Stanić za Index: Mourinha je smijenilo najveće nogometno zlo - klanovi
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Guliver Image/Getty Images
JOSE MOURINHO više nije trener Chelseaja. Portugalac, unatoč činjenici da je jedan od najtrofejnijih trenera svih vremena, nije mogao preživjeti katastrofalnu sezonu u kojoj je s aktualnim prvakom Engleske nakon 16 odigranih kola došao samo bod od zone ispadanja. Ipak, za mnoge je ova odluka bila iznenađenje.
Jedan od takvih je i Mario Stanić, bivši hrvatski reprezentativac koji je igrao na Stamford Bridgeu.
"Koliko je god ova odluka Abramoviča možda i realna i logična, mene je iznenadila. Međutim, očigledno je da je kaos koji je prisutan u Chelseaju prešao sve granice dobrog ukusa, da Romanu ništa drugo nije ni preostalo. Nije stvar rezultata u pitanju. Nema momčadi na svijetu, ma koliko ona jaka i moćna bila, da u nekom trenutku ne padne u formi i ne upadne u krizu rezultata. Ove sezone kod Chelseaja nije problem bio samo u krizi rezultata, što položaj na ljestvici sugerira, kod njih je bio problem u krizi svega što može postojati. Igra im je bila nikakva. Svaku utakmicu, i one što su pobijedili, i one što su izgubili, odigrali su kao da im o njima ovisi život.
Takvu paniku kod tako iskusnih i vrhunskih igrača nikad u životu nisam vidio. Zaista, ne znam što se tamo događalo, za pravilnu detekciju problema trebalo bi biti unutra, u klubu, no rekao bih da je osnovni problem bio u gubitku harmonije u momčadi. Nestalo je kemije između igrača i Josea i tu vidim detonator cijelog ovog kaosa'', rekao nam je bivši igrač Chelseaja i objasnio zašto tako misli:
''Klanovi. Oni su najveće zlo u nogometu, a njima se baš to dogodilo. Možeš ti imati najbolju momčad, najkvalitetnije igrače, najskuplju svlačionicu, ali ako nemaš zajedništvo, džaba ti to sve. Mourinho je to zajedništvo izgubio i na kraju je to, kako sad vidimo, platio glavom. Njegov najveći problem je prevelika taština, a ove sezone u Chelseaju došlo je do ogromnog sukoba njegovog ega i ega nekolicine igrača, mahom onih najiskusnijih, koji nisu mogli prihvatiti činjenicu da više nisu u prvom planu. Jednostavno, Mourinho je pao na ispitu iz psihologije i umjesto da se približi igračima, da smiri situaciju, on je još dolijevao ulje na vatru javno prozivajući igrače po medijima. Tada je bilo jasno da je tu bitku izgubio, jer kao što znamo, u ovakvim situacijama ceh uglavnom plaća trener, ne igrači.''
Mourinho je u svom prvom mandatu na klupi Chelseaja dobio otkaz zbog činjenice što nije uspio osvojiti Ligu prvaka, premda je poharao Englesku. Nakon njega, svi treneri koji su došli na klupu Chelsea tamo se nisu dugo zadržali. Avrama Granta nije spasilo ni finale Lige prvaka, a Roberta Di Mattea čak niti naslov prvaka Europe. Rus nije imao puno strpljenja s trenerima, no ove sezone je dao za njega neuobičajeno velik kredit Mourinhu.
''Abramovič je zaista imao kratak fitilj i nije se libio tjerati trenere čim bi sam sebe uvjerio da rezultati ne prate klupske ambicije. Mislim da je ove sezone klupska politika trebala kopirati ono što je radio Manchester United s Fergusonom. Dovesti pravog stručnjaka, dati mu povjerenje, odriješene ruke i što je najvažnije vrijeme. Nezamislivo je da bi Mourinho ili bilo koji drugi trener s ovakvim rezultatima ovoliko dugo preživio. Međutim, kriza u koju je momčad upala prevelika je, sukobi unutar svlačionice se očito nisu mogli mirno riješiti i Jose je morao otići. Ipak, tu se i krije ljepota nogometa, baš u ovom njegovom otkazu.''
Kako to mislite?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
''Pa zar nije sjajno kad momčad poput Chelseaja, s ogromnim budžetom, vrhunskim igračima i najboljim trenerom na svijetu dolazi u situaciju da strahuje za opstanak? Ne krije se ljepota nogometa u Chelseaju, Unitedu, Cityju ili Liverpoola, prava ljepota je u Leicesteru, West Hamu ili Stokeu. Koga briga za neku ligu kad sve vječno uvijek dvije momčadi izmjenjuju na vrhu, a treći je udaljen od drugoga 30 bodova. Užitak nogometa, a i sporta općenito je u nepredvidivosti. Tko je mogao očekivati da će Chelsea, koji je lani s lakoćom osvojio naslov, s istim igračima doživjeti ovakvu sezonu?
Zatim, taj Leicester. Lani su se čudom spasili, danas gaze sve pred sobom. Ili United. Lani je Van Gaal, nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu bio nogometni čarobnjak, spasitelj, mesija. Nema medija koji na sva zvona nije trubio o onim penalima protiv Kostarike, o potezu kad je promijenio vratara i svi su se divili njegovoj studioznosti, jer je uvijek na klupi s olovkom i papirom i nešto zapisuje. United ga je silne pare doveo, dao mu 200, 300 milijuna da se igra s njima, a rezultate koje je ostvario, iskreno, ja bih imao bolje. Onda, uzmimo Wengera i Arsenal. Prvo ga napuca Bilić, a onda i Zoki Mamić. Je li dobio otkaz? Nije naravno. A zamislite samo koliko bi taj Wenger izdržao u Hrvatskoj.''
Teško to možemo i zamisliti...
''Lako je biti trener u Liverpoolu, Arsenalu ili Unitedu, budi ti trener u Hrvatskoj, e to je umijeće. U Engleskoj je kao prvo politika klubova drugačija nego kod nas. Tamo se sve radi dugoročno i s puno strpljenja. Ako ništa, greške se skupo plaćaju. Abramovič će sad platiti ''rastavu braka'' s Mourinhom 55 milijuna eura. Pa se ti zajebi s trenerom. A još će morati dovesti i novog kojeg će također morati skupo plaćati. Kod nas je sve to pogrešno, na krivim temeljima. Klubovi su u raspadu, igrači su nezaštićeni, treneri potplaćeni... O tome smo ionako već sve rekli.."
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati