima kad je Hrvatska bila na korak do preokreta, u zadnjim sekundama drame u Riju, Jokić je bio taj koji nije dozvolio Hrvatskoj da uđe u polufinale. Nisu to bili Teodosić, Raduljica, Bogdanović  – prekaljeni, iskusni lisci – Hrvatsku je dokrajčio tinejdžer koji je imao nevjerojatnu mirnoću s linije slobodnih bacanja. Fascinantno je to da je Sale Đorđević u tim ključnim trenucima naredio da se lopta daje najmlađem, da on rješava stvar. Toliko je vjerovao divu od 211 centimetara, čija mekoća ruke, košarkaška imaginacija te sportska inteligencija oduševljavaju.

Za jednog 21-godišnjaka, Jokić već iza sebe ima zastrašujući niz rekorda i fenomenalnih ostvarenja. Prije dvije godine, dok je nosio dres Mege, u jednoj utakmici ABA lige zabilježio je impresivan indeks valorizacije 44 i tada je trasirao put preko bare. Već u studenom 2015. pokazao je koliki je talent kad je Spursima ubacio 23 poena uz 13 skokova.

 

Koncem 2016. dugo je koketirao s triple-doubleom, a prvog je ''skinuo'' trećeg veljače protiv Bucksa (20 poena, 13 skokova, 11 asistencija). Zatim je došla ta sad već slavna utakmica protiv New Yorka.

 

Koliko su tih 40 poena strašan učinak govori i podatak da velikom Kobeu Bryantu nije pošlo za rukom da u drugoj sezoni u NBA-u zabije toliko. Jokiću jest. Za košarkaša čiji je vertikalni skok  jako loš, Jokić je uspio izlaziti na kraj s najjačim centrima lige i postao je igrač s najboljim ofenzivnim učinkom za momčad u prvoj ili drugoj sezoni još od 1973.

 

Nakon legendarnog igrača Sunsa Alvana Adamsa (1976/77.) postao je prvi igrač koji je u prve dvije sezone u jednom trenutku bio na prosjeku od 20 poena, 10 skokova i pet asistencija.

 

Uz Bryanta, Anthonyja Davisa, Kevina Duranta, Blakea Griffina, LeBrona Jamesa, Michaela Jordana, Tracyja McGradyja i Karla-Anthonyja Townsa tek je deveti igrač u povijesti koji je prije 22. rođendana ostvario učinak od 40 koševa, devet skokova i pet dodavanja. Nije to pošlo za rukom ni Stephu Curryju, nije ni Russu Westbrooku, pa ni Klayu Thompsonu… već klincu iz Sombora.

 

Za Jokića se veže još jedan čudesan rekord: od 1983. samo su petorica košarkaša od 21 godinu ili mlađa upisala triple-double od 20 poena, 13 skokova i 11 asistencija. Elitno društvo čine: Jay Williams, Lamar Odom, Michael Jordan, LeBron James i Nikola Jokić.

 

O fenomenu Nikole Jokića razgovarali smo s Bojanom Vinulovićem, novinarom Telegrafa i čovjekom koji o košarkašu Denvera zna gotovo sve.

 

''Suštinu Jokićeve igre možda je najbolje objasnio neko tko ga baš dobro poznaje, a to je menadžer Miško Ražnatović. On je rekao da Nikola košarku doživljava više kao igru nego kao posao. I zaista, on ne igra košarku već se igra košarke, uz adekvatno pristupanje svemu što NBA donosi kao marketinško-sportska mašinerija. Jasno je da iza svega stoji krvav rad, odricanje od igara za reprezentaciju u jednom ciklusu kako bi se što bolje spremio za ono što ga čeka. Sve se to počelo isplaćivati'', rekao nam je Vinulović, pa je nastavio:

 

''NBA ništa ne prepušta slučaju, brine se o svakom detalju ishrane, ali kada Jokić izađe na teren, i dalje djeluje kao klinac koji je do jučer 'kuburio' s kilažom, pa je izašao da se malo zabavi. To su stvari na koje publika pada, stvari na koje navijači padaju. Kakav je Jokić igrač i čovjek možda najslikovitije prikazuje njegova reakcija na prljavo udaranje DeAndre Jordana. Nikola ga nije ''zarezivao'' ni jedan posto, nije mu uopće dao na važnosti, što je bahatu zvijezdu totalno razbjesnilo.''

