U četiri godine kao trener Barce, Pep je osvojio 14 trofeja, ali otkako je ljubav zamijenio poslom i novim izazovima, svaki povratak u Barcelonu završi potopom projekta poslodavca koji je unajmio genijalca, pa je Guardiola u tri utakmice protiv Barcelone primio devet golova. 

 

Čini se da je Pep našao najgoru uzdanicu za prekid crnog niza kontra kluba njegovog života, jer City je također stara Barcina mušterija, koja ga je izbacila iz Lige prvaka u nokaut fazi 2014. i 2015., a nakon ovog poraza i ako Barcelona pobijedi u revanšu u idućem kolu, a Borussia (M) na svom terenu ponovi uspjeh protiv Celtica, City će dva kola prije kraja natjecanja u skupini držati treće mjesto, koje bi na kraju vodilo u Europa Ligu, a tako se Pep i šeik Mansour nisu dogovorili.

 

Manchester City je Guardiolu doveo i platio da osvoji Ligu prvaka. Više od milijardu funti potrošenih na pojačanja u posljednjih pet godina nije bilo dovoljno za više od polufinala prošle sezone, što je stepenica na kojoj je Pep zastao tri posljednje godine u Bayernu. Stones, Sane, Gundogan i Nolito pojačali su momčad kojoj je uz polufinale LP, maksimum bilo osvajanje nebitnog Liga kupa i četvrto mjesto u prvenstvu.

 

Guardiola mora puno bolje, barem ponoviti uspjeh u LP te ozbiljno se umiješati u borbu za engleski naslov. Loše kadroviranje od ranije, prije svega u obrani i nije mu osobit temelj za tako nešto, ali i od njega se traže brzi napredak, ogromno poboljšanje, te prije svega dizanje momčadi iz malodušja koje je na nju prenio beskrvni Pellegrini. Pep je tu dijametralno suprotan i u najvećem dijelu limitirane igrače Cityja uvjerava da su poput njega samog - najbolji na svijetu. 

 

Pitanje je koliko oni u to vjeruju, jer evo Pepove momčadi već mjesec dana i četiri utakmice zaredom bez pobjede, zbog čega im se istopila velika prednost na vrhu Premier League, dok smo o kompromitiranom položaju Cityja u skupini LP nakon ovog teškog poraza već podsjetili.

 

Pokazuje se tako da je točno ono očito, što smo pisali prije pola godine, da slavljenog Guardiolu u Cityju čeka najveći izazov trenerske karijere. Nako što je pomogao stvoriti najbolju Barcelonu u povijesti, te od Heynckesa naslijedio "drugi najjači" Bayern od osnutka, u najboljem klubu Ujedinjenih Arapskih Emirata daleko najbolji igrač, točnije jedini svjetske klase je on sam. 

 

Aguero? Pa njega je za škakljivo gostovanje u vlastitom domu ostavio na klupi kako bi zaigrao s momčadi "bez napadača", s lažnom devetkom De Bruyneom. Naravno, Guardiola je to napravio ne kako bi se zabunkerirao, nego ostvario prevagu u vezi i zadržao prosjed, dakle protiv Barcelone se borio njenim oružjem. I odluka mu se pokazala ispravnom, jer cijelo prvo poluvrijeme, taktika zakrčenja sredine i visoki presing kada protivnik ima loptu, te napad preko krila, pri čemu je sjajan bio Sterling na desnom, činio je City najmanje ravnopravnim, a često i boljim suparnikom od ove sezone neimpresivne Barcelone.

 

Ali, nevjerojatne greške i propusti igrača Cityja kod prva tri gola Barcelone, te jednako neshvatljivi gaf golmana Brava, zbog kojeg je dobio crveni karton, što je utakmicu ne samo lišilo neizvjesnosti, nego odvelo na korak do petarde u mreži gostiju, koja bi tamo i završila da Caballero nije obranio Neymarov penal, vraćaju nas na ono kako Guardiolu u Cityju čeka veliki posao, ali i dokaz kakav je zapravo trener. Nećemo reći da će City dati potvrdu je li genijalac, jer ne zaboravimo da mu, kao što je dokazano i ovog ljeta, na raspolaganju stoje neograničeni resursi, a zarađivati desetke milijuna dok te trenera Pep mamac je koji ne može odbiti nijedna nogometna superzvijezda.

 

Defenzivni limiti Cityja, koje je do kraja iskoristio Messi i tako se u najvećem stilu vratio i u Ligi prvaka nakon mjesec dana pauze zbog ozljede, pokazali su se u punom svjetlu protiv Barcelone. Španjolski prvak ni kriv ni dužan slavio je s previsokih 4:0 koje mu je poklonio suparnik. Važno je naglasiti da je Barcelona, koja se u Primeri dosta muči i nakon osam kola ima dva poraza, ovako razbila (donedavno uvjerljivog) lidera Premier League, što je samo još jedan dokaz koliko su najbolji i najbogatiji engleski klubovi daleko od europskog vrha, pa čak i kada ih treniraju najbolji svjetski treneri.

 

Ne može elitni Pep pobjeći od nedoraslosti onih koje vodi ni u Engleskoj, gdje pak do izražaja dolaze manjkavosti njegove momčadi u ofenzivi. Kao što je City u Barceloni zaslužio barem bod, a ne porciju, tako je i protiv Evertona u prošlom kolu nacionalnog prvenstva trebao dobiti s nekoliko golova razlike, ali dva promašena penala donijela su mu tek remi. Debakl u Barceloni dio je procesa učenja igrača da budu vrijedni pratiti vođu. Taj postupak je kao što se vidjelo na Camp Nou i bolan, jer uzalud sjajna Pepova taktika kada za prvi gol Barce padne Fernandinho, za drugi "predasistira" De Bruyne, a prije toga i nego što četvrti gol odgleda stoperski par preplaćen 100 milijuna funti, potop neshvatljivom greškom skrivi golman.

 

I to onaj golman radi kojeg je potjeran simbol kluba Hart jer Bravo ima bolji rad nogu, a Guardiolin temeljni postulat je da igra počinje od golmana, koji je prvi playmaker momčadi, ne ispucavanjem, nego dodavanjem. Upravo tako, sljedeći naputke gurua koji poručuje "do zadnjeg dana će mi igra i kombinatorika kretati od golmana, jer to je razlog zašto moje momčadi igraju dobro." pogriješio je Bravo, koji kada se pred njim našao Suarez, loptu nije izbio, nego ju je dojučerašnjem suigraču dodao. 

 

Jedna je to od brojnih poveznica Barcelone i Manchester Cityja, u kojem ne kriju da im je Barca po svemu uzor, pa su osim golmana-žonglera i trenera-karizmatika, kupili i njihovog sportskog direktora Txikija Begiristaina i izvršnog direktora Ferrana Soriana, što broj bivših zaposlenika Barcelone u plavom dijelu Manchestera podiže na čak 13, dok je Cityjev novi trening-kamp zamišljen da postane inkubator i rasadnik poput La Masije.

 

City je u srazu s Barcom vidio koliko mu je ideal još uvijek nedostižan, jer kupili su njegovog najboljeg trenera, direktore, nacrte igrališta i učionica, ali (još) nisu najboljeg igrača.