 

Vinulović tvrdi da je Jokić košarkaški ''hibrid'' dvojice legendarnih srpskih košarkaša – Dejana Bodiroge i Miloša Teodosića, odnosno da je preuzeo njihove najjače osobine.

 

''Ponekad izgleda da je najsporiji na terenu i da igra ''old-school' košarku u Bodiroginu stilu, no sve što zamisli izvede toliko savršeno da to nitko ne može obraniti. S druge strane, ima Teovu žicu nepredvidljivosti, što je u košarci neusporedivo ljepše od bilo koje shematske i unaprijed nacrtane akcije. Kad tome pridodam i sposobnost da sasvim opušteno može igrati playa i razigravati, strah me i pomisliti kako će izgledati Srbija kad Jokić do kraja sazre kao igrač.''

 

Za našeg sugovornika Nikola Jokić je već sad nadmašio sve srpske zvijezde koje su ostavile dubok trag u najjačoj ligi svijeta.

 

''Rekao bih da je Nikola nešto najbolje s ovih prostora što se dogodilo NBA-u u novijoj eri. Divac je bio igrač premazan svim mastima, Peđa neumoljivi trojkaš, a Jokić ih je već sada stigao košgeterski (Stojaković ima samo za 2 poena bolji rekord na jednom meču, ubacio je 42), a uz stil igre posebno se lako uklopio jer je i izvan terena idealna osoba za NBA. Vic Lombardi i Chris Marlowe, legendarni novinar i spiker Denvera 'otkidaju' na njega, napravili su u klubu već seriju klipova gdje se pojavljuje kao stand-up komičar, a on je zapravo samo spontano veliko dijete koje cijeli glamur NBA-a srećom nije nimalo impresionirao.''

 

Jokić je došao u NBA a da nije nikad igrao za beogradske velikane. To je rijetkost, no Vinulović kaže da je i to jedan od razlog zašto ga u Srbiji obožavaju.

 

''Još jedan pozitivni aspekt manije koju je donio Srbiji činjenica je da nije dijete Partizana ili Zvezde. Zemlja je ionako previše klupski polarizirana pa je Nikolin background potpuno osvježenje. Primjera radi, Teodosić koji čak nije ni igrao za Zvezdu zbog jasnog opredjeljenja uvijek je na udaru crno-bijele publike kad odigra nešto lošije u reprezentaciji. Slično doživljava Bogdan Bogdanović kojem Delije ne mogu oprostiti što je dijete Partizana. Jokić taj problem nema i samo može još više podići kult reprezentacije koji bi mogao usporediti s onim koji ima hrvatska nogometna reprezentacija'', objasnio je Vinulović i za kraj iznio zanimljiv zaključak:

 

''Jokića volimo jer je oličenje sportske bajke. Klinac koji se do jučer nalijevao Coca-Colom i prežderavao burekom tek tako je ušao u NBA zvjerinjak i počeo preplaćenim zvijezdama prodavati mangupske fore iz svog kraja. To je nemoguće ne voljeti. Nemoguće je ne voljeti ga kad vidiš kako Supermana Dwighta Howarda baca dva metra fintom ili kako DeAndrea Jordana toliko izludi da je ovaj na granici tučnjave. Nikola izaziva nešto drugačiji tip emocije u Srbiji od Đokovića, jer je Nole tijekom četiri godine boravka u Njemačkoj u osjetljivoj fazi, kad se osobnost formira, pa je na neki način germanizirao svoj mentalitet. Nole je surovi profesionalac i fanatični stroj koji je gazio rivale.

 

Jokić je momak koji se zabavlja i zabavlja druge na terenu u svakom trenutku. Ono što ide na njegovu stranu kad ga uspoređujem s Đokovićem je i činjenica da dolazi iz sporta koji nam je donio najviše radosti i veselja. Ima tu balkansku crtu da prespava NBA draft na kojem se lomi njegova budućnost, a sad mi ne spavamo čekajući utakmice Denvera. Ljudi ujutro neispavani s osmijehom odlaze na posao, u kafićima se samo priča o Nuggetsima, a novinari s guštom ranije počinju smjenu kako bi se ispratio Jokić. I bit će sve više klinaca koji će zbog Nikole igrati košarku. A to je nešto najbolje u cijeloj toj priči.''